Connect with us

magazin

Jeste li očistili svoju čizmicu? Stigao je Sveti Nikola

Objavljeno

-

foto: Pixabay

 

Sveti Nikola, najdraži Nikola među djecom, bio je svetac odnosno biskup, ali ujedno i zaštitinik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca i putnika.

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

U narodu postoji običaj da djeca večer uoči 6. prosinca očiste svoje čizmice, po mogućnosti što veće, i stave u prozor kako bi im Sveti Nikola donio darove. Poneke zna u jutro dočekati i šiba kao znak da nisu bili dobri.

 

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Magazin

Istina o soli: Kako izbjeći najčešćeg skrivenog ubojicu na svijetu?

Objavljeno

-

By

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da odrasli jedu manje od pet grama soli dnevno. Prema istraživanjima koja su rađena ranijih godina, Hrvati su dnevno konzumirali i dvostruko više od toga, nešto manje od 12 grama. Pretjerana konzumacija soli povezana je s visokim krvnim tlakom (hipertenzijom), a hipertenzija je vodeći uzrok srčanog i moždanog udara.

Britanska zaklada za srce (BHF) izračunala je da bi, kad bi svaka odrasla osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu zadovoljila smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o konzumaciji soli do 2030., do 2035. bilo do 1,4 milijuna manje novih slučajeva visokog krvnog tlaka, do 135.000 manje novih slučajeva koronarne bolesti srca i do 49.000 manje novih slučajeva moždanog udara. Čak i ljudi koji već uzimaju lijekove za hipertenziju mogu značajno sniziti krvni tlak prepolovivši unos soli, prema izvješću objavljenom u rujnu.

Za razliku od, recimo, viška šećera, koji može uzrokovati karijes, debljanje, probleme s kožom i promjene raspoloženja, učinci previše soli su skriveni. “Nema vidljivih simptoma ili nuspojava”, kaže Sonia Pombo, voditeljica kampanje za Action on Salt i istraživačica na Sveučilištu Queen Mary u Londonu, za The Guardian.

Srčani i moždani udar nisu jedine stvari o kojima treba brinuti. Višak soli također je povezan s rakom želuca, bolestima bubrega i osteoporozom.

Opasnosti od previše soli odavno su poznate. Dok se vlasti ne dogovore oko načina na koji će se moći uvesti ograničenja proizvođačima hrane, o unosu soli morat ćete se brinuti sami.

Što pojedinci mogu učiniti kako bi smanjili unos soli?
“Do 85 posto soli koju jedemo već se nalazi u našoj hrani, zbog čega je jako teško jesti u skladu sa smjernicama”, kaže Kate Howard, koordinatorica kampanje Recept za promjenu.

Najbolja stvar koju možete učiniti je kuhati vlastitu hranu. Budući da kuhanje od nule 100 posto vremena vjerojatno neće biti izvedivo za većinu nas, koje su druge mogućnosti? Dobar je početak znati koja je hrana bogata solju. Prema nekim istraživanjima, najviše soli jedemo u kruhu. Sljedeći najveći izvori soli, redom, su: Slanina, gotova jela, sirevi tipa cheddar, pizza, juha, šunka/suhomesnati proizvodi, slani maslac/namaz, kobasice, pečeni grah, žitarice za doručak, keksi, čips od krumpira, tjestenina/ kuhati umake i različiti temeljci. Neki od njih, poput slanine, očito su slani; drugi, poput pečenog graha i keksa, mogli bi vas iznenaditi “Pola grama ovdje, četvrtina tamo, sve se zbraja”, kaže Pombo.

Tracy Parker, viša dijetetičarka u BHF-u, kaže da su među slanim namirnicama i smrznute kozice, povrće u konzervama (mnogo ga je u slanoj vodi) i pakirani kolači. Osim toga, “sokovi od povrća kao što je sok od rajčice često imaju dodatnu sol za pojačavanje okusa”. Ostali proizvodi s visokim udjelom soli uključuju: Dimljenu hranu (meso, riba, sir, tofu), umake i začine kao što su kečap, sojin umak, preljevi za salatu i granule za umake, inćune i masline, osobito one u salamuri, fermentiranu i ukiseljenu hranu i neke zamjene za meso, poput umjetnog mesa i ribe. Neki od njih se smatraju i zdravim dodaci maprehrani – masline, kimchi, itd. – sve dok se jedu umjereno.

Problem je što je slana hrana ukusna. Sol je prirodni pojačivač okusa. “Ne želimo bljutavu ili gorku hranu; žudimo za nečim slanim ili nečim slatkim. Ali što više soli jedete, to više i želite – postajete ovisni o njoj”, objašnjava dr. Swrajit Sarkar, viši predavač nutricionizma na Sveučilištu u Londonu

Ima dobrih vijesti. Naši okusni pupoljci mogu se prilagoditi na manje soli. Budite strpljivi i dajte si tri do pet tjedana da se prilagodite.”

Učinci viška soli
Učinke viška soli ne osjećaju svi jednako. Prema Action on Salt, mnogi ljudi iz etničkih manjina, uključujući ljude crnog afričkog i južnoazijskog podrijetla, posebno su osjetljivi na sol i izloženi su većem riziku od povezanih zdravstvenih problema. Rizičniji su i stariji ljudi: S vremenom svi postajemo osjetljiviji na sol, a ona više utječe na krvni tlak koji ionako raste s godinama. Oni s nižim primanjima vjerojatnije će jesti previše soli zbog nedostatka dostupne, pristupačne zdrave hrane.

Je li moguće jesti premalo soli?
Ako se brinete da jedete premalo soli, ne brinite. To gotovo da nije moguće. Natrij je prirodno prisutan u mnogim namirnicama, a trebamo samo jedan gram soli dnevno – oko prstohvat – da bi naše tijelo funkcioniralo. Čak i ako puno vježbate i znojite se, malo je vjerojatno da će vam trebati dodatna sol. Samo pijte puno vode.

Naravno, prevencija hipertenzije nije samo ograničenje soli. Redovita tjelovježba, smanjenje unosa alkohola i praćenje težine također su korisni za vaš krvni tlak.

 
Nastavi čitati

Magazin

Šest osobina djece koja su preuzela ulogu roditelja, prema terapeutkinji

Objavljeno

-

Parentifikacija, poznatije kao preuzimanje uloge roditelja, događa se kada djeca preuzmu ulogu skrbnika. Djeca postaju odgovorna za emocionalne potrebe roditelja, a ponekad i mlađe braće i sestara, često pružajući podršku i utjehu.

“Osim toga, preuzimaju i roditeljske zadatke poput upravljanja kućanstvom i donošenja odluka. Ovaj disfunkcionalni obrazac najčešće se javlja zbog nedostatka zdrave roditeljske skrbi i može ostaviti trajne posljedice na djecu, osobito kćeri koje se često suočavaju s pretjeranom odgovornošću i emocionalnim opterećenjem”, objasnila je terapeutkinja Kaytee Gillis za Psychology Today.

Također, kćeri koje u ranom djetinjstvu preuzmu uloge roditelja, mogu razviti određene navike i osobine. Prema Gillis, ovo je šest najčešćih osobina kćeri koje su prošle kroz takvu situaciju kao djevojčice.

Pretjerana odgovornost i oslanjanje na sebe
“Parentificirane kćeri često osjećaju odgovornost daleko veću od svojih godina. Postaju izrazito samostalne jer su rano naučile oslanjati se samo na sebe”, kaže Gillis.

Teškoće s ranjivošću
Naučene uvijek biti “jake”, ove žene teško pokazuju slabost ili traže pomoć. To ih može opterećivati tjeskobom pri pomisli da ovise o drugima.

Perfekcionizam
Zbog pritiska da ispune očekivanja, kćeri koje su preuzele ulogu roditelja razvijaju težnju za savršenstvom. “Često se preopterećuju i iscrpljuju pokušavajući uspjeti u svim područjima života”, dodaje terapeutkinja.

Problemi s postavljanjem granica
“Zbog rane izloženosti odraslim odgovornostima, djevojčice koje su kroz to prolazile u djetinjstvu teško razlikuju vlastite potrebe od potreba drugih, što otežava brigu o sebi i postavljanje zdravih granica”, pojasnila je Gillis.

Potreba da pomažu ili “popravljaju” druge
“Parentificirane kćeri osjećaju stalnu potrebu za brigom o drugima, često na štetu vlastitog blagostanja”, kaže terapeutkinja. To ih može dovesti do odnosa u kojima stalno preuzimaju ulogu roditelja.

Teškoće s povjerenjem
“Ako su djevojčice u djetinjstvu preuzele sve ove obaveze, u odrasloj dobi često ulaze u odnose s emocionalno nedostupnim partnerima. Mogu osjećati nesigurnost u intimnim vezama i truditi se dokazati svoju vrijednost. Na kraju, ako se borite s posljedicama oporavka od traume iz djetinjstva, potražite podršku terapeuta koji vam može pomoći”, zaključila je Gillis.

     
    Nastavi čitati

    Magazin

    Savjetnica: Četiri navike otkrivaju odane partnere koji iskreno vole svoje partnerice

    Objavljeno

    -

    Ljubav se često ne izražava kroz velike geste, već kroz sitne, suptilne znakove pažnje. Obiteljska i bračna savjetnica Tina Fey otkriva kako ljubav najčešće dolazi do izražaja na neočekivane načine. Kroz svoj rad s parovima i svoje iskustvo, primijetila je nekoliko znakova koji otkrivaju odane partnere koji iskreno vole svoje partnerice. Evo četiri znaka koja je posebno istaknula.

    Vaša sreća im je prioritet
    “Kada vas partner doista voli, vaša sreća mu je jednako važna, ako ne i važnija od njegove. To ne mora biti kroz velike geste – možda vam samo prepušta zadnju krišku pizze ili pušta da birate film za zajedničku večer. Takvi mali, nesebični postupci pokazuju duboku ljubav i brigu”, objasnila je savjetnica za Hack Spirit.

    Poštuju vaše granice
    Ljubav znači poštovanje, uključujući i poštovanje granica. Fey navodi: “Partner koji vas voli daje vam prostor za osobni rast i ne traži objašnjenja kada trebate vrijeme za sebe. To pokazuje njegovu spremnost da vas podrži kao individualnu osobu, bez osjećaja posesivnosti.”

    Pamte sitnice
    Kad se netko sjeća malih detalja – poput naše omiljene kave ili pjesme – to je znak da nam poklanja pažnju. “Te sitnice pokazuju da slušaju i da im je stalo do onoga što vas čini jedinstvenima, stvarajući duboku povezanost”, tvrdi savjetnica.

    Vole vas i kad stvari nisu najbolje
    Pravi partner ostaje uz nas čak i kada nismo najsretniji ili najugodnije društvo, tvrdi Fey. Objašnjava da oni razumiju kako su loši dani dio života te nude podršku ili prostor koji nam treba.

      “Njihova ljubav nije uvjetovana savršenstvom – oni su tu zbog svega što jest. Ljubav se krije u ovim svakodnevnim trenucima pažnje i brige. Ako prepoznajete ove znakove kod svog partnera, možete biti sigurni da ste iskreno voljeni”, zaključila je savjetnica.

         
        Nastavi čitati
        Oglasi
        Oglasi
        Oglasi
        Oglasi

        U trendu