Connect with us

Nekategorizirano

HRABAR JE ONAJ TKO POBIJEDI SEBE

Objavljeno

-


Nepobitna je povijesna činjenica da se ljudi koji su međusobno ratovali mrze do kraja života. To je nekakav nepisani kodeks ratnika (koji im pothranjuje osjećaj najčešće egzistencijalne važnosti ) i ima uporište u razvoju čovjeka i zajednice. Ratnici, svjesno ili nesvjesno, svoje osjećaje prenose na potomke, a nerijetko i na okolinu.
Koliko će mržnja biti utkana u temelje „pročišćenih“ zajednica i koliko dugo će ih opterećivati , ovisi o pristupu uzrocima i posljedicama ratnih sukoba, odnosno raščišćavanju istih, a radi neizbježne normalizacije međusobnih odnosa i suradnje. Povijest bilježi krajnosti, vrlo brzo normaliziranje odnosa poslije surovih i dugotrajnih sukoba, ali i tinjajuću mržnju među nespremnima za suočavanje sa svojom ulogom u sukobu, koja povremeno eskalira, a najčešće postaje sredstvo svojevrsnog pritiska radi kojekakvih ciljeva grupa ili pojedinaca.
Drugi svjetski rat, na prostoru bivše Tvorevine, eklatantan je primjer neraščišćenih odnosa, komprimiranja mržnje, koja se koristila radi zaštite i funkcioniranja „tekovina revolucije“, odnosno vlasti jedne privilegirane političke kaste „u ime naroda“. Duh iz boce puštao se po potrebi i u njegovo ime „zaštitnici tekovina“ su „rješavali probleme“ svaki put puneći duhovima nove boce. Devedesetih godina prošlog stoljeća planski oslobođeni zli duhovi napravili su zlo upravo proporcionalno stupnju komprimiranosti i još se ne vraćaju u boce. Mnogo je onih koji ih trljaju i prizivaju po potrebi.
U Domovinskom ratu preuzeta su neka iskustva iz prethodnog, a koja su omogućila daljnju egzistenciju zlih duhova i manipuliranje njima. Naime, oba rata (a i svaki drugi ) „nosili“ su idealisti čiji je cilj bila sloboda. Oni, u pravilu izginu, postaju invalidi, ili završe u kazamatima, a rezultate njihove borbe prigrabe drugi, razni marginalci, destruktivci, lopovi ili „predstavnici naroda“, opet privilegirana politička kasta, koja se od prethodne razlikuje samo po formi. Sadržaj ostaje isti, pa se osim gomilanja tjelesnih ratnih invalida i njihovih privilegija, gomilaju i duhovni invalidi kao nus pojava. To uvijek biva narod uime kojeg postoje.
Mržnjom, kao pogonskim gorivom, uvijek se lako upravlja. Pomoću nje se skreće pažnja, testira vlastita pozicija, a pothranjuje se bijedom, beznađem, besperspektivnošću i potenciranjem razlika među „jednakima“.
Hrvatska ima dovoljno hrane za dugotrajnu mržnju protiv bilo koga, ili čega, što uvijek ovisi o prosudbi vladara. Zemlja, koja već pomalo zabrinjava Svijet, koja ubrzanim koracima ide ka srednjem vijeku i već se vratila pola stoljeća unazad. Susrela se sa nekim srednjoistočnim zemljama, iz kojih su srednjovjekovni vitezovi donosili kugu pri povratku iz Svete zemlje. Mimoilaze se, je ovi napreduju. Po onome što život znači, financijskim slobodama, tik je do Namibije i Nigerije, s dobrim izgledima da se uskoro i s njima mimoiđe.
Kriminalna država, s mafijaški strukturiranim društvom, s iznimnom krizom u svim segmentima, u politici, ekonomiji, institucijama, ali bez svijesti odgovornih o stanju u kojem jesu, pa i bez šanse da se stanje mijenja. Bespoštedna borba za golu vlast, po bilo koju cijenu, pa i zloupotrebu najboljih (Abususoptimi pessimus), aktivira potisnutu mržnju i mi tome upravo svjedočimo. Nastranu što je dvadesetiprvo stoljeće već u jedanaestoj godini, računa se na vječnost zlih duhova. I oni su tu.
Nije problem što neki marginalac maše oružjem i prijeti odmazdom zbog povjesnih neraščišćenih računa, jer povijest ne bilježi sukob hrvatskih i srpskih ekstremista, ni u miru, ni u ratu, a niti bilo gdje u inozemstvu, niti im je ikada bila bitna nacionalna pripadnost, već isključivo sklonost destrukciji pothranjivana iz redova vladajućih političkih kasta. Takvi su stvorili „atentatora“ na predsjednika slovenske vlade i napravili rasadnik za uzgoj mnogih Hrvatskih feniksa, budaletina, kojima se daje prostor veći nego nobelovcima, čime postižu svrhu postojanja. Problem će biti kada odluče pojačati kriterije, a to je nezaobilazan red stvari.
Stvar postaje posebno ozbiljna kada „vodeći autoriteti“ sigurnosti u RH, takove stvari pripisuje organizaciji koja je prestala funkcionirati 1964.,koja ne može biti naša već njihova , a koja je ionako kriva za pljačku, pretvorbu, korupciju i sve nedaće koje su nas snašle. Mi ne možemo biti krivi, ne možemo činiti ratne zločine ni zločine u ratu, lamantiraju i neke druge intelektualne „veličine“ , uz blagoslov politike i nerijetko njeno aktivno sudjelovanje. Možda je to povratak korijenima, koji nam je obećan, jer nas bolno potsjeća na početke, samo što smo sada sami sebi dostatni i to bi lako moglo izazvati duha najgoreg od svih. Nema Srba, čak ni na ljetovanju, ali ih ima u Vladi i ,začudo, ekstremistima ne smetaju. Zašto im smetaju predsjednici države, Mesić i Josipović, izabrani voljom naroda neposredno, a ne premijeri, Sanader ili Kosor, izabrani u stranci ili nametnuti? Čak ni sada kada su neke užasne stvari bjelodane.
Hoće li netko odgovoran prestati pothranjivati, ili podilaziti, društvenom otpadu, koji je nedavno kontaminirao braniteljske skupove, ili neće, saznat ćemo ubrzo, jer oni više ne mogu stati u bocu. Hoće li biti adekvatne posude moramo znati odmah, jer će se i budale dosjetiti jadu.
Pobijedili smo neprijatelja u ratu i stekli pretpostavke za normalan razvoj samostalne države, ali još moramo pobijediti sebe i dokazati da smo toj zadaći dorasli. Prema sadašnjem stanju stvari od toga smo miljama daleko. I junaci i mrtvi broje se na kraju bitke. Neki su postali nervozni. Još je rano za junačenja, jer domoljublje se, nigdje kao ovdje, ne mjeri dužinom prstiju.
Branitelji se moraju distancirati od uljeza, koji se hrane, između ostalog, i njihovom žrtvom, utječući na uvjerljivost u njihovim zahtjevima. Braniteljima nije problem u Beogradu, jer je taj odnos davno raščišćen, već u Zagrebu, gdje bi trebale funkcionirati stečevine njihove borbe. To podrazumjeva i distanciranje od političke stranke, pokroviteljice mnogih njihovih nevolja, koja ih povlači za sobom u neizvjesnu budućnost. Takove veze su već viđene i nisu rezultirale ničim dobrim.
Amerika ne traži da njihovi veterani II. Svjetskog rata vole Japance, već da ne utječu na dobre odnose dviju zemalja, što ih obje čini bogatim.
A zločin je zločin, ma tko ga počinio, i treba biti kažnjen. Zbog spleta povijesnih okolnosti oni iz prethodnog rata nisu kažnjeni, ali zato i postoji zakon o njihovom nezastarjevanju.
Možda bi jednom i duhovi nestali.
Čestitke braniteljima, sudionicima „Maslenice“ i podrška u zahtjevima za zasluženu razinu dostojanstva.
FORTIS EST, QUI SE VINCIT

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. odličan tekst

    20. siječnja 2011. at 14:19

    bravo, bravo, bravo. Samo znaš, mnogi su napisali i do sada sličan tekst, ali to na žalost nije umanjilo potrebu da i ti napišeš ovaj. Niče li to u meni, u duši vječitog optimiste, pesimizam?

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

Je li Trump prijetnja euru?

Objavljeno

-

By

Dok se američki predsjednički izbori približavaju, financijska tržišta diljem svijeta pozorno prate razvoj situacije. Jedna od najvažnijih tema je utjecaj mogućeg povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću na globalne ekonomije, a posebno na vrijednost eura. Prema upozorenju investicijske banke Goldman Sachs, pobjeda Donald Trumpa mogla bi uzrokovati značajan pad eura, potencijalno ga dovodeći ispod pariteta s dolarom – što znači da bi jedan euro vrijedio manje od jednog dolara, prenosi tportal.

Trumpova protekcionistička politika i prijetnja euru
Donald Trump je već tijekom svog prvog mandata u Bijeloj kući bio poznat po svojoj protekcionističkoj ekonomskoj politici. Njegovi planovi za novi mandat uključuju uvođenje globalnih carina od 10 do 20 posto na uvoz u SAD, s posebnim fokusom na kineske proizvode koji bi mogli biti oporezovani carinama do 60 posto. Cilj ove politike je poticanje proizvodnje unutar SAD-a, kako bi strani proizvođači, poput onih u automobilskoj industriji, morali proizvoditi svoje proizvode unutar američkih granica. Ova strategija mogla bi dovesti do značajnog pritiska na euro. Goldman Sachs upozorava da bi europska valuta, koja se trenutno kreće oko 1,083 dolara, mogla pasti ispod pariteta, prema razini ispod jednog dolara. Analitičar Goldman Sachsa, Michael Cahill, smatra da bi ovakav protekcionistički pristup u trgovinskoj politici mogao oslabiti euro jer bi europska gospodarstva, posebno ona s velikim trgovinskim suficitima, poput Njemačke, bila direktno pogođena višim carinama.

Njemački trgovinski suficit i Trumpova meta
Njemačka je tijekom Trumpovog prvog mandata često bila na meti njegovih kritika zbog svog golemog trgovinskog suficita s SAD-om. Od 2017. godine, Njemačka bilježi najveće izvozne viškove upravo s američkim tržištem. Samo u 2023. godini, njemački izvoz u SAD premašio je uvoz za čak 63,4 milijarde dolara, što je rekordan iznos. Takvi brojevi predstavljaju snažan argument za Trumpa da uvede nove, strože carine na njemačke proizvode, što bi dodatno oslabilo europsku valutu, piše njemački Tagesschau.

Osim Njemačke, i druge europske zemlje mogle bi se naći pod pritiskom Trumpove politike. Njegova retorika o ‘America First’ (Amerika na prvom mjestu) usmjerena je na smanjenje američkog trgovinskog deficita i oživljavanje domaće proizvodnje, a europski izvoznici vjerojatno bi pretrpjeli značajne gubitke u takvom scenariju.

Inflacija i jačanje dolara: Što predviđaju stručnjaci?
Osim carinskih planova, Donald Trump zagovara i porezne olakšice te smanjenje imigracije, što bi prema mnogim analitičarima moglo dovesti do povećanja inflacije u SAD-u. Viša inflacija obično potiče središnje banke na podizanje kamatnih stopa, što bi moglo dodatno ojačati američki dolar. Goldman Sachs nije jedina institucija koja predviđa ovaj scenarij. Slične prognoze iznijele su i druge velike banke, uključujući Morgan Stanley i Deutsche Bank. No, unatoč očekivanjima o jačanju dolara pod Trumpom, neki analitičari su skeptični. Trump je tijekom svoje prve administracije bio izrazito kritičan prema jakom dolaru, tvrdeći da on šteti američkom izvozu i potiče trgovinski deficit. Redovito je optuživao zemlje poput Kine i Japana za manipulaciju njihovim valutama kako bi smanjile vrijednost svojih valuta u odnosu na dolar.

Trumpova ambivalencija prema jakom dolaru
Zbog Trumpovih stavova o jakom dolaru, neki stručnjaci smatraju da bi se očekivanja o jačanju dolara pod njegovom administracijom mogla pokazati preuranjenima. Christian Apelt, analitičar deviza iz Helabe, ističe da Trump nije zagovornik politike jakog dolara. Čak i Trumpov zamjenik J.D. Vance otvoreno poziva na devalvaciju dolara i kritičan je prema njegovoj ulozi kao svjetske rezervne valute.

Povijesni podaci također pokazuju da američki dolar obično slabi pod republikanskim predsjednicima. U prosjeku, dolar indeks raste za tri do četiri posto pod demokratima, dok pod republikancima gubi sličan postotak vrijednosti. Tijekom Trumpovog prvog mandata, američka valuta izgubila je oko četiri posto svoje vrijednosti, dok je pod njegovim nasljednikom, Joeom Bidenom, dolar ponovno značajno ojačao.

Europska središnja banka i odgovor na Trumpovu politiku
Ako Donald Trump doista uvede carine i njegova ekonomska politika počne stvarati pritisak na europske izvoznike, Europska središnja banka (ECB) mogla bi se naći pod pritiskom da reagira. U tom slučaju, ECB bi vjerojatno posegnula za smanjenjem kamatnih stopa kako bi potaknula gospodarstvo eurozone. No, smanjenje kamatnih stopa obično dovodi do pada vrijednosti valute, pa bi investitori počeli napuštati euro u korist dolara, što bi dodatno oslabilo euro na globalnim deviznim tržištima.

S druge strane, slabljenje eura moglo bi imati pozitivan učinak na njemački izvoz, jer bi proizvodi iz Njemačke postali jeftiniji na američkom tržištu. To bi moglo umanjiti Trumpov cilj da potakne domaću proizvodnju jer bi povećana potražnja za jeftinijim njemačkim proizvodima mogla djelomično poništiti učinke njegovih carinskih politika.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

18. FESTIVAL TOLERANCIJE U ZADRU: Premijerni filmovi, edukacije za djecu i mlade, Tolerance Talk rasprave, Festival Market… 

Objavljeno

-

By

Usmjereni ka zajedničkom razvitku tolerantnijeg društva i otvorenom pogledu na različitosti, Festival tolerancije svoju punoljetnost dočekat će u Zadru.

18. Festival tolerancije održat će se od 26. do 29. rujna na čak 3 zadarske lokacije, u II PALAČE – Providurovoj i Kneževoj te u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Bogat filmski program sastavljen je od gotovo 30 dugometražnih i kratkometražnih filmova, nagrađivanih i prikazanih na prestižnim svjetskim filmskim festivalima.

Svi izabrani filmovi svojim temama promiču uvažavanje, humanost, razumijevanje drugih i drugačijih, prihvaćanje drugih kultura i vjerskih opredjeljenja. Filmovi koje smo izabrali vrlo su dojmljivi i emotivno nas angažiraju izazivajući empatiju za svoje junake i protagoniste” – istaknula je selektorica filmskog programa Snježana Tribuson.

 Uz premijerne filmove, najavljene su edukacije za djecu i mlade, kao i Tolerance Talk rasprave nakon filmova s relevantnim stručnjacima. Na 18. izdanju vraća se Festival Market,  platforma koja povezuje filmsku industriju i zajednicu, a kao novitet najavljena je nagrada publike za najbolji film festivala.

Svečano otvorenje Festivala održat će se u HNK Zadar, a otvorit će ga u četvrtak 26. rujna gradonačelnik grada Zadra, dr. Branko Dukić.

“Ponosan sam što je Grad Zadar postao trajni domaćin Festivala tolerancije, a koji već 18. godinu promiče međukulturalni dijalog, kroz filmove, izložbe i različite edukativne sadržaje te potiče razvoj lokalne zajednice kroz prizmu ljudskih prava.

Upravo su pitanja koje aktualizira Festival dio naše svakodnevice, a osobito držim važnim da se ova tematika aktualizira kod zadarske djece i mladih. Efekt izvannastavne edukacije za tu dobnu skupinu je ključan te vjerujem da će ova manifestacija imati snažan doprinos za Zadar. Za održavanje ovakve manifestacije osigurali smo reprezentativnu obnovljenu infrastrukturu unutar II Palače, Kneževe i Providurove, te se veselim što ćemo svjedočiti bogatom programu. Ne mogu izostaviti velikog zadarskog prijatelja, pokojnog Branka Lustiga…Dovoljno je tek ponoviti njegovu misao kako putem ovog festivala gradimo spomenik toleranciji, educiramo o nužnosti razumijevanja različitog, govorimo o ljubavi i zalažemo se za bolje sutra!” – istaknuo je gradonačelnik Dukić.

Od filmskog programa koji će posjetitelji imati priliku besplatno pogledati u II PALAČE,  u staroj jezgri Zadra, potrebno je izdvojiti dugometražni norveški film Ljubavi (Loveable), film koji će biti prikazan na otvorenju i koji je na Međunardnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma osvojio čak tri nagrade. Redateljica Lilje Ingolfsdottir ovim filmom želi ukazati koliko je teško održati ravnotežu između roditeljstva, braka i zahtjevne karijere te na strah od napuštanja uslijed razvoda. Memoari jednog puža (Memoir of a Snail), Oscarovca Adama Elliota animirani je tragikomični film premijerno prikazan u lipnju ove godine na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju. Glasove u filmu posuđuju, među ostalim, jedinstveni Nick Cave, Eric Bana i Jackie Weaver, a radnja se vrti oko života blizanaca koji, nakon što ostanu bez roditelja, završavaju u udomiteljskim domovima stotinama milja udaljeni jedan od drugog. Djevojčica seli kod svingerskog para, dok dječaka šalju u obitelj vjerskih fundamentalista u Zapadnoj Australiji. Među preporukama izdvaja se svakako film poznatog redatelja Todda Haynesa Proljeće, jesen (May December) u kojoj briljiraju dvije oskarovke, Natalie Portman i Julianne Moore. Kao miljenika publike s brojnih festivala, prema količini nagrada koje je osvojio ističe se film Moja najdraža torta (My favorite cake), koji prikazuje 70-godišnju Iranku Mahin koja živi sama otkad joj je umro muž, a kći odselila iz Teherana u Europu. Kada je prijateljice potaknu da prekine svoju višegodišnju samačku rutinu upušta se u novu i neočekivanu romansu.

Favorit među dokumentarcima, film je Šećerna trska (Sugarcane), nominiran i za Oscara. Film govori o otpornosti starosjedilačkog indijanskog stanovništva i njihovom načinu života u trenutku međunarodnog obračuna. Film osnažuje sudionike da prekinu cikluse međugeneracijske traume putem svjedočanstva o bolnim, predugo zanemarivanim istinama.

Selektori filmskog programa i ove su godine Snježana Tribuson i Boško Picula uz umjetničku savjetnicu Dinu Pokrajac. 

“Želja nam je film i umjetnost, kao i misiju Festivala tolerancije povezati sa značajnom povijesnom arhitekturom Zadra, koja je sigurna sam, jedna od najinspirativnijih podloga za rast i razvoj svih nas. Kako će Zadar i Zadrani oplemeniti Festival, tako se iskreno nadam da će i Festival tolerancije oplemeniti zajednicu i stvoriti nove zajedničke snage. Učimo jedni od drugih i koristimo umjetnost, posebno filmsku, za otvaranje dijaloga i zajedničkog puta” – istaknula je Nataša Popović, osnivačica Festivala tolerancije.

Festival tolerancije posljednjih 17 godina održava se kao angažirana kulturno-edukativna platforma, koja primarno kroz umjetnost promiče ideje tolerancije, suživota, otvorenosti i dijaloga. Festival u Zadru organiziraju udruga Festival suvremenog židovskog filma iz Zagreba i Centar nezavisne kulture (Kino Zona) iz Zadra. Andrej Fric kao predstavnik suorganizatora iz Zadra istaknuo je:

“Iznimno smo sretni i uzbuđeni što ćemo kroz četiri filmska dana Zadar pretvoriti u središte međukulturalnog, međuvjerskog i međunacionalnog dijaloga. Značajno će se tako skrenuti pozornost na, nažalost, i dalje aktualne teme izbjeglištva, međuvršnjačkog nasilja, rodne neravnopravnosti, genocida te dehumanizacije suvremenog načina života. Nadam se kako će nas druženje, razmjena iskustava i mišljenja te svjedočanstva ipak napuniti nadom i optimizmom kako je do boljeg svijeta moguće doći.”

Svi programi besplatni su za posjetitelje te pozivamo publiku da nam se pridruži od svečanog otvorenja Festivala u HNK, preko projekcija filmova pa do predstavljanja drugih festivala u sklopu programa Festival Market, u II Palače.

Sve detalje o programu možete pronaći na mrežnoj stranici Festivala tolerancije i na društvenim mrežama

Generalni pokrovitelj festivala je Grad Zadar, a programje sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), UNHCR Hrvatska, TZ Zadar, Zadarske županije i drugih partnera.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Novi travnjak na malonogometnom terenu

Objavljeno

-

By

FOTO: Nenad Opačić

Na terenu za mali nogomet uspješno su završeni radovi na postavljanju novog travnjaka. S postavljanjem zaštitne mreže teren će u potpunosti biti spreman za korištenje. Ova obnova omogućit će bolju igru i ugodnije iskustvo za sve naše korisnike, uključujući djecu, mlade sportaše i rekreativce koji svakodnevno koriste naš centar.


Svi potrebni radovi izvedeni su u zadanom rokovima te je igralište pripremljeno za nadolazeći ljetni malonogometni spektakl, 8. Memorijalni humanitarni turnir Antonio Jurjević.
Zahvaljujemo svima na razumijevanju i strpljenju tijekom trajanja radova. Radujemo se što ćemo vas uskoro ponovno vidjeti na našem novouređenom terenu!

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu