Nekategorizirano
ZASTRAŠUJUĆI DIKLJANSKI SLUČAJ
Ima nekih stvari u Diklu, za neke najljepšem i najturističkijem dijelu Zadra, koje privlače posebnu pažnju i valja vjerovati kako će se njima pozabaviti državne institucije, a mediji će, kako biva, doći na svoje. Nije to samo uobičajeni početak medijskog članka (kakvi su najčešće), već neizbježna i surova istina.
Međutim, događaj od 22. ovog mjeseca, baš iz Dikla, podjednako govori o poimanju istog i o stanju svijesti (nadam se) pojedinaca, koji su mu, direktno ili indirektno, doprinijeli.
Radi se, dakako, o gaženju tri psa odjednom, što, samo po sebi, nije najveća tragedija, već je to odnos vlasti i (dijela) javnosti koji određuju stupanj dobra i zla u svemu, a ovdje ga ne definiraju. A zla ima više nego što se iz šturih i rijetkih vijesti o događaju da naslutiti. Ništa tako precizno ne govori o nama kao taj događaj i njegov tretman, nigdje toliko primitivizma, gluposti i mržnje nije ispoljeno, od rata do sada, što smo očigledno spremni mirno promatrati, štoviše opravdavati.
Događaj je nepogrešivi indikator bezdušnosti pojedinaca, nesposobnosti vlasti i apatije (dijela) naroda. Nije li to Zadar, najperspektivniji grad u državi, koji budućnost vidi u turizmu, u dolasku ljudi za koje misle da im mogu priređivati prizore poput dikljanskih? Računa li perspektivni Zadar na moć svjetskih (ako ne lokalnih) medija koji mu to zacijelo neće oprostiti? Ne događaj, jer svugdje ima bolesnika koji mogu izazvati sličan, već na reakciju onih koji bi im trebali biti domaćini u vrijeme njihovog godišnjeg opuštanja. Sjeća li se slučaja „bugojanskih psića“, koji je, u nekoliko dana, naišao na osude u cijelom svijetu. Errando discimus ovdje ne prolazi.
Diklo, dosad poznato po ljepoti i gostoljubivosti življa, ni krivo ni dužno, bit će stigmatizirano. Postat će prepoznatljivo poput Bugojna i, zaslugom drugih, postati žrtvom njihovog idiotizma.
Strašnije od samog događaja je spoznaja da za isti nema krivaca. Dakle, mogu ga, bez ikakvih posljedica, ponoviti kada im se prohtje. Zvuči strašno sve da je u Meksiku, a ne tu pred nosom.
Hoće li puleni nezamjenjivog Edvina Šimunova iz Liburnije, za koje nema krivca u ovom bezdušnom gaženju, nastaviti po starom? Hoće, jer se Šimunov nikada nikome ne zamjera, poput Jurline, ne talasa i stoluje gotovo dva desetljeća. Taj direktorski genije nikada nije stao na prvo raskrižje i „snimio“ ponašanje svojih štićenika, koji s cigaretom u ustima, jednom rukom na upravljaču, a drugom na mobitelu, prevoze bespomoćnu djecu u i iz škola, stare i nemoćne, te sirotinju osuđenu na njih i njihove „akademske“ razgovore (kada ne telefoniraju). Oni su, u pravilu, fizički najjači u vozilu i mala je mogućnost bilo čijeg utjecaja na njih. Djeca onih koji ih štite i toleriraju ionako se ne voze gradskim autobusima koji se, u slučaju potrebe, ne mogu zaustaviti. Oni, čuli smo, ubrzaju kada je opasnost na cesti i skrate muke neopreznim sudionicima u prometu. Hoće li se zaustaviti na pojavu „neopreznih“ pješaka, djece, biciklista, ili reagiraju selektivno?
Nitko nema pravo svoje greške opravdavati tuđim greškama. Ljudi iz Liburnije ponajmanje.
Vozač, dok je za upravljačem, dužan je predviđati potencijalnu opasnost i mora biti pripravan adekvatno reagirati. Pored igrališta predviđa djecu, pored šume životinje, pored škole… pored doma umirovljenika… pored bolnice… Uzrokuje li nesreću zbog zanemarivanja te činjenice – kriv je. Zašto odgovaraju vlasnici pasa „bez nadzora“? Zbog pretpostavljene krivice da bi ovi mogli oštetiti tuđe zdravlje, ili život. Dakle, nisu predvidjeli moguću opasnost. Vozačeva greška se ne kažnjava, ali vlasnika pasa da. Njegov nemar rezultira štetom, njihov (njihovom) tragedijom i kaznom pravne države. To ne može rezultirati dobrim. Zašto su mjerila potpuno oprečna? Valjda nemaju Šimunova i moćnu vlast.
Profesionalni vozači autobusa, naročito gradskih, to dobro moraju znati. No, oni su presigurni da njihovi putnici nemaju utjecajnog tatu kojem će se požaliti (poput svjedoka ovog nemilog događaja), da im se direktor neće zamjeriti (jer je to njegova viza za opstanak), da ih policija nikada neće kontrolirati, te da će im oprostiti i ovakve događaje. Zašto bi onda uopće razmišljali, jer je sve stvar rutine i valja otaljati satnicu?
Zanimljiv bi bio podatak iz policije o broju kontrola vozača i vozila gradskog prijevoznika, pogotovo o broju i iznosu naplaćenih kazni. Ispravnost autobusa je posebna priča. Šarenilo reklama na njima krije štošta, ali ionako nitko ništa ne želi otkrivati.
Prođete li, vodeći psa, pored zaustavljenog gradskog autobusa, na stajalištu ili u prometu, ako je pas manji, a vodič slabije fizičke građe (ili žena), većina vozača zna izazvati zvuk koji će vas natjerati da ih obilazite u velikom luku. Njihova ljubav prema psima, koji koriste tek minimum prometne površine, poznata je većini vlasnika koji ih susreću, pa je ova bizarnost iz Dikla najobičniji slijed stvari. Njima je autobus alter ego, kao da su šezdesete, kada su bili rijetki i nezamjenjivi.
Direktor Šimunov će morati shvatiti da mu je vožnja taksijem, danas i u Zadru, ogromna konkurencija, a da je prostor u HDZ-u sve tješnji, ako već ne naleti na nekog agilnijeg vlasnika psa koji sve može ubrzati.
Nadam se da će i njega, prije ili poslije, posjetiti institucije države. Upućeni tvrde da su trebali odavno. Ili će se čekati da brutalno pregaze troje ljudi, od kojih bi barem jedan trebao biti „tatin sin“? To nitko ne želi, a je li to dovoljno?
Kazne za gnjusno (ne)djelo će, ne sumnjam, biti, ali kad mediji odrade, po običaju, posao (ne)odgovornih. Dokle tako?
„Liburnija žali, ali ne vidi svoju krivicu“, piše u nekim novinama. Liburnijo, otvori oči! Dvadesetprvo stoljeće traje već cijelu deceniju.
Netko jednom reče da odnos prema životinjama realno prikazuje stupanj civiliziranosti jedne sredine.
Zadar je, za Dan grada, osigurao svjetsku pozornost. Čestitam!
Nekategorizirano
Je li Trump prijetnja euru?
Dok se američki predsjednički izbori približavaju, financijska tržišta diljem svijeta pozorno prate razvoj situacije. Jedna od najvažnijih tema je utjecaj mogućeg povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću na globalne ekonomije, a posebno na vrijednost eura. Prema upozorenju investicijske banke Goldman Sachs, pobjeda Donald Trumpa mogla bi uzrokovati značajan pad eura, potencijalno ga dovodeći ispod pariteta s dolarom – što znači da bi jedan euro vrijedio manje od jednog dolara, prenosi tportal.
Trumpova protekcionistička politika i prijetnja euru
Donald Trump je već tijekom svog prvog mandata u Bijeloj kući bio poznat po svojoj protekcionističkoj ekonomskoj politici. Njegovi planovi za novi mandat uključuju uvođenje globalnih carina od 10 do 20 posto na uvoz u SAD, s posebnim fokusom na kineske proizvode koji bi mogli biti oporezovani carinama do 60 posto. Cilj ove politike je poticanje proizvodnje unutar SAD-a, kako bi strani proizvođači, poput onih u automobilskoj industriji, morali proizvoditi svoje proizvode unutar američkih granica. Ova strategija mogla bi dovesti do značajnog pritiska na euro. Goldman Sachs upozorava da bi europska valuta, koja se trenutno kreće oko 1,083 dolara, mogla pasti ispod pariteta, prema razini ispod jednog dolara. Analitičar Goldman Sachsa, Michael Cahill, smatra da bi ovakav protekcionistički pristup u trgovinskoj politici mogao oslabiti euro jer bi europska gospodarstva, posebno ona s velikim trgovinskim suficitima, poput Njemačke, bila direktno pogođena višim carinama.
Njemački trgovinski suficit i Trumpova meta
Njemačka je tijekom Trumpovog prvog mandata često bila na meti njegovih kritika zbog svog golemog trgovinskog suficita s SAD-om. Od 2017. godine, Njemačka bilježi najveće izvozne viškove upravo s američkim tržištem. Samo u 2023. godini, njemački izvoz u SAD premašio je uvoz za čak 63,4 milijarde dolara, što je rekordan iznos. Takvi brojevi predstavljaju snažan argument za Trumpa da uvede nove, strože carine na njemačke proizvode, što bi dodatno oslabilo europsku valutu, piše njemački Tagesschau.
Osim Njemačke, i druge europske zemlje mogle bi se naći pod pritiskom Trumpove politike. Njegova retorika o ‘America First’ (Amerika na prvom mjestu) usmjerena je na smanjenje američkog trgovinskog deficita i oživljavanje domaće proizvodnje, a europski izvoznici vjerojatno bi pretrpjeli značajne gubitke u takvom scenariju.
Inflacija i jačanje dolara: Što predviđaju stručnjaci?
Osim carinskih planova, Donald Trump zagovara i porezne olakšice te smanjenje imigracije, što bi prema mnogim analitičarima moglo dovesti do povećanja inflacije u SAD-u. Viša inflacija obično potiče središnje banke na podizanje kamatnih stopa, što bi moglo dodatno ojačati američki dolar. Goldman Sachs nije jedina institucija koja predviđa ovaj scenarij. Slične prognoze iznijele su i druge velike banke, uključujući Morgan Stanley i Deutsche Bank. No, unatoč očekivanjima o jačanju dolara pod Trumpom, neki analitičari su skeptični. Trump je tijekom svoje prve administracije bio izrazito kritičan prema jakom dolaru, tvrdeći da on šteti američkom izvozu i potiče trgovinski deficit. Redovito je optuživao zemlje poput Kine i Japana za manipulaciju njihovim valutama kako bi smanjile vrijednost svojih valuta u odnosu na dolar.
Trumpova ambivalencija prema jakom dolaru
Zbog Trumpovih stavova o jakom dolaru, neki stručnjaci smatraju da bi se očekivanja o jačanju dolara pod njegovom administracijom mogla pokazati preuranjenima. Christian Apelt, analitičar deviza iz Helabe, ističe da Trump nije zagovornik politike jakog dolara. Čak i Trumpov zamjenik J.D. Vance otvoreno poziva na devalvaciju dolara i kritičan je prema njegovoj ulozi kao svjetske rezervne valute.
Povijesni podaci također pokazuju da američki dolar obično slabi pod republikanskim predsjednicima. U prosjeku, dolar indeks raste za tri do četiri posto pod demokratima, dok pod republikancima gubi sličan postotak vrijednosti. Tijekom Trumpovog prvog mandata, američka valuta izgubila je oko četiri posto svoje vrijednosti, dok je pod njegovim nasljednikom, Joeom Bidenom, dolar ponovno značajno ojačao.
Europska središnja banka i odgovor na Trumpovu politiku
Ako Donald Trump doista uvede carine i njegova ekonomska politika počne stvarati pritisak na europske izvoznike, Europska središnja banka (ECB) mogla bi se naći pod pritiskom da reagira. U tom slučaju, ECB bi vjerojatno posegnula za smanjenjem kamatnih stopa kako bi potaknula gospodarstvo eurozone. No, smanjenje kamatnih stopa obično dovodi do pada vrijednosti valute, pa bi investitori počeli napuštati euro u korist dolara, što bi dodatno oslabilo euro na globalnim deviznim tržištima.
S druge strane, slabljenje eura moglo bi imati pozitivan učinak na njemački izvoz, jer bi proizvodi iz Njemačke postali jeftiniji na američkom tržištu. To bi moglo umanjiti Trumpov cilj da potakne domaću proizvodnju jer bi povećana potražnja za jeftinijim njemačkim proizvodima mogla djelomično poništiti učinke njegovih carinskih politika.
Nekategorizirano
18. FESTIVAL TOLERANCIJE U ZADRU: Premijerni filmovi, edukacije za djecu i mlade, Tolerance Talk rasprave, Festival Market…
Usmjereni ka zajedničkom razvitku tolerantnijeg društva i otvorenom pogledu na različitosti, Festival tolerancije svoju punoljetnost dočekat će u Zadru.
18. Festival tolerancije održat će se od 26. do 29. rujna na čak 3 zadarske lokacije, u II PALAČE – Providurovoj i Kneževoj te u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Bogat filmski program sastavljen je od gotovo 30 dugometražnih i kratkometražnih filmova, nagrađivanih i prikazanih na prestižnim svjetskim filmskim festivalima.
“Svi izabrani filmovi svojim temama promiču uvažavanje, humanost, razumijevanje drugih i drugačijih, prihvaćanje drugih kultura i vjerskih opredjeljenja. Filmovi koje smo izabrali vrlo su dojmljivi i emotivno nas angažiraju izazivajući empatiju za svoje junake i protagoniste” – istaknula je selektorica filmskog programa Snježana Tribuson.
Uz premijerne filmove, najavljene su edukacije za djecu i mlade, kao i Tolerance Talk rasprave nakon filmova s relevantnim stručnjacima. Na 18. izdanju vraća se Festival Market, platforma koja povezuje filmsku industriju i zajednicu, a kao novitet najavljena je nagrada publike za najbolji film festivala.
Svečano otvorenje Festivala održat će se u HNK Zadar, a otvorit će ga u četvrtak 26. rujna gradonačelnik grada Zadra, dr. Branko Dukić.
“Ponosan sam što je Grad Zadar postao trajni domaćin Festivala tolerancije, a koji već 18. godinu promiče međukulturalni dijalog, kroz filmove, izložbe i različite edukativne sadržaje te potiče razvoj lokalne zajednice kroz prizmu ljudskih prava.
Upravo su pitanja koje aktualizira Festival dio naše svakodnevice, a osobito držim važnim da se ova tematika aktualizira kod zadarske djece i mladih. Efekt izvannastavne edukacije za tu dobnu skupinu je ključan te vjerujem da će ova manifestacija imati snažan doprinos za Zadar. Za održavanje ovakve manifestacije osigurali smo reprezentativnu obnovljenu infrastrukturu unutar II Palače, Kneževe i Providurove, te se veselim što ćemo svjedočiti bogatom programu. Ne mogu izostaviti velikog zadarskog prijatelja, pokojnog Branka Lustiga…Dovoljno je tek ponoviti njegovu misao kako putem ovog festivala gradimo spomenik toleranciji, educiramo o nužnosti razumijevanja različitog, govorimo o ljubavi i zalažemo se za bolje sutra!” – istaknuo je gradonačelnik Dukić.
Od filmskog programa koji će posjetitelji imati priliku besplatno pogledati u II PALAČE, u staroj jezgri Zadra, potrebno je izdvojiti dugometražni norveški film Ljubavi (Loveable), film koji će biti prikazan na otvorenju i koji je na Međunardnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma osvojio čak tri nagrade. Redateljica Lilje Ingolfsdottir ovim filmom želi ukazati koliko je teško održati ravnotežu između roditeljstva, braka i zahtjevne karijere te na strah od napuštanja uslijed razvoda. Memoari jednog puža (Memoir of a Snail), Oscarovca Adama Elliota animirani je tragikomični film premijerno prikazan u lipnju ove godine na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju. Glasove u filmu posuđuju, među ostalim, jedinstveni Nick Cave, Eric Bana i Jackie Weaver, a radnja se vrti oko života blizanaca koji, nakon što ostanu bez roditelja, završavaju u udomiteljskim domovima stotinama milja udaljeni jedan od drugog. Djevojčica seli kod svingerskog para, dok dječaka šalju u obitelj vjerskih fundamentalista u Zapadnoj Australiji. Među preporukama izdvaja se svakako film poznatog redatelja Todda Haynesa Proljeće, jesen (May December) u kojoj briljiraju dvije oskarovke, Natalie Portman i Julianne Moore. Kao miljenika publike s brojnih festivala, prema količini nagrada koje je osvojio ističe se film Moja najdraža torta (My favorite cake), koji prikazuje 70-godišnju Iranku Mahin koja živi sama otkad joj je umro muž, a kći odselila iz Teherana u Europu. Kada je prijateljice potaknu da prekine svoju višegodišnju samačku rutinu upušta se u novu i neočekivanu romansu.
Favorit među dokumentarcima, film je Šećerna trska (Sugarcane), nominiran i za Oscara. Film govori o otpornosti starosjedilačkog indijanskog stanovništva i njihovom načinu života u trenutku međunarodnog obračuna. Film osnažuje sudionike da prekinu cikluse međugeneracijske traume putem svjedočanstva o bolnim, predugo zanemarivanim istinama.
Selektori filmskog programa i ove su godine Snježana Tribuson i Boško Picula uz umjetničku savjetnicu Dinu Pokrajac.
“Želja nam je film i umjetnost, kao i misiju Festivala tolerancije povezati sa značajnom povijesnom arhitekturom Zadra, koja je sigurna sam, jedna od najinspirativnijih podloga za rast i razvoj svih nas. Kako će Zadar i Zadrani oplemeniti Festival, tako se iskreno nadam da će i Festival tolerancije oplemeniti zajednicu i stvoriti nove zajedničke snage. Učimo jedni od drugih i koristimo umjetnost, posebno filmsku, za otvaranje dijaloga i zajedničkog puta” – istaknula je Nataša Popović, osnivačica Festivala tolerancije.
Festival tolerancije posljednjih 17 godina održava se kao angažirana kulturno-edukativna platforma, koja primarno kroz umjetnost promiče ideje tolerancije, suživota, otvorenosti i dijaloga. Festival u Zadru organiziraju udruga Festival suvremenog židovskog filma iz Zagreba i Centar nezavisne kulture (Kino Zona) iz Zadra. Andrej Fric kao predstavnik suorganizatora iz Zadra istaknuo je:
“Iznimno smo sretni i uzbuđeni što ćemo kroz četiri filmska dana Zadar pretvoriti u središte međukulturalnog, međuvjerskog i međunacionalnog dijaloga. Značajno će se tako skrenuti pozornost na, nažalost, i dalje aktualne teme izbjeglištva, međuvršnjačkog nasilja, rodne neravnopravnosti, genocida te dehumanizacije suvremenog načina života. Nadam se kako će nas druženje, razmjena iskustava i mišljenja te svjedočanstva ipak napuniti nadom i optimizmom kako je do boljeg svijeta moguće doći.”
Svi programi besplatni su za posjetitelje te pozivamo publiku da nam se pridruži od svečanog otvorenja Festivala u HNK, preko projekcija filmova pa do predstavljanja drugih festivala u sklopu programa Festival Market, u II Palače.
Sve detalje o programu možete pronaći na mrežnoj stranici Festivala tolerancije i na društvenim mrežama.
Generalni pokrovitelj festivala je Grad Zadar, a programje sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), UNHCR Hrvatska, TZ Zadar, Zadarske županije i drugih partnera.
Nekategorizirano
Novi travnjak na malonogometnom terenu
Na terenu za mali nogomet uspješno su završeni radovi na postavljanju novog travnjaka. S postavljanjem zaštitne mreže teren će u potpunosti biti spreman za korištenje. Ova obnova omogućit će bolju igru i ugodnije iskustvo za sve naše korisnike, uključujući djecu, mlade sportaše i rekreativce koji svakodnevno koriste naš centar.
Svi potrebni radovi izvedeni su u zadanom rokovima te je igralište pripremljeno za nadolazeći ljetni malonogometni spektakl, 8. Memorijalni humanitarni turnir Antonio Jurjević.
Zahvaljujemo svima na razumijevanju i strpljenju tijekom trajanja radova. Radujemo se što ćemo vas uskoro ponovno vidjeti na našem novouređenom terenu!
-
Svijet4 dana prije
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
Hrvatska3 dana prije
Objavljena karta: Evo kad će u Hrvatskoj početi snijeg!
-
Hrvatska4 dana prije
Stiže promjena vremena uz obilne oborine, bit će i snijega
-
Svijet4 dana prije
Tri europske zemlje dijele građanima brošure o tome kako preživjeti rat. Evo što u njima piše
roksi
24. studenoga 2010. at 22:01
Koji pretenciozni i prenapuhani članak (uostalom kao i većina članaka na ovom portalu). Da li se autor zapitao zašto su psi jurcali očito bez nadzora vlasnika po cesti? Hoćemo li doći u svjetske rubrike kad nam psi neodgovornih vlasnika izgrizu prolaznike? Puno toga se može reči o ponašanju vozača Liburnije općenito, ali i o (ne)odgovornosti mnogih od nas. Na kraju nastradaju uvijek oni najmanje krivi.
grozni-zd
24. studenoga 2010. at 22:49
Tužan događaj pa je i tekst tužan i neće postići oćekivanu reakciju kao ni prijava Udruge za zaštitu životinja ! Netko mora poštivati zakon a netko ne mora kao da imamo dva Ustava dvije države !!!
gost
25. studenoga 2010. at 20:02
odličan članak! nažalost, bojim se da nikada nećemo postati civiliziran narod, a nasilje je postalo nešto što je sasvim normalno i što se ne kažnjava, žalosna nam je ova država..
muzgavac
26. studenoga 2010. at 21:13
Pohvale članku. Sama sam jednom doživjela slično kada je došao bračni par sa psom (stranci) i htio ući u liburnijin autobus. Vozač je tako počeo urlati da mislim da su skratili odmor i otputovali s obećanjem da se nikad neće vratiti. To je promidžba hrvatskog turizma. Druga pohvala za latinsku uzrečicu. Sve ih se manje koristi, a to su stare mudrost jednog civilizranog naroda od kojeg možemo puno naučiti.
zadar
27. studenoga 2010. at 19:17
mogu jos i krave i ovce u autobus…
jebali vas psi
roko
4. prosinca 2010. at 14:47
Ti mudonja ne piši pod pseuodonimima i obveži se da ćeš uzdržavati čovjekovu familiju u slučaju da ga se zbog te vaše hippie hajke proglasi krivim i otpusti.
Da su u kojem slučaju na 057 napisali članak pro zaštitinika životinja ti bi Valjean gorljivo branio vozača.Obično politikanstvo na leđima mrtvih pasa i što je još gore jednog čovjeka od kojeg su izgleda važnije tri beštije bez kontrole.
Jako civilizirano nema što.