Connect with us

Arijana Baraba

Brokula

Published

on

Jedan prijatelj jučer je, gledajući izricanje presude generalu Gotovini, retorički upitao – hoće li se general politički aktivirati?

Dobio je svakakve odgovore.

Dok smo kasnije poslijepodne slušali njegov govor na Trgu, dobili smo pravi odgovor:

“Aktivirao se.”

Zapravo… Politika je Gotovinu optužila, politika ga “identificirala, locirala, uhitila i transferirala” u Haag, politika ga osudila i u konačnici, politika oslobodila. Jedino trijumfalno u svemu jest kako je general sve to stoički odgulio i izašao iz cijele priče sa pozdravom Milanoviću i Josipoviću (onaj pozdrav Pusićevoj mi je osobno bio najdraži), te sa knjigom “Rak na duši”. Ali kažu da se živ čovjek na svašta nauči, pa je to valjda to.

Oslobađajuća haška presuda sjajna je vijest, ali za državu Hrvatsku prije svega. Iako… Veliko je pitanje što smo dali ili obećali dati zauzvrat. Ništa nije besplatno, toliko znamo.

Kao i velika većina Zadrana (hm?) ni ja jučer nisam gledala vatromet, obilazila kafiće koje je gradonačelnik za dlaku otvorio “na cijelu noć”, pa se na vrijeme ispravio sa “do 3”, a televizijski prijenos suđenja, polaska, leta, dočeka, dolaska, pa opet dočeka, govora, odlaska, pa opet odlaska, dočeka, govora i tako do iznemoglosti… pratila sam točno dotle. Do zadnje točke iscrpljivanja. Oko 18 smo sa 52 stišali televizor na 21, poglasnili ga oko 19,15, a tko ga je i kada ugasio nismo više ni pratili.

Od jučer slažem slike i dojmove u glavi, sve u svemu, i nisam pametna. Iz nekog razloga imam samo sve više i više pitanja.

Prvo da riješimo ovo zadnje, to me mučilo svo opisano vrijeme. Zašto čovjeka nisu pustili doma da odmori? Bilo je lijepo, priznajem, i ono čekanje presude, pa gledanje aviona kako slijeće, pa crveni tepih, pa sve to… Ali na kraju se malo i ogadilo, ako smijemo koristiti ovdje taj izraz?

Gledam i sve se mislim “jadan Gotovina”. Jučer guli 24 godine, a 20 minuta nakon što su mu priopćili da ipak može doma, 24 sata ga natežu od nemila do nedraga, pa mi se sve činilo da bi se, da ga je netko pitao u onoj masi na Trgu, ili kod predsjednika, ili Bozanića, najradije bio vratio u zatvor? Barem na još dan ili dva. Neukusno, do miloga Boga, dakle. Mi u svemu uvijek pretjeramo, ne znam zašto.

Možda zbog ponavljajuće apstinencije od svega? Odviknemo se od emocija, pa na najmanji podražaj vrištimo, jurimo gradom, pjevamo i pijemo u isto vrijeme, proglašavamo neradne dane, čupamo si kose… Tko kome stigne… Imam još primjera, ali drugi put. Ta naša apstinencija mora bit razlog pretjerivanja? Logično je. Naši roditelji su, roditelji nekih od nas makar, proživjeli 2. svjetski rat i poraće. Nije bilo ničega. Šećer se po kućama nosio kao najskuplji poklon. I mast i mandarine. Da ja svom djetetu danas poklonim mandarinu na Sv. Luciju ne bi pričali do Tri kralja. Onda je to bilo… Uf. Uglavnom, zbog toga se, makar u mojoj kući, uvijek sve kupovalo na desetke kila i na ho-ruk. Nije spiza ako tri susjeda nisu pomagala četvorici iz kuće da unesu stvari iz auta. Jer, nikad ne znaš…

Otišla sam s teme. Pitanja, dakle.

Onaj sudac Pocar, odmah moram napomenuti, nije mi sjeo. Prije svega jer je i on pretjerao pa se nije slagao ni sa čime što su njegovi kolege zaključili, ali i jer se složio zrno previše sa razljućenim Srbima. Ali mi se uvijek sviđa kad netko ima drugo mišljenje. Čitam njegove primjedbe, pa se i ja pitam, sama sa sobom – kako to ide? Danas ti visi nad glavom 24 godine, a sutra ideš doma? Danas si kriv po svim točkama optužnice, a sutra ni po jednoj? Preokrenu cijeli svijet da te nađu, ti bježiš kao lud, a onda te – puste doma i još se ispričaju!? Netko je tu neozbiljan. Haško tužiteljstvo ili svi mi što smo u toj ludijadi sudjelovali?

Zato mi baš žao Gotovine. Svi slave u pijanstvu, preglasnoj i lošoj muzici, sele crvene tepihe sa aerodroma na trg, pa do katedrale, pa na Pantovčak… A njemu mora bit da grmi u glavi – što je sad ovo?

Imam još pitanja, vratit ću se na ovo koje mi se u ovoj gužvi čini kao najbitnije. Sjetit ćemo ga se svi u ponedjeljak, srijedu najkasnije, i vjerujem da ćemo do petka znati odgovor.

Tu je još ponešto pitanja.

Prvo, jasno mi je da si uslijed svega zbunjen do kosti, da ti nije dobro i da bi najradije doma, da si svašta pripremio u glavi, samo ne pozdrav naciji, ali mi svejedno nije jasan onaj dio gdje Gotovina od 2 minute govora 1,5 koristi da bi ispozdravljao cijeli državni vrh. Prvo, jer skup nije bio stranački, drugo jer se nije nalazio ni pred Vladom ni u Saboru, a treće i jer okupljeni (branitelji, mahom) nisu došli čuti “za koga bi on glasovao da su sutra izbori”, već – kako je. I hvala, ako nije previše.

Malo zbunjujuće, dakle, premda ostavljam prostora i mogućnosti da smo svi mi kroz sve ove godine ipak u toj mjeri potpali pod utjecaj kulta koji je razvijen oko imena generala Gotovine da bi nas sve od njegova djela danas vjerojatno jednako razočaralo. Ili podiglo.

Nisam puno čula od prijenosa iz Zagreba jer je pored mene prijateljica skidala sve svece nekom tipu šta se uporno gurao uz Gotovinu, a dva prijatelja su najavljivala kako će se general kratko još šetati s navodnim prijateljem s kojim se danas cijeli dan slika jer ga je ovaj valjda dobro iskoristio kroz ovo vrijeme, ali eto kako bi se sve riješilo da su jadnog čovjeka pustili da ode doma nakon što su ga pozdravili na aerodromu.

Bilo bi sasvim pristojno i na razini. Dočekati ga, pozdraviti, poturiti mu vizit kartu i zabilježiti se sa štovanjem.

Gotovina bi se naspavao, u miru naknadno obišao koga treba i koga želi, a kojekakvi tipovi dvojbene prošlosti i odnosa s njime ne bi dobili priliku za nevjerojatnu besplatnu reklamu.

Stavka… Ne znam više koja, ali ide sljedeće… Kog đavla onoliki popovi imaju sa oslobađanjem Gotovine i Markača? Kad je zadarski nadbiskup najavio tiskovnu u povodu odluke Haaga, ostala sam u čudu. Naiva čista. Za sat ili dva – upravo popovi kao centralne figure povratka generala u domovinu. Čak je i predsjednik pomaknut radi mise.

Čekali smo na televiziji vidjeti toliko iščekivane generale, a ono se uhvatili da idemo po stanu i odgovaramo “i s duhom tvojim”.

Ma o čem je tu riječ? Što za majku milu Bozanić i zagrebačka katedrala imaju sa Haagom i presudom? Je li to zaista bilo neophodno? Koliko su daleko sa svime otišli, dalje ne bi bilo ni da je usred cijeloga nacionalnog cirkusa odnegdje, nasred mise, recimo, ili generalovih govora, zrakom puštena reklama za novu Gavrilovićevu kobasicu? To bi bila ista razina, otprilike.

Sve u svemu, kaos. A u ponedjeljak moramo nastaviti gdje smo stali u petak ujutro. Svi nazad u garažu. Na posao, biro, ili gdje tko stigne. Da vas ne šokira, reći ću vam na vrijeme da je jučer usred sve euforije u sitno poturena vijestica da je EU pred bankrotom i da su cijene u zemlji u odnosu na lani otišle u vražju mater. Sve je poskupilo za nevjerovati. Od muke – ne toliko zbog poskupljenja, koliko što nas za to nije briga, a za dva dana ćemo si čupati kose – zapamtila sam samo da je brokula najviše poskupila. Oko 50 posto.

Da ne zaboravimo susjede Srbe, da. Oni su naprosto odlepili. Zbog presude Gotovini i Markaču krenuli su se inatiti svima i svakome. Jedni bojkotiraju EU i Haag, drugi pale zastave, treći prijete po internetu, s tiskovnih… Tko gdje i kako stigne.

Najjači smo – mi i oni – u improvizaciji. I igrama. Malo potpališ situaciju i stvar se dalje sama kotrlja. Tako smo i dospjeli u sve ove nevolje.

Da se vratim… Kako to da je Gotovina oslobođen?

Mislite da nije važno? Eh…

 

 
Continue Reading
10 komentara

10 Comments

  1. Artiljerija

    17. studenoga 2012. at 18:17

    A moja Arijana , zašto je Ante Gotovina pozdravlja Ivu Josipovića , Zorana Milanovića i Vesnu Pusić ?!?
    A tko li je to vrhunski pravnik i zašto Srbi spominju hrvatsku diplomaciju !?!
    Dok je bila Jadranka Kosor , 24 godine , a sada slobodni !!!
    NAZOVI VUKA JEREMIĆA I SAVU ŠTRPCA , PA NEKA TI MALO PRIČAJU O HRVATSKOJ DIPLOMACIJI !!!

     
  2. orfat

    17. studenoga 2012. at 22:53

    Kad god netko naše svećenike naziva “popovi”, ja u tome iščitavam ponajprije mržnju i netrpeljivost prema Crkvi, te omalovažavanje vjernika i kršćanske duhovnosti. Je li ti palo na pamet da ono s misom u katedrali nije za generale bila gnjavaža, već njihova želja? Neki ljudi vjeruju da Bog (ipak) postoji i da molitve imaju smisla. Možda u tu grupu spadaju naša dva oslobođena generala, koliko god ti je teško povjerovati u to.

     
    • nikki

      21. studenoga 2012. at 14:16

      potpuno se slažem….

       
  3. carla

    18. studenoga 2012. at 8:16

    artiljerija.
    šta si svojim “kupusarenjem” ustvario htio iskazati ili si želio, ne lezi vraže, samo se “ukazati”

     
  4. croata

    18. studenoga 2012. at 11:35

    In medias res.

     
  5. Artiljerija

    18. studenoga 2012. at 12:13

    Carla , kupusarenje ili ne kupusarenje , onaj ko iti malo što zna , zna što sam napisa . A potvrda toga što sam napisa je i pozdravni govor Ante Gotovine na Trgu bana Jelačića . Koga li je on tamo spomenija i kome li se on tamo zahvalija ?!? PA POTEZALE SU SE SVAKAKVE VEZE DA PADNE HAŠKA OPTUŽNICA ZA OLUJU , JER IPAK SMO MI ZA KOJI MISEC U EUROPSKOJ UNIJI . A zar ti stvarno misliš da hrvatska diplpmacija i vrunski pravnici , odnosno Ivo Josipović , Zoran Milanović ,Vesna Pusić… “nisu se šteli mešat”?

     
  6. xyz

    18. studenoga 2012. at 12:25

    Odlična kolumna. Ova pitanja postavljaju si svi koje poznajem.

     
  7. Obscuro

    18. studenoga 2012. at 16:21

    Koja ste vi stoka…čovik je tek dośa a vi ga rastežete ka žvaku. Dajte malo dostojanstva, a ne ovaj ovo, onaj ono…

     
  8. brrmmm

    19. studenoga 2012. at 0:53

    a sto je to hrvatska dobila..sve je stvar trgovine, pitanje je samo cijene..

     
  9. Boss

    19. studenoga 2012. at 20:50

    Koje si ti ZLO

     

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Published

on

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Continue Reading

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Published

on

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Continue Reading

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Published

on

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Continue Reading
Advertisement
Advertisement
Advertisement

U trendu