Arijana Baraba
Rezon
Danas je na stranicama portala Z NET nekoliko prvoaprilskih podvala. Ovo nije jedna od njih, premda tako izgleda…
Zadarska politička scena u dobrom dijelu nema posebnog rezona, postupci glavnine njezinih pojedinaca posebno, no na to smo se već adaptirali. Prihvatili smo da zadarski župan kojemu je u pet iza dvanaest spašena (politička) glava kandidaturom na lokalnim izborima umjesto zahvalnosti stranci i pokornosti i lojalnosti biračima uzvraća upravo suprotnim; stoički podnosimo kako ga neumorno (i neslužbeno) denuncira gradom prvi njegov suradnik koji je iz biogradskog zaseoka u par godina djelujući na periferiji politike i bez ikakvih jasnih zasluga postao jedan od većih dioničara jedne od najvećih građevinsih tvrtki u gradu… i više se niti ne pitamo zna li prvi da njegov mandat ima rok trajanja i kako misli (politički) preživjeti nakon 2013., te je li drugi i sebe samoga uvjerio u ono u što nastoji uvjeriti sve ostale, ali naprosto iznova fascinira interpretacija još jedne zadarske političke predstave – one s Antunom Bajom Novoselovićem u SDP-u.
Pretpostavimo da se slažemo oko toga da, ako neki potez neke javne osobe (koja nije Severina) izazove reakcije, tipa: što mu/joj je to trebalo, da stvar – nije dobra? Logika povremeno izbiva iz postupanja nekih oko nas, ali uglavnom do nje dođemo, uglavnom nakon kraćeg vremena. Ako ni iz druge ili treće ipak ne shvatimo što je nekom, dakle, nešto trebalo, onda je najveća vjerojatnost da mu to – nije trebalo. U takvoj smo misaonoj dilemi, naime, bili i oko političkog angažmana spomenutog bivšeg policajca ovjenčanog s – još uvijek ne znamo da li većim brojem afera u struci ili nagrada struke.
Logika je jasno slijedila njegov odlazak u mirovinu, jasno je bilo i čemu šezdeset i osam tužbi s kojima je trčao po zadarskih redakcijama, tužilaštvu, odvjetnicima…, donekle smo stizali pratiti stvar i kada je naglo – ali logično – skrenula na od SDP-a obitelji Peričić uzurpirani Trg pet bunara, ali kada smo čuli da je tamo nagrađen sa funkcijom zamjenika tajnika u jednom od sto pedeset i sedam mjesnih odbora Zadra… Malo smo se izgubili. Ako ni u SDP-u nije bilo pametnija mjesta za “njihova” prvog policajca, zar se isplatilo na kocku staviti i zadnje zrno kredibiliteta?!
Baja naprosto žudi za naslovnim stranicama… Ako ne kao kompromitirani policajac, kad već više ne kao onaj tko je zajedno sa dvanaest policijskih uprava u šest mjeseci zaplijenio 12 dekagrama heroina, kad ne može kao važan politički element i potencijal, onda nema ništa protiv ni da nosi ulogu – luzera. Bitno da se piše, pa makar i dobro, Baja se evidentno slaže? Još jedan dokaz koliko je rečeni tijekom policijske karijere prešao granicu i zakona i zdrave pameti i vlastita identiteta…
Uglavnom… “Zlobnici” kažu da se sve gore opisano iz biografije našega Baje može objasniti kao plan istoga da, prvo, smijeni HDZ s vlasti i, drugo, vrati se u Policijsku upravu zadarsku, i to kao – načelnik!?
Sve je, dakle, jasno. Jasno je da se policija odrekla ovakvog svog policajca, jasno je donekle i da je ovaj potom otrčao po svojih pet minuta slave u SDP, jasno je i da su ga ovi uzeli jer tamo malo tko trči, više je nego jasno i da ovaj tamo vodi Savjet za ljudska prava jer je baš on ista tako često kršio, kristalno je jasno da Baja može biti uvjerenja da baš o njemu ovisi smjena vlasti, ali naprosto je nedokučivo kako to Baja zamišlja put od mjesnog odbora Ričine do – Policijske uprave?!
Baja, dakle, treba pravog prijatelja i pravu šok terapiju, da dođe k sebi. Ili nekome drugome? Svejedno. Više nije zanimljivo. Nije ni intrigantno ni opasno, kao dok je u ime zakona jedno vrijeme mogao provoditi bezakonje. Sad je samo – bizarno. Ako i taj pridjev želi pridodati mnogim drugima, nemamo ništa protiv… Mašala.
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prije
USUSRET BOŽIĆU / Evo kako u nedjelju rade trgovine u Zadru…
-
Svijet4 dana prije
Opasni virus se vratio, pronađen je u otpadnim vodama europskih zemalja: Evo što su idući koraci
-
Sport4 dana prije
SK ZADAR U VARAŽDINU / Bronca za Josipa Šaru u streličarstvu!
-
Hrvatska4 dana prije
VIDEO / Kod Istre snimljena posebna vrsta morskog psa
korektor
1. travnja 2011. at 12:03
Pun nam je više kufer tog ‘tvog’ Baje. To što ga uporno godinama crniš i razapinješ po novinicama i portalićima nije pomoglo da ga uopće upamtimo. Ni po dobrome ni po lošem. Zapravo, činiš mu uslugu pišući o njegovim navodnim grijesima, jer tvoje pisanje ga čini anđelom. Nevjerodostojna si s ovom temom, a možda si u pravu samo ne dopireš do nas, kužiš? Jer tisuću puta gore od njega nisi ni dodirnula tom prljavom tintom. Znaš da sam u pravu, zar ne?
Zdenko
1. travnja 2011. at 12:54
Ma korektor pričajti što očeš ali mene Baraba svaki put oduševi i u namjanju ruku nasmije do suza – svaka joj čast!
korektor
1. travnja 2011. at 13:02
žena zna s riječima i ima dobar novinarski stil. Tim mi je više žao zbog ovakvih tekstova. Ako gradi stil ‘bez dlake na jeziku’ onda nebi trebalo biti zaštičenih vrsta. Ali kod nje ih ima, itekako ima. Znaš i sam Zdenko…
Zdenko
1. travnja 2011. at 13:06
A neka ima, ima ih i kod tebe sigurno, ali i kod mene, a vjerujem i moje i tvoje susjede također. Mada mislim da ih ima puno manje nego kod drugih, a oni na kraju opet šute i čmare u nečijem dupetu bez riječi, slova, točke… Da je bar više ovakvih Baraba u gradu bilo bi puno bolje!
Marija
1. travnja 2011. at 13:09
Slažem se s tobon!
korektor
1. travnja 2011. at 13:11
ne slažen se. Ja sa za ovo: ili ne diraj nikoga ili raspali po svima. U Zadru, u Hrvatskoj teško je pronači slobodni medij, ali kad je tako ne reklamiraj se da si neovisan nego piši suzdržano o svemu. Veća je šteta kad se mete biraju!
Zdenko
1. travnja 2011. at 13:15
E sad si se totalno maknuo od moje valne rezonance – ne slažem se – dokazano je da se malim koracima postiže puno više i puno sigurnije. Sjeti se Jodie Foster u “Kontaktu”, kad joj je stari rekao “Malim koracima Ellie, malim koracima…”. A po mom skromnom mišljenju Baraba ne ide baš malim koracima, ali mi se sviđa, koliko mogu zaključiti, da ide poprilično sigurno. A za to joj skidam kapu.
korektor
1. travnja 2011. at 13:18
u krivu si. Malim koracima da, ali u svim smjerovima! Mrzim dvostruka mjerila
Zdenko
1. travnja 2011. at 13:20
Korektor, ti i ja, sutra, kava na trgu oko 12:30 – pa iznesemo mišljenja i popričamo malo o svemu… Deal? 🙂
Marija
1. travnja 2011. at 13:23
A da zovnete i Arijanu pa i njoj platite kavu, možda vas i nauči nešto obojicu
korektor
1. travnja 2011. at 13:24
hm rado bih, uvijek sam za dijalog, ali žalim što živim u ovakvoj državi i moram se plašiti za sigurnost, radno mjesto, egzistenciju…imam preloša iskustva mojih bližnjih
Zdenko
1. travnja 2011. at 13:26
Svima nam je podjednako. Hebi ga stari.
korektor
1. travnja 2011. at 13:29
Nije svima al’ kužim što hoćeš reći. Aj u zdravlje!