Nakon što je jučer Ciboni, odnosno dvorani Dražena Petrovića, isključena struja, danas je ostavku podnio direktor kluba iz Savske Andro Knego.
Čini se da ništa više ne može zaustaviti potonuće sa 60 milijuna kuna duga opterećenog Titanica iz Savske. Zategnuti odnosi s Gradom Zagrebom, koji s jedne strane navodno želi pomoći, a na drugoj strani tuži Cibonu zbog vlasništva nad nekretninama, te brojni drugi problemi, od kojih su rezultatski tek manji dio, bili su previše za Knegu, koji je u klub došao prije 10-ak mjeseci, kada su temelji današnje bezizlazne situacije već bili vrlo, vrlo čvrsti.
HRT donosi Knegino priopćenje u cijelosti:
Ja, Andro Knego, podnosim ostavku na mjesto direktora KK Cibona Zagreb iz sljedećih razloga:
Na izričit zahtjev Grada Zagreba, tj. zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, citat: ‘Pomoć Ciboni da, ali ne s ovom upravom’. S obzirom da se smatram odgovornim za djelovanje kluba u periodu od 14.1.2010. do danas, više ne želim biti prepreka u izvršenju obećanja pomoći gradske vlasti za spas kluba – citat M. Bandić: ‘Procvat Cibone za dva do tri tjedna’.
U periodu od 10 mjeseci pokušao sam na sve moguće načine pomoći klubu koji je obilježio značajan dio moje sportske karijere. Kada sam pristupio funkciji direktora bio sam svjestan teškog stanja i odgovornosti koju preuzimam na sebe. Pored svakodnevnih ogromnih problema i bankovnih blokada naišao sam i na otpore i nesuradnju pojedinih nasljeđenih djelatnika kluba.
Od ukupno 10 mjeseci mog djelovanja primio sam naknadu samo za prvih 45 dana dok sam u istom periodu osobnim kontaktima i kredibilitetom priskrbio klubu sredstva od 1.000.000 kuna, što bi u protuvrijednosti premašilo moju plaću u cjelokupnom četverogodišnjem mandatu. Također sam pronašao rješenja za glavne probleme kluba, ali je realizacija tih rješenja bila sprječavana.
Iz gore navedenog može se zapravo prepoznati volonterski rad koji je svakako plod moje višedesetljetne povezanosti s klubom, a nikako moj osobni interes. Isto tako, lokal koji sam kao igrač prije dvadeset godina dobio na korištenje umjesto novca za dvogodišnji ugovor sigurno nije sukob interesa, kako pojedinci pokušavaju špekulirati.
Bez obzira što sam i dalje voljan pomoći klubu, nisam spreman donijeti odluke na štetu Cibone niti na štetu igrača i djelatnika kojima je Cibona dužna.
Ne želim pristati donijeti odluku, na inzistiranje Grada Zagreba, da predam oko 3.500 metara četvornih poslovnih prostora Gradu Zagrebu (u vlasništu KK Cibona 1/1 Savska cesta 28) u zamjenu za dug po kreditu Zabe od 23 milijuna kuna iz razloga što je ista banka Zaba, pri kreditnom plasmanu, procijenila vrijednost nekretnina na 50 milijuna kuna. Takva odluka prouzročila bi značajnu štetu klubu u minimalnom iznosu od 27 milijuna kuna, a meni osobno, kao odgovornoj osobi, s punim pravom priskrbila sigurni kazneni progon.
Nisam pristao po pritisku gradonačelnika na stečaj s preustrojem iz dva razloga: prvi razlog je što ne postoje temeljni uvjeti za stečaj jer po samoj definiciji stečaja dugovanja kluba nisu premašila realnu imovinu kluba, a drugi razlog je što takvim potezom Cibona automatski gubi sva prava na natjecanja u Euroligi te dolazi do opadanja kvalitete hrvatske košarke.
Zaključno, svojim djelovanjem pokušao sam na svaki način pomoći klubu Cibona, ali ne želim preuzeti odgovornost za upravljenje klubom u zadnjih deset godina.
Odgovornost za upravljanje klubom u tom periodu treba snositi tadašnja uprava, kao i njihovi mentori, tj. osobno gradonačelnik Grada Zagreba koji ih je i osobno podržavao. Ukupan dug od cca 60 milijuna kuna u potpunosti se odnosi na period prije mog dolaska, o čemu svjedoči rezultat revizije koja je također u posjedu DORH, a i policije. Smatram da su javni istupi gradskih vlasti, tj. samog gradonačelnika, u kojima se sav teret pripisuje upravi kojoj sam ja na čelu (ukupno deset mjeseci), najbolje ogledalo povezanosti bivše uprave i njihovih mentora na čelu sa gradonačelnikom.
Iz svega gore navedenog ne želim biti prepreka za spas Cibone te se iskreno nadam da će gradski dužnosnici izvršiti svoja medijska obećanja nakon moje ostavke.
U Zagrebu, 19. studeni 2010.
Andro Knego