Prema podacima EURORDIS-a, svaki peti pacijent je zbog nestašice lijeka doživio stres, za njih 14 posto simptomi su se pogoršali, dok je oko četiri posto pacijenata bilo hospitalizirano ili je doživjelo pogrešku u odabiru alternativnog lijeka. Povremene nestašice lijekova postale su zadnjih godina naša realnost, a lijek koji nedostaje uglavnom ima svoju zamjenu na tržištu. Ipak, između sedam i 16 posto svih nestašica lijekova u Europskoj uniji odnosi se na lijekove koji nemaju alternative, odnosno nemaju zamjenski lijek, a neki od takvih slučajeva proteklih godina završili su i smrću. Pacijenti u zemljama članicama EU-a danas žive u riziku da će morati prekinuti svoju terapiju, što stvara globalnu anksioznost, a u slučaju da do nestašice dođe, može imati financijske i zdravstvene posljedice.

Problem nestašica lijekova bio je temom Media seminara u Europskoj agenciji za lijekove (EMA) na kojem su prezentirana iskustva liječnika i pacijenata u takvim okolnostima, prenosi Novi list.

Fatalni ishodi
Prema podacima EURORDIS-a, Europskog saveza za rijetke bolesti koji okuplja udruge pacijenata iz 74 države, istraživanje provedeno u Francuskoj 2018. godine pokazalo je da je nestašicu lijeka doživjelo 25 posto svih pacijenata, a 45 posto moralo je odgoditi, promijeniti ili prekinuti svoju terapiju. Svaki peti pacijent zbog toga je doživio stres, za njih 14 posto simptomi su se pogoršali, dok je oko četiri posto pacijenata bilo hospitalizirano ili je doživjelo pogrešku u odabiru alternativnog lijeka.

Slučajevi smrti koje se povezuje s nestašicama lijeka nisu česti, a niti u jednom nije službeno potvrđeno da je smrt bila izazvana nestašicom. Ipak, ta veza je u nekim slučajevima jasna, a činjenica je da – ako lijeka nestane s tržišta – pacijenti nerijetko hodaju od bolnice do bolnice, od ljekarne do ljekarne, a nekad čak i u druge regije da bi ga pronašli. Zamjenski lijek, ako i postoji, ne pokriva uvijek u potpunosti originalni lijek, a nerijetko nosi i dodatni trošak koji pacijent mora platiti iz vlastitog džepa, upozorava Francois Houyez, predstavnik EURORDIS-a. Jedan od slučajeva koje navodi zabilježen je u Rumunjskoj, gdje je pacijentica s primarnom imunodeficijencijom, bolesti kod koje se tijelo ne može boriti protiv infekcija, zbog nestašice ostala bez terapije imunoglobulinom.

“Rumunjska je vlada uvela novi porez na sve farmaceutske proizvode, nakon čega je dobavljač zbog pada profita povukao lijek s tržišta. Imunoglobulin je bio dostupan samo u bolničkim ljekarnama u glavnom gradu, a ne i u ostatku zemlje. Pacijentica je bila previše bolesna da putuje, čekala je da imunoglobulin stigne u obližnju ljekarnu, ali je u međuvremenu umrla od infekcije”, naveo je Houyez. Ovaj je slučaj, ističe, dovoljno dokumentiran da bi se smrt povezala s nestašicom imunoglobulina.

Čekanje na zamjenu
“Bilo je pacijenata koji su morali prekinuti tretman i rak im se vratio. Na sreću, nestašice lijekova se uglavnom dobro kontroliraju i ne traju dugo pa pacijenti mogu čekati na zamjenu”, zaključuje Houyez.

Nestašice lijekova noćna su mora za liječnike, kaže Tiago Villaneuva, obiteljski liječnik iz Portugala.

“Pod pritiskom smo pacijenata i prisiljeni da im nekad propišemo manje djelotvorne ili manje sigurne zamjene. Kako liječnici nemaju nikakve kliničke smjernice o tome kako postupati u slučaju nestašice lijeka, u riziku smo od pogrešnog propisivanja lijeka”, upozorava Villaneuva. Situacije nestašica za liječnike su stresne kao i za pacijente, oduzimaju im puno vremena za procjenu koji zamjenski lijek propisati, a nerijetko se događaju i situacije u kojima bi pacijentu trebali propisati lijek koji je skuplji, a njihov pacijent ne može sebi priuštiti takvu alternativu. Ponekad je, ako i postoji zamjenski lijek, problem u doziranju, odnosno jačini zamjenskog lijeka, nekad su liječnici prisiljeni propisati lijek s drugom aktivnom supstancom, a veliki je problem kad lijek nema odgovarajuće zamjene, kao što je to slučaj kod cjepiva, ističe. Kad je riječ o nestašicama, obiteljski liječnici zbog manjka informacija osuđeni su učiti na vlastitim pacijentima, zbog čega je ugrožena kvaliteta zdravstvene skrbi, a u nekim krajevima nema ih dovoljno pa su pacijenti prepušteni sami sebi.

“Manjak liječnika prisutan je u čitavoj Europi, od Grčke do Norveške. Tako u Portugalu 15 posto pacijenata nema svog obiteljskog liječnika, a u regiji gdje radim bez liječnika je 40 posto stanovnika. Njima nema tko pomoći kad se suoče sa nestašicom svog lijeka”, navodi portugalski liječnik

Krivotvoreni lijekovi
Nestašicama su u zadnje vrijeme izloženi agonisti GLP-1 receptora, među njima i popularni Ozempic, koji se primjenjuju u liječenju šećerne bolesti tipa 2, a odobreni su i za mršavljenje kod pretilih osoba.

Predstavnici EMA-e upozorili su da su nestašice ovog lijeka dijelom posljedica primjene izvan odobrenih indikacija, primjerice za kozmetičko mršavljenje kod osoba koje nemaju zdravstvenih problema povezanih s tjelesnom težinom. Učestala potražnja pogoduje ilegalnoj kupovini lijeka, zbog čega raste rizik od distribucije krivotvorenih lijekova, što može imati ozbiljne posljedice za zdravlje pacijenata.

Iz EMA-e također upozoravaju na rizike od nabavke i uzimanja antibiotika na svoju ruku. Nestašice lijekova, poručuju, ne bi smjele biti povod za okretanje crnom tržištu ili nabavci lijeka drugim kanalima.

Visoki NATO-ov admiral pozvao je u ponedjeljak poslovne ljude da pripreme “ratni scenarij” i prilagode svoju proizvodnju i distribuciju kako bi bili što manje izloženi ucjenama Rusije i Kine. “Ako budemo u stanju osigurati sve proizvode i usluge, to je ključni dio našeg odvraćanja”, rekao je šef NATO-ovo vojnog odbora, nizozemski admiral Rob Bauer u Bruxellesu.

Govoreći na konferenciji think tanka European Policy Centrea, rekao je da odvraćanje uključuje više od samih vojnih kapaciteta, budući da se u ratu koriste svi raspoloživi instrumenti.

“Svjedoci smo sve više sabotaža i Europa je to već doživjela u opskrbi energijom”, rekao je Bauer. “Mislili smo da imamo dogovor s Gazpromom, ali smo zapravo imali dogovor s gospodinom Putinom. Isto vrijedi za kinesku insfrastrukturu i proizvode. Ustvari smo imali dogovor s gospodinom Xi-jem“, dodao je.

Bauer je upozorio na ovisnost zapada o Kini iz koje dolazi 60 posto rijetkih metala i u kojoj se prerađuje njih 90 posto. Iz Kine stižu i kemijski sastojci za sedative, antibiotike, protuupalne i lijekove za visoki tlak.

“Naivni smo ako mislimo da Komunistička stranka neće iskoristiti tu moć. Poslovni ljudi iz Europe i Amerike moraju shvatiti da poslovne odluke koje donose imaju strateške posljedice za njihove države”, istaknuo je Bauer.

“Biznismeni trebaju pripremiti ratni scenarij i njemu prilagoditi svoju proizvodnju i distribuciju. Vojska dobiva bitke, a ekonomije dobivaju ratove”.

Kirra Pendergast svake godine razgovara s tisućama tinejdžera kao edukatorica o kibernetičkoj sigurnosti. Ona zna čemu su izloženi online – razmjena poruka, maltretiranje, seksualno iznuđivanje, prijetnje – ali ništa je nije pripremilo za animozitet s kojim se nedavno suočila u sobi punoj učenika u dobi od 12 i 13 godina.

Trebala je održati tri predavanja u jednoj australskoj školi, ali nakon samo nekoliko minuta prvog predavanja sesije, grupa dječaka počela je izvikivati uvrede o ženama prikazanim na njenoj prezentaciji, koje su uobičajene među mizoginim online influencerima.

Nastavnici su ih pokušali ušutkati, a onda je djevojka u prvom redu izgovorila komentar pun psovki zbog kojeg se Pendergast slomila i u suzama pobjegla iz prostorije, piše CNN.

“Ne mogu vjerovati da ovdje plačem. Vjerujem da je ponašanje kojem sam danas svjedočila u potpunosti potaknuto stvarima koje su učenici vidjeli na internetu. Zapravo, sigurna sam da je tako i da se to mora promijeniti”, rekla je Pendergast u selfie videu snimljenom ubrzo nakon toga u njezinom automobilu. Pendergast je osnivačica i izvršna direktorica globalne tvrtke za edukaciju o kibernetičkoj sigurnosti Safe on Social i nekoć se protivila zabrani društvenih medija za djecu, ali sada se potpuno slaže: “Prošla sam kroz apsolutno sve argumente i za svaki sam imala protuargument. A onda sam shvatila da to jednostavno treba zabraniti.”

Australska vlada se nada da će ovog tjedna prva u svijetu usvojiti zakon koji omogućava brisanje korisničkih računa društvenih medija – uključujući Snapchat, TikTok, Facebook, Instagram, Reddit i X – s uređaja djece mlađe od 16 godina.

Ako zakon bude usvojen, sudovi mogu donijeti novčane kazne od 32 milijuna dolara tvrtkama društvenih medija za koje se utvrdi da nisu poduzele razumne korake da spriječe djecu u korištenju njihovih usluga. Vlada ne govori tehnološkim tvrtkama kako to učiniti, ali očekuje da usvoje tehnologiju provjere dobi. To otvara probleme privatnosti za koje je vlada rekla da će se riješiti donošenjem zakona.

Kritičari skeptični
Ali kritičari su i dalje skeptični. Kažu da je to ishitreni zakon potaknut političkim motivima uoči parlamentarnih izbora, koji bi mogao gurnuti djecu koja krše pravila dublje u neregulirana područja interneta. Zagovornici zakona kažu da je vrijedan donošenja ako spasi jedan život.

Posljednjih mjeseci još su se dvije mlade djevojke našle na rastućem popisu djece koja su si oduzela život nakon zlostavljanje na internetu.

U rujnu je umrla Charlotte O’Brien, a zatim i Ella Catley-Crawford – obje su imale 12 godina – a njihove obitelji kažu da su bile na meti nasilnika koji su im se izrugivali preko Snapchata. U Ellinom slučaju, druge djevojke su je navodno zavarale pretvarajući se da su netko drugi u aplikaciji i širile privatne snimke koje je slala.

“Maltretiranje na društvenim mrežama je stvarno”, napisala je njena obitelj podebljanim slovima na GoFundMe stranici postavljenoj za prikupljanje novca za njezin sprovod.

Charlotteini roditelji Matthew Howard i Kelly O’Brien pridružili su se kampanji za zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Postupaju prema Charlotteinom posljednjem zahtjevu – apelu da potaknu i šire svijest o online zlostavljanju.

Otputovali su u Canberru kako bi premijeru predali peticiju koju je tada potpisalo 124.000 ljudi – najveću na svijetu na tu temu – kojom se poziva na podizanje dobne granice za društvene medije s 13 na 16 godina.

“Sve pogreške koje naprave emitiraju se odmah cijeloj grupi”
Dr. Danielle Einstein, klinička psihologinja i spisateljica, kaže da se škole kreću minskim poljem interakcija koje se odvijaju online, izvan školskih sati, na platformama koje su izvan njihovog dosega: “Učitelji su pod velikim pritiskom da riješe činjenicu da je kultura potkopana društvenim mrežama, ovom vrstom zlonamjernog ponašanja kojem se suptilno dopušta postojanje, samo zato što ga je teško zaustaviti”.

Einstein podržava zabranu društvenih medija jer vjeruje da mobiteli i grupni chatovi zamjenjuju interakcije licem u lice koje djecu uče kako se povezati s ljudima i riješiti sukobe: “Sve pogreške koje naprave emitiraju se odmah cijeloj grupi. Oni nemaju priliku napraviti te male pogreške, a da one ne postanu važne.”

Dogovor između glavnih političkih stranaka nije baš čest slučaj u Australiji, ali po ovom pitanju one predstavljaju ujedinjenu frontu. Liberalna oporbena stranka predložila je dobnu granicu za društvene medije u lipnju, što su podržali premijer, zatim svi savezni i provincijski dužnosnici.

“Želim razgovarati s australskim roditeljima. Prečesto društveni mediji uopće nisu društveni i to svi znamo. Istina je da to šteti našoj djeci i to moramo prekinuti”, rekao je premijer Anthony Albanese u videu objavljenom na Instagramu, jednoj od meta zabrane.

Dany Elachi i njegova supruga prije nekoliko godina poklekli su pred zahtjevima svoje kćeri da koristi njihov stari mobitel. Imala je tada 10 godina. “U roku od nekoliko tjedana vidjeli smo da je to preuzelo njezin život. Mislim da je kap koja je prelila čašu bilo slanje i primanje poruka u ponoć. Odlučili smo da to ne može ići tako još 10 godina”, rekao je Elachi za CNN.

Pokrenuli su Heads Up Alliance kako bi potaknuli druge roditelje da odgode kupnju mobitela svojoj djeci. Elachi kaže da nema sumnje da društveni mediji štete australskoj djeci.

“Djeca koja su se počinila samoubojstva ostavljaju oproštajne poruke u kojima piše da su društveni mediji igrali ulogu u njihovoj smrti. A mi još uvijek raspravljamo o tome jesu li društveni mediji štetni za mentalno zdravlje naše djece”, kaže Elachi.

Za mnoge stručnjake nisu sporni negativni učinci društvenih medija, već to je li potpuna zabrana pravi odgovor. U listopadu je više od 140 stručnjaka poslalo je zajedničko pismo australskoj vladi u kojem kažu da je zabrana oštar odgovor zbog kojeg tehnološke tvrtke više neće ulagati u zaštitu djece na internetu.

Povjerenstvo koje istražuje društvene medije u Australiji složilo se sa stručnjacima i u svom konačnom izvješću nije pozivalo na zabranu. Umjesto toga, preporučeno je da se zakoni promijene kako bi se “digitalne platforme stavile pod australsku jurisdikciju”, te da sve promjene koje utječu na mlade trebaju biti “dogovorene s mladima”.

“Zabrana neće donijeti olakšanje koje roditelji traže”
Amanda Third, voditeljica Istraživačkog centra Young and Resilient na Sveučilištu Western Sydney, kaže da je za mnogu djecu trenutna dob od 13 godina za prijavu posve prikladna.

“Ideja o zabrani primamljiva je roditeljima, jer im se čini da će se tako riješiti jedne brige. Zabrana neće donijeti olakšanje koje roditelji očekuju. Društvene mreže ostat će ključan dio roditeljstva i u budućnosti”, objašnjava Third, koja vjeruje da su pozivi na zabranu motivirani političkim i ekonomskim pitanjima.

U svojoj prošlotjednoj objavi, vlasnik X-a Elon Musk ukazuje da je predloženi zakon pretjerana vladina intervencija. Samoproglašeni “apsolutist slobode govora” i blizak saveznik novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, objavio je da se zabrana “doima kao skriveni način za kontrolu pristupa internetu za sve Australce”.