Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, u razgovoru za HKR u četvrtak 19. ožujka govorio je o odredbama hrvatskih biskupa koje je HBK donijela kao privremene mjere koje su na snazi od petka 20. ožujka do daljnjega, u kontekstu sprječavanja širenja COVID-19.

Donesene crkvene odredbe na snazi su dok traju i civilne odredbe u Hrvatskoj, a to znači trideset dana. Dakle, u Velikom tjednu i na svetkovinu Uskrsa u crkvama neće biti liturgijskih slavlja svećenika s narodom. „Mi ne možemo mimo civilnih odredbi. Kad one budu prestale vrijediti, onda će prestati i crkvene odredbe“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši da se Veliki tjedan i Uskrs provedu u sabranosti. „Zabrane su do daljnjega. To znači, dok traju civilne odredbe, mi ne možemo prije toga ništa učiniti, ali ćemo s ljudima biti povezani preko radija i drugih načina. Tješiti ljude, pružati im prigodu. Svi su pozvani sada nešto učiniti. Ne sada raskrstiti ruke i čekati. Nego zaista u ovom trenutku učiniti slavlje Uskrsa u obitelji. Učiniti slavlje križnog puta u obitelji, slavlje molitve krunice u obitelji. Sve ono što se događa u župi, sada se seli u obitelj. Obitelj postaje na neki način nositelj toga crkvenog zajedništva, crkvenog duha. Mislim da je to divna prigoda da nam i obitelji postanu svjesne onoga što jesu, jer jadna je Crkva bez obitelji. U tom kontekstu, Crkva je jača što ima više obitelji u kojima se odvija taj crkveni duh, duh molitve, duh sabranosti, duh čitanja Svetog Pisma. Duh svega onoga što Crkva nudi“ istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je potvrdio da mu kao čovjeku, a osobito kao biskupu, nije bilo lako stati iza tih odredbi. „To mi je bila jedna od težih odluka. Imajući u vidu stanje duha i ozbiljnost teškog, izazovnog trenutka, posebice za nas biskupe i svećenike koji nosimo teret pastoralne odgovornosti za povjerene duše, nije nam bilo lako – ali smo morali. Morali smo, jer vidimo ozbiljnost situacije, ne samo kod nas, nego i diljem Europe. Osobito nas je potreslo stanje Italije koja je na koljenima. Isto je i s Austrijom, Njemačkom i drugim područjima gdje je taj opaki, zarazni virus uhvatio maha. Nama biskupima bilo je teško donijeti takvu odluku, ali mislim da drugog puta nije bilo, nego pomoći da bude što manje ljudi koji će trpjeti od toga. Da pomognemo u ovom općem stanju u kojem moramo izraziti pozitivnu zahvalu svima koji se trude boriti tako odvažno i stručno s tim nevidljivim neprijateljem“ rekao je mons. Puljić

„Te odredbe ne znače distanciranje, odvajanje ili zabranu nečega što nam nitko ne može zabraniti – a to je naša pastirska ljubav, naša molitva, naša povezanost s onima koji su nam povjereni. Odredbe nas ograničavaju, izoliraju, ali danas postoje silna sredstva s kojima možemo biti ljudima blizu“ istaknuo je nadbiskup, rekavši da će u tom smislu svećenicima Zadarske nadbiskupije uputiti pismo. Sve svećenike potiče „da sada ostanu još više povezani“ s narodom. Za održavati povezanost s ljudima postoje različite tehničke mogućnosti, elektronička pošta, društvene mreže, kontakti mobitelom. „Nećemo biti zaposleni u našem uredu primajući stranke ili obilazeći naše ljude po terenu, bolesnike, starce i u drugim prigodama. Sada ćemo svoje radne navike okrenuti prema njima na drugi način. To naši ljudi očekuju. Pozivam naše ljude neka se ne odvoje, nego neka nazovu: ‘Velečasni, što mi je činiti? Velečasni, hoćete li se pomoliti za mene?’. Ili da svećenik nazove svoje suradnike, svoje vjernike, da ih upita kako su. Sada nam je ta povezanost potrebna više nego u redovnim prilikama“ istaknuo je predsjednik HBK.

Uz ljudsku potporu koju su svećenici pozvani pružiti ljudima, potrebno je pozvati ljude da se svi povežemo u molitveni lanac, „da u ovoj nevolji budemo povezani obraćajući svoje molitve onome koji vodi povijest pojedinaca, ljudi i naroda“, rekao je nadbiskup Puljić.

Podsjetio je kako je inicirao emitiranje svakodnevne duhovne emisije na Radio Zadru u kojoj će nadbiskup i osobno svakog dana sudjelovati, a to su na razne načine u obraćanju preko medija učinili i neki hrvatski biskupi. „Važno je da biskupi i svećenici ljudima upute riječ ohrabrenja i s njima ponešto izmole. Ovo je možda i blagoslovljeni trenutak za naše obitelji koje uvelike žive u stresnim okolnostima. Nekad otac dugo vremena nije u obitelji, radi negdje u inozemstvu, ili je daleko od kuće – možda će sada biti zajedno. Ovo je trenutak da otkriju tu ljepotu i veličinu obiteljskog zajedništva, da razgovaraju, a osobito da se odvaže i Bogu se pomoliti“ potaknuo je nadbiskup. Poželio je da se u obiteljima iz ladica izvade molitvenici i upotrijebe „za molitveni trenutak kada će zajedno otac, majka, djeca pomoliti se Gospodinu i zahvaliti za dar života, za dar obitelji, dar posla, dar grada i svega što nam je Bog dao. Ali ovog trenutka osobito uputiti molitvu: Sačuvaj nas, Gospodine, od kuge, gladi, rata i svih ostalih zaraznih virusa“ potaknuo je mons. Puljić.

Glede odredbe da se sakrament ispovijedi ne može slaviti do daljnjega, osim u smrtnoj pogibelji, nadbiskup je rekao: „To nije zabrana ispovijedi, ali je mjera predostrožnosti. Odgađa se (ispovijed). Nadamo se da ovo neće dugo trajati i u tom kontekstu sve se odgađa. Svatko od nas može se skrušeno pokajati u svakom trenutku. Gospodin prašta, ove okolnosti su takve, radi mogućeg izlaganja opasnosti. Sve sakramente, sakramentale, sve pobožnosti, gdje je potrebno veće okupljanje, odgađa se do daljnjega. Nama je to bilo strašno bolno, donijeti takvu odluku. Ali imajući u vidu ozbiljnost trenutka kojemu smo svjedoci kod nas i u okolnim zemljama i narodima, nismo prvi, nismo jedini (koji smo takvu odredbu o ispovijedi donijeli, nap.). Molio bih vjernike da shvate ovo, ne daj Bože kao neko omalovažavanje, dapače – mi smo ponosni da se naši ljudi ispovijedaju, mi smo radosni i zahvalni Bogu da imaju vjeru. U situacijama kada osjete da im je potrebno Božje milosrđe, neka se skrušeno pokaju i zamole Gospodina, mi to činimo svaki dan prije odlaska na spavanje, mi molimo skrušeno ispovijed, kajemo se. To Bog prihvaća kao našu volju i želju da nas očisti od toga. Nismo mogli ne udovoljiti okruženju u kojem se nalazimo i izbjeći sve moguće zamke toga opasnog virusa. Bolje je poštivati mjere predostrožnosti. Jedini put je da se što više ne izlažemo i da virusu ne dajemo šansu. Imamo obvezu ne samo boriti se protiv virusa, nego i braniti svoje zdravlje. Sve odredbe treba shvatiti u našoj želji i potrebi da se što prije oslobodimo toga virusa. Osim ispovijedi u smrtnim pogibeljima, onda se i svećenik treba izložiti. Ali treba se što manje izlagati“ rekao je nadbiskup Puljić, smatrajući da „vjernici kao dio Crkve ne mogu biti izdvojeno društvo u društvu. Gledajući odnos Crkve i društva, mi jesmo slobodna Crkva u slobodnom društvu. Ali ovo su zaista specifične okolnosti u kojima su zdravstvene opasnosti koje treba slijediti i kojima treba udovoljiti. Inače se izlažemo sami i izlažemo druge također. Zato se treba pridržavati uputa koje su zdravstvene i društvene“.

Nadbiskup je komentirao i nemogućnost zajedničkog slavljenja sakramenata svećenika i naroda, a sakramenti su značajna stvarnost u životu Katoličke Crkve. Sakramenti kao slavlja zajednice sada su onemogućena. „Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljivih milosti. Ali osim nevidljivih milosti koje se događaju preko sakramenata, ima puno drugih područja u kojima Bog djeluje, u kojima je Bog nazočan, u kojima dijeli svoju milost. Sam Isus je rekao – Kad ste dvojica ili trojica sabrani u moje ime, sabrani na molitvu, kad upućujete nebu svoje vapaje, ja sam s vama. Vi niste sami. U ovom trenutku, radi moguće opasnosti nije moguće da zajednica slavi sakramente, da se kao Crkva okuplja i slavi misu. Misa je snaga Crkve. Crkva slavi euharistiju, euharistija izgrađuje Crkvu, no ovoga trenutka to okupljanje je zaista rizično. Zato smo prihvatili trenutnu odluku da sve sakramente, sve pobožnosti koje ljudi žive, koje su im jako važne, osobito u sveto korizmeno vrijeme, odgodimo do daljnjega. Ovo je izvanredna situacija, ali ne treba dizati paniku. Najbolje je ovoga trenutka pribrati se i slijediti zdravstvene upute koje nam mogu pomoći, ali time nije uskraćena milost. Bog djeluje i u takvim okolnostima. Bog je prisutan. Bog nam pomaže, i mi njega trebamo, a i on treba nas, da s njime surađujemo. Nije samo da Bog djeluje preko sakramenata, nego i preko drugih načina. Čitanjem njegove riječi, Bog je prisutan. Uzmite i čitajte što vam Bog poručuje u Svetom Pismu. Ovo je prigoda kad imamo više vremena, pa iskoristimo ga na drugi način, primimo Božje milosti. Ne gubimo vrijeme uzalud. U tom kontekstu, potičem i svećenike da svojim vezama, elektronskim putem i posredstvom mobitela potiču svoje vjernike da iskoriste ovo vrijeme za čitanje, razgovore, za zajedničku molitvu. Vjeroučenici neka uzmu svoje udžbenike pa ga dalje nastave čitati. Neka učenici, uz katehete i svećenike, razgovaraju malo i s roditeljima o lekciji koja je na redu. Neka to bude izvor razgovora ali i rasta u vjeri“ potaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je upitan komentirati i činjenicu da su mnogi vjernici rastuženi odredbama biskupa te se javljaju i podjele u jedinstvu između vjernika laika i klera, odnosno crkvenih pastira čije odredbe mnogi teško prihvaćaju i doživljavaju kao razočaranje, kao podilaženje Crkve svijetu. „Ako je takva podjela nazočna, to me jako zabrinjava i sekira. Slavimo sv. Josipa, koji nije puno pričao. On je u svojoj tišini, u svojoj sabranosti bio kadar čuti Božji govor. Nas je, nažalost, buka svijeta i svakakva buka koja se događa oko nas, rastresla, i mi često rastreseno reagiramo na neke odluke i neke važne zaključke koji se donose. Odluke koje su biskupi donijeli nisu protiv nikoga. One obuhvaćaju nešto što je jako važno u ovom trenutku. A pogotovo nisu protiv neke pobožnosti, ne daj Bože. Ili protiv neke duhovnosti koju netko prakticira. Ovo su ozbiljne odluke i u tom kontekstu mi je žao ako ima takvih nekih struja koje moraš uvjeravati u nešto što je tako jasno, i što se čini iz ljubavi. Jednom djetetu, kojemu otac kaže: ‘Sine moj, nemoj ići tamo’, jer vidi opasnost, u tom trenutku djetetu može biti čudno zašto mu to otac zabranjuje. Ali shvatit će. Ali volio bih da shvati i u ovom trenutku da je otac onaj koji izgara za njega, koji ga ljubi, koji brine o njemu, i da su njegove odredbe i njegove upute upravo radi njega. Treba ući u bit i razlog ovakvih odluka i odredbi i potaknuti da u ovim okolnostima ne gubimo glavu, nego da se saberemo, priberemo, da iskoristimo ove trenutke koji su zaista teški, ali da ih iskoristimo kao našu šansu. Šansu rasta u vjeri, šansu našeg rasta u zajedništvu, kako obiteljskom tako i narodnom. Zato sve koji na neki način problematiziraju ili stavljaju čak i vjeru biskupa u pitanje, ne trebam se ja na to osvrtati. Mislim, nije mi drago. Nije mi drago čuti to, ali volio bih da osjete da su ove odredbe uputstva očeva koji vode brigu o povjerenim ljudima. Mislim da je ovo itekako ozbiljno vrijeme, izazovno vrijeme i opasno vrijeme zbog težine toga virusa. Međutim, ne smijemo gubiti glavu. Ne smijemo podleći panici koja se nažalost nekad i medijski širi, nego moramo biti optimisti. Moramo širiti optimizam“ potaknuo je predsjednik HBK.

U tome osobitu ulogu i poslanje imaju mediji. „U tom kontekstu osobito su i naši katolički mediji pozvani širiti optimizam i neka ljude potiču u ovom trenutku na bitno. A to je da ne zaboravimo dimenziju koja nas upućuje prema gore, prema Bogu koji vodi povijest pojedinaca i naroda, i da ljudi otkriju ljepotu biti ponovno zajedno, čitati Sveto Pismo, razgovarati, ne samo o trgovini i nečemu tako, nego razgovarati o važnim, egzistencijalnim pitanjima našeg međuodnosa, naše ljubavi, naše netrpeljivosti, svega što nas muči u životu, kako bismo bili bolji. Korizma koju nećemo proslaviti onako kako smo dosada, idealna je prilika da se prisjetimo da smo pozvani na savršenstvo i da, ako se nećemo moći ispovijedati, barem da u savjesti kažemo: ‘Nisam bio dobar. Moram se popraviti. Nisam prema svojoj ženi i djeci bio kakav treba, moram se popraviti’. Neka ovo vrijeme bude poticaj da se i mi popravimo, da ovo vrijeme kušnje u tom kontekstu bude šansa“ poručio je mons. Puljić.

U ovom vremenu u kojem se intenzivnije govori o smrti, prigoda je i za navijestiti vječni život čovjeka, uskrsnuće. „U tom kontekstu, velike svece koje slavimo kao naše zagovornike i pomagače u svim nevoljama, često je u njihovom životu vodila upravo ta misao: život je prolazan. Darovano nam je jedno vrijeme i ono će jedanput završiti. Zbog toga su sveci na svojim stolovima obično imali mrtvačku glavu. Nije to bilo plašenje. Mi danas, nažalost, rijetko razmišljamo o smrti. Korizma je vrijeme kada baš u kontekstu Isusove smrti i mi koji puta razmišljamo nešto i o našoj smrti. Ali važno je to imati pred očima. Mi nismo bez smisla u ovoj egzistenciji. Gospodin je odredio određeno vrijeme. To je tvoja šansa. Živjet ćeš 50, 70 godina, nije važno koliko, ali to je tvoja šansa da stekneš vječni život. Nisi na ovoj zemlji vječan, nego si prolaznik koji ima svojim radom, svojim poštenjem, svojom zauzetošću, svojom molitvom i svojim sakramentalnim životom steći vječni život. Blago nama ako smo svjesni toga. To nam onda pomaže u našem rastu prema svetosti“ poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup je istaknuo da ga sadašnja situacija podsjeća na ratno stanje. „Osobno sam i svi mi koji nosimo teret odgovornosti u ovom trenutku, proživjeli smo te teške trenutke. Nije nam bilo lako ni onda kad smo bili suočeni s izbjeglicama, stradanjima, rušenjima, s brojnim mrtvima, ali to smo izdržali. Imali smo povjerenja u Boga. Odredbe biskupa donosimo pred Gospu od Zdravlja, pred naše nebeske zaštitnike. Uz oprez i odredbe upravljamo svoje molitve Svemogućemu, i to je naša zadaća, a osobito utječući se našoj Majci, zagovornici, Blaženoj Djevici Mariji koju nam je Isus ostavio na Kalvariji. U korizmi razmišljamo o Isusovoj muci i smrti po kojoj nas je otkupio i spasio. A jedan od ljepših trenutaka u toj njegovoj muci je bio kad je vidio pod križem svoju majku i svoga učenika Ivana. Isus, odlazeći s ovog svijeta, ne ostavlja nas same. Ivanu kaže: ‘Evo ti majke. Povjeravam ti svoju majku’. Na taj način rekao je – I vama koji budete vjerovali u moje uskrsnuće, koji budete živjeli od moje muke, smrti i milosti koje vam dodjeljujem, evo vam Majke koja će voditi brigu o vama. Od tada je Marija postala naša zagovornica i naša majka“ ohrabrio je zadarski nadbiskup.

Predsjednik HBK rekao je da će biskupi i svećenici nastojati preko radija i drugim načinom biti ljudima blizu. „U tom smislu potičem i Hrvatski katolički radio da neke svoje emisije usmjeri tako da ljudima budu blizu prijenosom, da ljudi mogu pratiti i taj duhovni dio, križni put i sve što se obavlja u Korizmi“ rekao je mons. Puljić te je pohvalio kako HKR u svom programu dodatnim prijenosom misa i drugih pobožnosti u ovoj situaciji to već uzorno čini.