Nekategorizirano
"Odgoj bez slobode je odgoj – degenerika!"
Profesor Boris Škifić, sudeći prema tvrdnjama generacija njegovih učenika, najobožavaniji je i najomiljeniji splitski nastavnik. Grupa učenika kojima je predavao napravila je na Facebooku grupu posvećenu svom legendarnom i nezaboravnom profesoru. Rođen na malom, simpatičnom otoku Zverincu kraj Zadra, ovaj nesebični čovjek najveće bogatstvo svojeg duha ostavilja u baštinu svojim učenicima, učeći ih prije svega, kaže, da postanu ljudi.
– Rođen sam na Zverincu, u kući, liječnik i bolnica za nas u tim vremenima nisu postojali. Mater je cijeli dan brala masline, a navečer me počela rađati, babica je dovezena iz Velog Rata i mučila se do jutra jer sam izlazio naopako, vjerojatno zbog njezinog skakanja po maslinama po cijele dane. Prije maslina ranim jutrom bi skakala po stijenama oko Zverinca tražeći ugarce za ručak. Kada ribe ne bi bilo, trebalo je nekako preživjeti, rangljetiva slanina ili prisuge girice s kupusom se jelo za večeru, uglavnom. Ručak je trebalo izmisliti. Bilo je godišnje nešto janjetine, sira, svinjetine, to bi pojeo pop, liječnik ili gradski odvjetnik u krajnjoj nuždi, te još neki od kojih se očekivala kakva pomoć. Rođen sam 26. studenoga davne 1957. godine. Rodila me tek ujutro malo živoga pa joj je nana rekla, čim me ugledala, a neće ti taj mali dugo. Naime, od šestoro djece četvoro nas je preživjelo što je za to vrijeme na otoku bez liječnika bio dobar prosjek, a nana me na prvi pogled ubacila u one za koje mlijeko ne treba uzalud trošiti. I kada bi napravio kakvu glupariju pri odrastanju, a činio sam ih veoma često i ustrajno, mater bi rekla – naopako si se rodio, pa si i naopak. A ta nana, kad sam je već spomenuo i kada govorim o djetinjstvu, zvala se Ana, očeva mater, posebno je zanimljiva faca i priča o njoj djeluje pomalo legendarno. Godinama nije mogla imati djece, ukućani su je tjerali iz kuće što je bila normalna sudbina nerotkinje. Vrati se doma i budi nadničarka za koricu kruha cijeli život. Lakše je bilo umrijeti. Jednog dana se skupila i otišla nekom vraču u Bukovici koji joj je prorekao pet sinova u pet godina. Tako je i bilo, pet sinova u pet godina, moj otac je bio treći, i svi su bili dugovječni osim jednog koji je za vrijeme rata umro mlad od tuberkuloze. Jedan sin se rodio slijep, nana ga nije puštala nigdje dalje od dvora, kao sramota je, i gotovo se osušila se od suza. Na Badnjak, imao je tri godine, plakao je nani da ga odvede tamo gdje svi idu, na Polnoćku, nevoljko je pristala, i dogodilo se čudo, navodno je progledao u crkvi. A djetinjstvo, kakvo može biti usred netaknute prirode, okružen morem, može biti samo bajkovito. Kada rođenjem uroniš u tu zverinačku ljepotu, ne treba ti čitati bajke, bajka ti je svaki dan. Roditi se na Zverincu i nije takva nesreća kako izgleda, naprotiv. A kada noću s ocem i mirisom njegovih cigareta zaploviš Maknarama u ribolov, pa kada te blistava zora iznad mora dotakne svojim magičnim rukama, čini ti se da je cijeli svemir u tvojem oku. Kao dijete nisam znao objasniti fenomen te ljepote, a ni danas mi nije posve jasno zašto poludim od ljepote i blaženstva kada se nađem na moru. Ne sjećam se pojedinosti, čovjek pamti ružne slike, a tamo je meni sve bilo lijepo iako nas je mučila bjesomučna glad i hladnoća u prekrojenom očevom kožuhu što ga je otac davno donio iz navigacije. Jedne zime dva puta su me gliste totalno ugušile, ali me mater izvukla iz mrtvih lukom ispod nosa. Sjećam se mirisa zemlje na materinim rukama kada bi se vratila s kopanja, mirisa očevih cigareta i naninog osmijeha dok me je gledala onako mršavog i nikakvog moleći Boga da mi da snage proživjeti tegoban život koji me čeka, priča profesor Škifić za Z NET.
* Fizički podsjećate na Tomu Bebića. Jeste li ga poznavali?
– Nisam ga poznavao, mislim da je umro prije nego sam došao u Split. Čuo sam nešto o njemu, čuo sam par njegovih pjesama i nisu me posebno oduševile. Poprilično banalno i nategnuto. Ali da je i bio živ, sigurno ga ne bih upoznao jer se ne krećem ni u kakvim takvim splitskim krugovima gdje obitavaju legende. Stranac sam u ovom gradu i tako će ostati. Ne volim se nametati, živim poprilično osamljeno što se tiče društvenih događanja, zapravo potpuno sam izvan toga i to me ne zanima. Previše tu ima izvještačenosti i naprasne napuhanosti. To je talent dodvoravanja, pojavljivanja, uskakivanja, trgovanja, a ja taj talent nemam, ne kažem da je to dobro, ali je to tako. Iskreno rečeno i nisam neki čovjek od talenta osim za ribanje. E na moru, u tome sam faca, osjećam ribe kako dišu. Uostalom nećeš ti splitskih događanja, najobičnija bezvezarija. Što se tiče književnosti, ako već možemo Bebića uvjetno nazvati kao nekog pjesnika, najveći splitski uspjeh, nakon Marulića, je stih Nadalina muti jaja. A nešto je ispalo i iz Smojine kabanice pa ima nekoliko novinara koji pišu dobru zajebanciju, knjige na koje se istinski možeš nasmijati, ali ih vrlo brzo zaboraviš. Ima nešto mladih ljudi, mislim prvenstveno na mlade pisce, što me posebno raduje i navijam za njih, koji se nešto sastaju, promoviraju i čitaju, valjda poeziju i kratke priče, ali mene osobno to ne zanima, a da me i zanima, nitko me ne poznaje pa me i ne zovu niti pojma imaju da ja nešto pišem, što je u krajnjem slučaju jako dobro. Ne valja se nepotrebno blamirati. Ako te netko želi čitati, neka uzme knjigu pa neka čita. Dobro je to riješeno u Europi, tamo pisci žive od toga, od čitanja po klubovima. Ja ne bih čitao ni za kakve novce, ali ovi koji čitaju, trebalo bi im to dobro platiti. Navijam da ih se poziva i da im se to plati. Dobra književnost je rijetka, ali baš zato je neprocjenjive vrijednosti. Tako da Bebić i ostale splitske legende, prošle i novonastale, nemaju baš nikakve veze sa mnom što je u redu jer ja nisam od tamo, a i nisam sklon upoznavanju legenda bilo kakvih prostora.
* Kako ste završili u Splitu?
– Neki osobni razlozi obiteljske naravi su me iskrcali u Splitu, nisam ga birao, ali nemam ništa protiv njega. Dobra je klima, sve je blizu, toplo, sunčano, i imam posao koji volim i u kojem mi dopuštaju da se izrazim na svoj način bez pretjerane zajedljivosti. Ima jedna zanimljivost oko tog dolaska u Split. Nikad ne reci nikad i nikad ne znaš što sutra donosi. Naime, kao momak sam jednom davno nakon vrlo ružnog iskustva odlazio iz Splita i rekao sebi da više nikada neću doći u taj grad, da ako autobus bude prolazio kroz taj grad, neću sići ni kavu popiti. Evo već skoro dvadeset godina živim ovdje i sve je u redu što se tiče grada. Zna on biti lijep na svoj način. A to što sam želio otići iz Zadra, živio sam tamo dvadeset godina i oduvijek sam to želio, ne znam što je i kako je sada, ali tada su gradskim zadarskim ulicama puhali nesnošljivi provincijalni vjetrovi. Potpuno beznadno gušenje, beskrajni očaj. A Zadar je prekrasan grad i nije tada zaslužio takvu sudbinu. Nadam se da ovih zadnjih godina se stanje promijenilo i da su mladi, od malograđanskih okova slobodni ljudi, promijenili stanje duha tog lijepog grada.
* Vaši učenici, oduševljeni vašim ljudskim i nastavničkim kvalitetama, izradili su Facebook grupu posvećenu vama. Na njoj piše “u znak zahvalnosti za sve one koji ga vole”. Kako to komentirate? Koja je tajna?
– Zanimljivo pitanje. Odgovor znaju oni, a ja ga mogu samo pretpostaviti. Nedokučiva zagonetka. Stvarno me vole i na neki način obožavaju, tu nema dileme. Na kraju godine im dam anonimnu anketu da pišu što god hoće o meni i mojem radu u svrhu da se ispravi krivo. Glupo je sada govoriti o tome, ali ti iskreni zapisi zaista znaju i mene iznenaditi. Pomalo se i prestrašim jer je to velika odgovornost. Vole te, ali i očekuju od tebe da budeš uvijek šimićevski velik ispod zvijezda kako i ti od njih očekuješ i kako ih učiš. E to i nije zajebancija. Mislim da ljubav ne može opstati ako nije obostrana, a vjeruj mi, ne pričam bez veze, ja njih obožavam i u ovom teškom i smiješno plaćenom poslu lijepo je biti tamo, u njihovom društvu što god netko mislio o tome i koliko god sustavno omalovažavali učiteljski posao. Dijete, ako zna, a kukac je, njegovo znanje je ni za što, treba djecu odgajati i svako je dijete fenomen za sebe. Nema pravila. Tek moralan i pošten čovjek ima pravo znanje, sve ostalo je teška bljezgarija pa bili oni što god hoće, bit će ništa ako ne budu ljudi. I zato je škola kao odgojna ustanova temelj svakog društva. Kako kaže Raich, kada budete učitelje plaćali deset puta više nego generale, živjet ćete u sretnom društvu. A kod nas generali bogovi. Ili Finci, kaže se najbolja škola na svijetu, ali tamo učitelji imaju veće plaće nego odvjetnici uz svakodnevne kontrole rada učitelja. Škola treba biti prepuna smijeha i radosti, na mom svakom satu se ozbiljno radi i ne dajem ocjene bez veze, ali ima smijeha, radosti, cirkusa. Oni zaista uživaju, blago njima.
* Mnogi učenici istaknuli kako ste vi “čovik koji ih je naučija svemu i svačemu, a najviše kako biti čovik, a ne mala gnjida”. Uz njega smo, navode vaše učenici, masovno zavolili Azru…
– Nije lako odgajati djecu u društvu gdje vlada srednjovjekovno stanje duha, gdje je nemoral, licemjerstvo i laž, lopovluk, ratno profiterstvo, sve to dignuto u visine i caruje, gdje je lopovska banda sve živo pokrala i osiromašila ovaj narod, a za nagradu se svakodnevno smiješi s teve ekrana tom narodu i toj djeci, nije lako u tom izvrnutom poretku vrijednosti objasniti djeci što je to faca od čovjeka, a što gnjida, što je to poštenje, a što nepoštenje. Moji učenici kažu da su oni Škifićisti i njihova vjera Škifićizam. Nije to nikakva sada posebna vjera, nego, kažu oni, Škifićizam vjeruje u sveto trojstvo istinskog čovjeka, u poštenje, dobrotu i istinu, i ništa više. Tako jednostavno, a tako značajno. A Azra, na satovima se osim književnosti razgovara o svemu ako to učenici žele, pa tako i o glazbi, posebno o riječima pjesama. Kako sam ja nekada slušao kao momak Azru, počeli su i oni, i svidjelo im se. Đoni je bio jako dobar dok nije skrenuo u neke druge bezvezne priče. Šteta. I ne baš svi, neki slušaju lakoglazbene note uz banalne stihove i cajke uz sačuvajmebože stihove, no to je njihov izbor i to je u redu. Samo ih upozorim da ne shvaćaju ozbiljno te i takve stihove jer bi im duh mogao biti kljasto drvo bez cvijeta i ploda.
* Navodno su se na vašim ispitima pisali i stihovi?
– Dijete se, valjda, treba odgajati u slobodarskom duhu. Posebno pri njegovom izražavanju. Ništa nije vrjednije od slobode izraza, ma slobode u bilo kojem smislu. Odgoj bez slobode je odgoj degenerika. Nikada ne znaš jesi li uspio u tom poslu. To je vječno pitanje i veliki nedostatak ovog posla kojim se ja bavim. Posadiš sjeme, izraste biljka, a što će izrasti nakon mene, veliko je pitanje. Oni koji pri pokazivanju svojeg znanja izraze i koji stih, e to je viša razina. Djeca me znaju oduševiti i često nešto naučim od njih, a i tisuću puta sam se ispričao kada bih u nečem pogriješio. Biti objektivan i uvažavati ih, unijeti u razred dobrotu bez računa, to bi bio dobar putokaz pri radu, ali nema pravila, svaki sat si na ispitu, pozornica je tvoja, zabavi ih, nauči ih i pokušaj ih u nečemu odgojiti. Da budu slobodni i svoji, samo svoji.
* Dolazite li svako ljeto na vaš otok?
– Koje pitanje? Bio bih ja tamo i zimi kada bih mogao. Nekako mi se čini da sam rođen kao zverinački ribar, ali sam zalutao u grad. Srećom volim ovaj posao koji radim. Dolazim svako ljeto na otok i to me posebno veseli.
* Planirate li kada odete u mirovinu vratiti se u naručje rodnog Zverinca?
– Svi ćemo se mi jednog dana vratiti tamo odakle smo potekli. Mogu lutati svugdje, ali tamo ću se vratiti kad-tad. Zaokružiti postojanja. Istog trenutka kada bude moguće, kupujem kartu u jednom smjeru, zauvijek. Ima na StjepanTafra.com nekih mojih priča, i tamo ima Zverinačka molitva, pročitaj je ako uhvatiš par minuta vremena, sve će ti biti jasno. Volim taj otok i točka.
* Napisali ste do sada dva romana – “Priča o četiri čempresa” i “Let leptira”?
– Let leptira nije roman, nego zbirka priča koju veže nit nepostojanja i kratkoće življenja, ili kako se uzme. Teško mi je govoriti o onome što sam napisao, nekako mučno, kao da izdajem dobrog prijatelja jer su mi riječi opore i griješim dok govorim o tome što sam pisao i što sam sanjao, zato prezirem i užasavam se promocija knjiga. Roman Priča o četiri čempresa mi je nekako posebno drag, to je roman o otoku, o odrastanju, ali ipak mi se čini da je to priča o potrazi za ljubavlju kroz cijeli jedan život prepun samoće i nestajanja, a ljubav je sve u življenju čovjeka, ostalo je samo iluzorno trajanje. Prekrasan je to roman zaista i trajat će kao i čempresi, vječno.
* Pišete li štogod trenutno?
*Biti učitelj i pisati, mnogi kažu da je to nemoguća misija. Zaista je ajme meni jer učiteljstvo, ako radiš u redu, te uzima potpunog, a pisati možeš jedino ako si potpuno u tome, osim ako nisi zanatlija od pisca pa možeš pisati i dok sjediš na zahodu. A biti učitelj, nešto pokušavati i pisati sanjareći neki svijet koji postoji samo u tvojoj glavi i u tvojem srcu, i pritom kao ribar sanjati miris mora, mogu ti reći da i nije neka dobitna kombinacija. Svejedno, od pisanja, pa kakvo god ono bilo, ne mogu se maknuti, mada bih ja rađe život živio nego ga pisao. Pišem trenutno neke priče koje me opsjedaju. A jesam li pisac, kao jesam li učitelj, kao jesam li čovjek koji vrijedi biti, i jesam li na kraju krajeva ribar kojega nijedna oluja neće slomiti, e odgovori na ta pitanja će pričekati.
Nekategorizirano
Je li Trump prijetnja euru?
Dok se američki predsjednički izbori približavaju, financijska tržišta diljem svijeta pozorno prate razvoj situacije. Jedna od najvažnijih tema je utjecaj mogućeg povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću na globalne ekonomije, a posebno na vrijednost eura. Prema upozorenju investicijske banke Goldman Sachs, pobjeda Donald Trumpa mogla bi uzrokovati značajan pad eura, potencijalno ga dovodeći ispod pariteta s dolarom – što znači da bi jedan euro vrijedio manje od jednog dolara, prenosi tportal.
Trumpova protekcionistička politika i prijetnja euru
Donald Trump je već tijekom svog prvog mandata u Bijeloj kući bio poznat po svojoj protekcionističkoj ekonomskoj politici. Njegovi planovi za novi mandat uključuju uvođenje globalnih carina od 10 do 20 posto na uvoz u SAD, s posebnim fokusom na kineske proizvode koji bi mogli biti oporezovani carinama do 60 posto. Cilj ove politike je poticanje proizvodnje unutar SAD-a, kako bi strani proizvođači, poput onih u automobilskoj industriji, morali proizvoditi svoje proizvode unutar američkih granica. Ova strategija mogla bi dovesti do značajnog pritiska na euro. Goldman Sachs upozorava da bi europska valuta, koja se trenutno kreće oko 1,083 dolara, mogla pasti ispod pariteta, prema razini ispod jednog dolara. Analitičar Goldman Sachsa, Michael Cahill, smatra da bi ovakav protekcionistički pristup u trgovinskoj politici mogao oslabiti euro jer bi europska gospodarstva, posebno ona s velikim trgovinskim suficitima, poput Njemačke, bila direktno pogođena višim carinama.
Njemački trgovinski suficit i Trumpova meta
Njemačka je tijekom Trumpovog prvog mandata često bila na meti njegovih kritika zbog svog golemog trgovinskog suficita s SAD-om. Od 2017. godine, Njemačka bilježi najveće izvozne viškove upravo s američkim tržištem. Samo u 2023. godini, njemački izvoz u SAD premašio je uvoz za čak 63,4 milijarde dolara, što je rekordan iznos. Takvi brojevi predstavljaju snažan argument za Trumpa da uvede nove, strože carine na njemačke proizvode, što bi dodatno oslabilo europsku valutu, piše njemački Tagesschau.
Osim Njemačke, i druge europske zemlje mogle bi se naći pod pritiskom Trumpove politike. Njegova retorika o ‘America First’ (Amerika na prvom mjestu) usmjerena je na smanjenje američkog trgovinskog deficita i oživljavanje domaće proizvodnje, a europski izvoznici vjerojatno bi pretrpjeli značajne gubitke u takvom scenariju.
Inflacija i jačanje dolara: Što predviđaju stručnjaci?
Osim carinskih planova, Donald Trump zagovara i porezne olakšice te smanjenje imigracije, što bi prema mnogim analitičarima moglo dovesti do povećanja inflacije u SAD-u. Viša inflacija obično potiče središnje banke na podizanje kamatnih stopa, što bi moglo dodatno ojačati američki dolar. Goldman Sachs nije jedina institucija koja predviđa ovaj scenarij. Slične prognoze iznijele su i druge velike banke, uključujući Morgan Stanley i Deutsche Bank. No, unatoč očekivanjima o jačanju dolara pod Trumpom, neki analitičari su skeptični. Trump je tijekom svoje prve administracije bio izrazito kritičan prema jakom dolaru, tvrdeći da on šteti američkom izvozu i potiče trgovinski deficit. Redovito je optuživao zemlje poput Kine i Japana za manipulaciju njihovim valutama kako bi smanjile vrijednost svojih valuta u odnosu na dolar.
Trumpova ambivalencija prema jakom dolaru
Zbog Trumpovih stavova o jakom dolaru, neki stručnjaci smatraju da bi se očekivanja o jačanju dolara pod njegovom administracijom mogla pokazati preuranjenima. Christian Apelt, analitičar deviza iz Helabe, ističe da Trump nije zagovornik politike jakog dolara. Čak i Trumpov zamjenik J.D. Vance otvoreno poziva na devalvaciju dolara i kritičan je prema njegovoj ulozi kao svjetske rezervne valute.
Povijesni podaci također pokazuju da američki dolar obično slabi pod republikanskim predsjednicima. U prosjeku, dolar indeks raste za tri do četiri posto pod demokratima, dok pod republikancima gubi sličan postotak vrijednosti. Tijekom Trumpovog prvog mandata, američka valuta izgubila je oko četiri posto svoje vrijednosti, dok je pod njegovim nasljednikom, Joeom Bidenom, dolar ponovno značajno ojačao.
Europska središnja banka i odgovor na Trumpovu politiku
Ako Donald Trump doista uvede carine i njegova ekonomska politika počne stvarati pritisak na europske izvoznike, Europska središnja banka (ECB) mogla bi se naći pod pritiskom da reagira. U tom slučaju, ECB bi vjerojatno posegnula za smanjenjem kamatnih stopa kako bi potaknula gospodarstvo eurozone. No, smanjenje kamatnih stopa obično dovodi do pada vrijednosti valute, pa bi investitori počeli napuštati euro u korist dolara, što bi dodatno oslabilo euro na globalnim deviznim tržištima.
S druge strane, slabljenje eura moglo bi imati pozitivan učinak na njemački izvoz, jer bi proizvodi iz Njemačke postali jeftiniji na američkom tržištu. To bi moglo umanjiti Trumpov cilj da potakne domaću proizvodnju jer bi povećana potražnja za jeftinijim njemačkim proizvodima mogla djelomično poništiti učinke njegovih carinskih politika.
Nekategorizirano
18. FESTIVAL TOLERANCIJE U ZADRU: Premijerni filmovi, edukacije za djecu i mlade, Tolerance Talk rasprave, Festival Market…
Usmjereni ka zajedničkom razvitku tolerantnijeg društva i otvorenom pogledu na različitosti, Festival tolerancije svoju punoljetnost dočekat će u Zadru.
18. Festival tolerancije održat će se od 26. do 29. rujna na čak 3 zadarske lokacije, u II PALAČE – Providurovoj i Kneževoj te u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Bogat filmski program sastavljen je od gotovo 30 dugometražnih i kratkometražnih filmova, nagrađivanih i prikazanih na prestižnim svjetskim filmskim festivalima.
“Svi izabrani filmovi svojim temama promiču uvažavanje, humanost, razumijevanje drugih i drugačijih, prihvaćanje drugih kultura i vjerskih opredjeljenja. Filmovi koje smo izabrali vrlo su dojmljivi i emotivno nas angažiraju izazivajući empatiju za svoje junake i protagoniste” – istaknula je selektorica filmskog programa Snježana Tribuson.
Uz premijerne filmove, najavljene su edukacije za djecu i mlade, kao i Tolerance Talk rasprave nakon filmova s relevantnim stručnjacima. Na 18. izdanju vraća se Festival Market, platforma koja povezuje filmsku industriju i zajednicu, a kao novitet najavljena je nagrada publike za najbolji film festivala.
Svečano otvorenje Festivala održat će se u HNK Zadar, a otvorit će ga u četvrtak 26. rujna gradonačelnik grada Zadra, dr. Branko Dukić.
“Ponosan sam što je Grad Zadar postao trajni domaćin Festivala tolerancije, a koji već 18. godinu promiče međukulturalni dijalog, kroz filmove, izložbe i različite edukativne sadržaje te potiče razvoj lokalne zajednice kroz prizmu ljudskih prava.
Upravo su pitanja koje aktualizira Festival dio naše svakodnevice, a osobito držim važnim da se ova tematika aktualizira kod zadarske djece i mladih. Efekt izvannastavne edukacije za tu dobnu skupinu je ključan te vjerujem da će ova manifestacija imati snažan doprinos za Zadar. Za održavanje ovakve manifestacije osigurali smo reprezentativnu obnovljenu infrastrukturu unutar II Palače, Kneževe i Providurove, te se veselim što ćemo svjedočiti bogatom programu. Ne mogu izostaviti velikog zadarskog prijatelja, pokojnog Branka Lustiga…Dovoljno je tek ponoviti njegovu misao kako putem ovog festivala gradimo spomenik toleranciji, educiramo o nužnosti razumijevanja različitog, govorimo o ljubavi i zalažemo se za bolje sutra!” – istaknuo je gradonačelnik Dukić.
Od filmskog programa koji će posjetitelji imati priliku besplatno pogledati u II PALAČE, u staroj jezgri Zadra, potrebno je izdvojiti dugometražni norveški film Ljubavi (Loveable), film koji će biti prikazan na otvorenju i koji je na Međunardnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma osvojio čak tri nagrade. Redateljica Lilje Ingolfsdottir ovim filmom želi ukazati koliko je teško održati ravnotežu između roditeljstva, braka i zahtjevne karijere te na strah od napuštanja uslijed razvoda. Memoari jednog puža (Memoir of a Snail), Oscarovca Adama Elliota animirani je tragikomični film premijerno prikazan u lipnju ove godine na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju. Glasove u filmu posuđuju, među ostalim, jedinstveni Nick Cave, Eric Bana i Jackie Weaver, a radnja se vrti oko života blizanaca koji, nakon što ostanu bez roditelja, završavaju u udomiteljskim domovima stotinama milja udaljeni jedan od drugog. Djevojčica seli kod svingerskog para, dok dječaka šalju u obitelj vjerskih fundamentalista u Zapadnoj Australiji. Među preporukama izdvaja se svakako film poznatog redatelja Todda Haynesa Proljeće, jesen (May December) u kojoj briljiraju dvije oskarovke, Natalie Portman i Julianne Moore. Kao miljenika publike s brojnih festivala, prema količini nagrada koje je osvojio ističe se film Moja najdraža torta (My favorite cake), koji prikazuje 70-godišnju Iranku Mahin koja živi sama otkad joj je umro muž, a kći odselila iz Teherana u Europu. Kada je prijateljice potaknu da prekine svoju višegodišnju samačku rutinu upušta se u novu i neočekivanu romansu.
Favorit među dokumentarcima, film je Šećerna trska (Sugarcane), nominiran i za Oscara. Film govori o otpornosti starosjedilačkog indijanskog stanovništva i njihovom načinu života u trenutku međunarodnog obračuna. Film osnažuje sudionike da prekinu cikluse međugeneracijske traume putem svjedočanstva o bolnim, predugo zanemarivanim istinama.
Selektori filmskog programa i ove su godine Snježana Tribuson i Boško Picula uz umjetničku savjetnicu Dinu Pokrajac.
“Želja nam je film i umjetnost, kao i misiju Festivala tolerancije povezati sa značajnom povijesnom arhitekturom Zadra, koja je sigurna sam, jedna od najinspirativnijih podloga za rast i razvoj svih nas. Kako će Zadar i Zadrani oplemeniti Festival, tako se iskreno nadam da će i Festival tolerancije oplemeniti zajednicu i stvoriti nove zajedničke snage. Učimo jedni od drugih i koristimo umjetnost, posebno filmsku, za otvaranje dijaloga i zajedničkog puta” – istaknula je Nataša Popović, osnivačica Festivala tolerancije.
Festival tolerancije posljednjih 17 godina održava se kao angažirana kulturno-edukativna platforma, koja primarno kroz umjetnost promiče ideje tolerancije, suživota, otvorenosti i dijaloga. Festival u Zadru organiziraju udruga Festival suvremenog židovskog filma iz Zagreba i Centar nezavisne kulture (Kino Zona) iz Zadra. Andrej Fric kao predstavnik suorganizatora iz Zadra istaknuo je:
“Iznimno smo sretni i uzbuđeni što ćemo kroz četiri filmska dana Zadar pretvoriti u središte međukulturalnog, međuvjerskog i međunacionalnog dijaloga. Značajno će se tako skrenuti pozornost na, nažalost, i dalje aktualne teme izbjeglištva, međuvršnjačkog nasilja, rodne neravnopravnosti, genocida te dehumanizacije suvremenog načina života. Nadam se kako će nas druženje, razmjena iskustava i mišljenja te svjedočanstva ipak napuniti nadom i optimizmom kako je do boljeg svijeta moguće doći.”
Svi programi besplatni su za posjetitelje te pozivamo publiku da nam se pridruži od svečanog otvorenja Festivala u HNK, preko projekcija filmova pa do predstavljanja drugih festivala u sklopu programa Festival Market, u II Palače.
Sve detalje o programu možete pronaći na mrežnoj stranici Festivala tolerancije i na društvenim mrežama.
Generalni pokrovitelj festivala je Grad Zadar, a programje sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), UNHCR Hrvatska, TZ Zadar, Zadarske županije i drugih partnera.
Nekategorizirano
Novi travnjak na malonogometnom terenu
Na terenu za mali nogomet uspješno su završeni radovi na postavljanju novog travnjaka. S postavljanjem zaštitne mreže teren će u potpunosti biti spreman za korištenje. Ova obnova omogućit će bolju igru i ugodnije iskustvo za sve naše korisnike, uključujući djecu, mlade sportaše i rekreativce koji svakodnevno koriste naš centar.
Svi potrebni radovi izvedeni su u zadanom rokovima te je igralište pripremljeno za nadolazeći ljetni malonogometni spektakl, 8. Memorijalni humanitarni turnir Antonio Jurjević.
Zahvaljujemo svima na razumijevanju i strpljenju tijekom trajanja radova. Radujemo se što ćemo vas uskoro ponovno vidjeti na našem novouređenom terenu!
-
Svijet4 dana prije
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
Hrvatska3 dana prije
Objavljena karta: Evo kad će u Hrvatskoj početi snijeg!
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
FOTOGALERIJA / Izaslanstvo Općine Sv. Filip i Jakov u Vukovaru odalo počast žrtvama
-
Hrvatska4 dana prije
Stiže promjena vremena uz obilne oborine, bit će i snijega
muppet
3. veljače 2011. at 12:01
Ako je čovjek iskren u svemu što je rekao, a nadam se da jeste, ja mu skidam kapu. Bilo bi dobro da je više takvih.
Ljudi more i obale
3. veljače 2011. at 15:06
Djetinjstvo na Zverincu -danas mi je PMS skoro sam se rasplaka.
vedran
4. veljače 2011. at 13:48
Bravooooooooo profesore!
Još jedno u nizu remek djela!!!!
Škifićist forever :)
4. veljače 2011. at 23:35
Ponosno mogu rec da mi je ovaj covik profesor i razrednik,a najvise odgajatelj vec trecu godinu ! Sve sta je ovde reka je iskreno i stvarno tako,jos je i preskroman kao i uvik !
Daleko najbolji profesor,najposteniji i najiskreniji covik kojeg san ikad upoznala. I virujen da bi bila mala gnjida ili kako on to kaze “govno koje niti ne smrdi ” da nisan njega upoznala !
LIjep-ljepsi-ŠKIFIĆ :)) svi smo mi Škifićisti !
....
4. veljače 2011. at 23:49
ovo je najbolji profesor…svaki sat uzivan na predavanjima uvik nan izade u susret i uci najboljem za nas…mogla bi ga slusat satima jer niko se nemoze izrazit ka on….profesore najbolji ste 🙂
oi
5. veljače 2011. at 11:01
Koliko dice ima da tako dobro zna kako ih triba odgojati?
3.b 2010/2011
7. veljače 2011. at 22:44
daleko najbolji profesor a pogotovo razrednik!!!! sve sta je napisano je istinito i na Škifićev nacin receno..Posten covik i covik pun razumjevanja..
škifićisti forever–mater ce te strugat sa zida!!! hhahaha
i kad izademo iz 2.jezicne gimnazije ostat cete nam u trajnom sjecanju!!!
Vas 3.b 2010/2011
Stjepan Tafra
8. veljače 2011. at 23:44
genijalno!!!!!
azra u
18. veljače 2011. at 13:24
Škifić….
šta reć o tom čoviku nego da je najveći kralj koji mi je ikad predava! Ja sam jedna od zadnjih generacija kojima je predava u O.Š. Lučac. Nikad nismo prebolili njegov odlazak…
Naime, Škifić nas je počea odgajat u 5. osnovne i očekiva je da shvatimo šta znači ne ići malen ispod zvijezda i fala mu na tome. Fala šta je virova u nas, šta nas je gura da idemo dalje, da postanemo najviše šta možemo…
Mogu govorit samo u svoje ime, ali sigurno ne bi bila osoba koja san danas da nije bilo njega.
Kao što on pamti svoje učenike i zna ko su kad ga pozdrave na ulici, tako ni on nikad neće bit zaboravljen od svojih učenika, to garantiram. Hvala vam na svemu!!
Nek vam je sa srićom!
slaven l
3. ožujka 2011. at 0:19
prije pet šest godins pročitao sam 4 čempresa, knji9ga me podsjetila na moje djetinjstvo i život na ugljanu.odmah sam shvatio, naravno, da je riječ o žverincu.iako knjiga nije najviši literarni doseg, budimo iskreni, pisana je s puno ljubavi i vrijedi je pročitati.čovjek je točno pogodio otočizam i esenciju postojanja na otoku.ko to doživi i PREPOZNA bogat je čovjek.
kolega
1. svibnja 2013. at 8:29
smijem se zajedno sa tobom kad mi kažu da djeci treba biti prijatelj….
kolega
1. svibnja 2013. at 8:30
…mislim svojoj…