Don Anđelo Zorić, svećenik Zadarske nadbiskupije, preminuo je u srijedu 30. prosinca u 85. godini života i 59. godini svećeništva u Općoj bolnici Zadar.

Sprovodni obred i misa zadušnica za don Anđela će se služiti u subotu 2. siječnja s početkom u 14,30 sati u rodnom mjestu don Anđela, u župi sv. Nikole u Božavi koja se nalazi na Dugom otoku u zadarskom arhipelagu.

Trajekt za Božavu polazi toga dana u 12,00 sati iz luke Gaženica u Zadru.

Don Anđelo je rođen 22. svibnja 1936. g. u Božavi, od oca Ivana i majke Anđelke r. Brunac.

Kršten je 11. lipnja 1936. g. u Božavi gdje je pohađao i osnovnu školu do 5. razreda. Osam razreda Gimnazije pohađao je u Zadru.

Teološki studij na KBF-u u Zagrebu pohađao je od 1958. do 1964. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1962. g. u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Olibu, po rukama zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića.

Don Anđelo je obavljao sljedeće službe: župnik župa Pristeg i Radošinovac (1962.-1966.), župnik Pašmana (1966.-1970.), župnik Luke te poslužitelj Žmana i Rave (1970.-1981.), župnik župa Verunić, Veli Rat, Dragove i Soline (1981.-2014.) te župnik Božave i filijale Zverinac (1981.-2019.).

Don Anđelo je bio dekan Božavskog dekanata (1981.-2001.) i dekan Dugootočkog dekanata (2005.-2010.) Od 2015. g. je začasni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru. Don Anđelo je umirovljen 2019. g. te je bio smješten u Svećeničkom domu u Zadru.

Don Anđelo Zorić marljivo je, 38 godina, bio župnik u svojoj rodnoj župi Božava i Zverinac, a 33 godine vodio je dugootočke župe Verunić, Veli Rat, Dragove i Soline. U vremenu koje oskudijeva svećeničkim zvanjima da budu rezidencijalni župnici i u manjim otočkim sredinama a bogate su crkvene i vjerničke tradicije koji su Crkvi tijekom stoljeća darovali mnoge svećenike iz svojih pobožnih sredina, don Anđelo je gotovo četiri desetljeća, kako mu i ime kaže, bio kao “anđeo župnik” u župama na Dugom otoku gdje puk želi redoviti sakramentalni život. To je don Anđelo do zadnjih dana svojih tjelesnih snaga požrtvovno činio i bio Kristov navjestitelj na radost otočana kao i brojnih hrvatskih iseljenika i gostiju koji ljeti borave u svojim rodnim mjestima u župama Dugog otoka.

Na Dugom otoku, dužine 50 km, nalazi se jedanaest mjesta, od čega je devet župa koje sveukupno nastanjuje nepunih 1500 stanovnika. Svojevremeno je don Anđelo, kojega su subraća svećenici od milja zvali “arhiđakon dugootočki”, jer je kao župnik i dekan upravljao “polovicom Dugog otoka”, rekao: „Što sam stariji, župa je sve više, a naroda sve manje.

Najteže je gledati umiranje svog naroda“.

Za predano služenje don Anđelu u otočkoj sredini bio je zahvalan i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je za svoga pastirskog pohoda župama Dugog otoka u kolovozu 2010. g. rekao:

“Ne možeš hodati otokom, a ne osjetiti da su Crkva i pobožni ljudi tu stoljećima nazočni. Sve što imamo zahvaljujemo njihovoj vjernosti Bogu. Dojmljiva je klasična arhitektura crkava koje datiraju iz 9. st. i pokazuju da su ljudi s poštovanjem gradili Božje hramove, s ljubavlju uređivali sakralni prostor. Hvala svim otočanima i našim precima, koji su u teškim povijesnim okolnostima i uvjetima otočne izoliranosti sačuvali katolički i hrvatski identitet. Hvala i našim svećenicima koji su živeći s njima čuvali vjeru i na našim otocima“.

Tome je svakako doprinio i dobri duh Dugog otoka, don Anđelo Zorić, župnik koji je bio pristupačan i vesele naravi u susretu s ljudima, jednostavan i u povezanosti s narodom. Iako je bio umirovljen, iz Zadra je i tijekom umirovljenja svakih 15 dana putovao brodom u Zverinac služiti misu. Koliko je želio pastirski i očinski bdjeti uz svoj otočki narod i vjernike potvrđuje i da je svoju zadnju misu u Zverincu slavio s narodom u nedjelju 23. kolovoza 2020. g.

Taj dan je blagdan Ruže Limske, prve svetice američkog kontinenta, a u Americi žive brojni rodom iz dugootočkih župa gdje je don Anđelo služio. Svojim nesebičnim i neumornim svećeništvom potvrdio je svoj prinos sebe Kristu i Crkvi kao “ruža božavska”, darivajući Božjom milošću hrvatske iseljenike tijekom njihovog povratka na rodnu grudu kao i domaće vjernike župa Dugog otoka, koji su duhom i ostankom na otoku čuvari toga dijela naše Crkve i naroda.