Arijana Baraba
Sultan Linić
Ako nije bio ovoga ljeta, Slavko Linić sada je pravi hit, u to nema sumnje. Za njega znaju svi i svi samo o njemu pričaju. Dojučerašnji Robin Hood – za mnoge naivce, pretvorio se vrlo plastično i preko noći u Super Hika. Jučer je otimao “njima”, a danas svima. Više nitko nije pošteđen. Državna blagajna je prazna i čak ni toliki ekonomista ne zna kako je napuniti, osim haračem.
Definirajmo harač, radi što jasnijeg opisa stvari koju zapravo svi sve bolje shvaćamo. Rječnik “harač” tretira kao arhaizam, odnosno “osobni porez u Osmanskom carstvu koji se naplaćivao se od svake muške nemuslimanske glave, kao vrsta otkupa od ropstva, odnosno dokaz vjernosti sultanu”.
Koliko smo i kako ekonomski napredovali u minulih četiristo godina? Ni milimetra. Onda smo imali sultana, danas ministre i Vladu. Jedina razlika. Princip naplate i program rada identični.
Nego, jeste li primijetili da je ovih dana (a pod “ovih dana” podrazumijevam dulji period opće nestašice gotovog novca i inflacije minusa, dugova i problema) jedini društveni sloj koji ne kuka – onaj koji uvijek kuka? Državni službenici. Da se zamisliš, zar ne?
Dok su neki aplaudirali Slavku Liniću kad je mudro, usred sezone, zatvarao lokale i slastičarnice, endemske vrste koje su u pravnom obliku uopće preživjele prvi nalet (ne)vremena vladavine SDP-a, pametniji su se već tada pitali – dobro, no koji je plan? Zatvorit ćeš zbog simboličnog prekršaja posljednje poslodavce, one koji plaćaju PDV, ako baš hoćete, i što tada? Kamo s njima? I, ne manje važnije, kamo sa milijunima koji se uberu od prekršaja koji počiva na 10 ili 12 kuna?
Koja je točno misija Slavka Linića?
Gospodina ekonomistu sam upoznala prije nešto više od deset godina, za vrijeme njegova privatizirano-službenog posjeta Tankerskoj plovidbi, gdje je na zatvorenom sastanku kao tadašnji potpredsjednik Vlade ugovarao Bog zna što, znam samo s kime. Objasnio mi je tom prilikom (a tad su bili zaista zadnji trenuci „prilika“) kako “mi imamo novaca, ali puno trošimo”, te kako je “zabluda da je u socijalizmu bilo bolje”.
„U socijalizmu nisi imao što kupiti, pa si imao više novaca, a sad je izbor prevelik, pa kupiš auto, bog zna što i jasno da ti ostane malo novca.“
Eto tako je to meni u mojim 20-tima objasnio diplomirani ekonomist Slavko Linić.
Za njega su stvari ostale tako jednostavne do danas, čini mi se.
Baš kao što je jučer prodavao tezu da nemamo malo nego puno trošimo, danas podvaljuje da smo sve potrošili. Varijanta „drž’te lopova“.
Vladi je lako s takvim ministrom koji, ako ništa drugo, zna tko mu je kriv što ne zna. To je sasvim nova kategorija neznalica.
No, što sa ostalim proračunima? Jednako praznim. Onim kućnim, privatnih poduzetnika, obrtnika, penzionera napose… Gdje da oni detektiraju lopova, svale krivnju na njega i na koga da navale haračem kako bi popunili rupe?
Da Hitler upravlja Hrvatskom posljednje dvije godine sasvim sam sigurna da ne bi bilo puno lošije. Velikom ekonomisti Liniću još nije nitko javio da su svi odnosi u životu, elementarno je, dvosmjerni. Da obveze podrazumijevaju i privilegije. Da ako daješ, i primaš.
Komu i zašto mi više dajemo? Odnosno, puštamo da se otima? Kao u najcrnje doba Osmanskog carstva. Bez najave, upozorenja, roka… Za koga ili što?
Ima li itko da mu je to jasnije no meni kojoj na um pada samo – za plaće državnih službenika i namještenika, za plaću Milanovićeve Vlade kakvu mislim da bi nadmašila ekipa iz bilo koje birtije s periferije Siska. Tako izgledaju, a sad je već jasno kao dan da otprilike toliko i znaju i mogu.
Pljačka nas se, ovršuje, pritišće, poskupljuje sve redom, najavljuje i da će biti sve gore, jer… Jer država mora svojima isplatiti plaće?
Znam par takvih, da niti ne opisujem, svi ih znamo. Pola radnog vijeka su na bolovanju, drugu polovicu dolaze na posao da bi obnovili rad u fušu ili se namirili pred godišnji iz državne blagajne kako tko stigne… Zauzvrat, imaju dva mjeseca godišnjeg i barataju povlasticama za koje sam tijekom 18-godišnjeg rada za privatnike uvjerena bila da su relikti socijalizma, tipa – K-15, trinaesta plaća, slobodni dani… Sam Bog zna što sve ne.
Otimamo, dakle, najugroženijem sloju, da bi dali naprivilegiranijem ikada!?
Država koja to potpisuje, koja potpisuje odluke jednog Slavka Linića, ekonomiste čija se ekonomija može sažeti u – uzmi jednima da bi dao drugima, toliko je to mudra stvar, ta država nije ničija domovina.
Čak ni famoznih državnih službenika. Jer, ako im danas nije jasno da takva politika ne može opstati dovijeka iz prostog razloga što jednog čovjeka možeš derati samo jednom, uvjerena sam da će im do Nove godine najkasnije sve biti kristalno jasno.
Mora i ta nesretna administracija jednom doći na red. Čak i na ovom brodu sa slijepim kormilarom i ignorantskom posadom, a hrpom gladnih putnika.
Kamo idemo, zna li itko?
Znam tko je sve blokiran, otpušten, neplaćen… Zna li tko da je netko solventan, zaposlen, primjereno ili uopće plaćen?
I zna li tko kako to popraviti, to je centralno pitanje?
Znam da Slavko Linić nema pojma.
Što, pobogu, sve nas drži ovako daleko od Markova trga, nikad neću dokučiti.
P. S. Jedina smislena vijest minulih dana jest ta da je glavni junak mojih kolumni, Antun Novoselović zvan Strah i Panika, novi predsjednik SDP-a u Galovcu. Konačno pravi čovjek na pravom mjestu. Predlažemo da tamo i ostane.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana ago
(NE)RADNI DANI / Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru u nedjelju i ponedjeljak…
-
Svijet4 dana ago
Rusko-sibirska anticiklona pomiče se prema zapadu: Sredozemlje se priprema za nalet hladnoće
-
magazin5 dana ago
Jesu li znanstvenici zaista pronašli pilulu koja može zamijeniti 10 kilometara trčanja?
-
magazin1 dan ago
Špica!
din
1. listopada 2013. at 22:32
☆★☆★☆
xy
2. listopada 2013. at 8:46
Pišete gluposti, ili je ovaj članak neručen sa strane oporbe.
Bepo Pavic
18. studenoga 2013. at 15:43
Za ono sto nerazumis najlakse je rec da je glupost “xy”….nick je stvarno originalna matematicka nepoznanica, ali u biologiji jos more proc… Meni je samo krivo sto AB malo cesce ne implementira svoje kolumne u ovaj portal jer su prilicno dobro potkovane detaljima i bez dlake na jeziku…
Biograjac
20. studenoga 2013. at 5:39
Ne znam da li gđica ili gđa Arijana je pogriješila u početku u velikoj stvari jer rekao bi gospodin ali on je sasvim nešto drugo nije a niti će ikada biti sultan. Za takvo nešto moraš imati u sebi vođu , ratnika, hrabrost a izvanjska čula i obrazovanje adekvatno svemu…..Ovdje to nije upitno već uočljivo iz aviona , da ha ha… Inače osobno mislim da mu se laska kada mu se govori da je drug. Drugovi jesu davali drugarsku kritiku ali nisu niti blizu ovoga što on radi svojem narodu.Srećom Bog dao da je samo jedan . Zamislite da ih imamo pet?
ladybug
27. prosinca 2013. at 12:25
Iscekujemo novu kolumnu.