Još je jedna u nizu objava Zadranina Borisa Marina izazvala iznimnu pažnju na društvenim mrežama. Ovog puta, njegov je tekst upućen Čedmiru Čedi Perinčiću, i u nastavku ga u cijelosti prenosimo:

“U onoj, po mnogim košarkaškim stručnjacima, povijesno najjačoj generaciji košarkaša sedamdesetih godina, nakon Pina i Kreše, zasigurno po kvaliteti treći igrač momčadi Zadra. Toliko puta opjevan od navijačkog puka Zadra, ali više puta i bezrazložno okaljan kod tog istog puka.

Zadar, grad košarke? Zbog ljubavi koju godinama daje toj košarci, to zasigurno i je. Epitet je iskren. Da, to je uistinu grad košarke. Ali uistinu je i grad u kojem ljudi mogu i znaju  grubo pogriješiti.

Eto, dovoljno je samo da bilo tko iz Kluba prospe lažnu priču o nekom svom igraču po Kalelargi i Kalelarga tog igrača proguta za sva vrimena.

To se upravo desilo i sa ikonom i legendom našeg Zadra, Ćirom Perinčićem.

Davne godine, proširila se klupska priča da Ćiro Perinčić želi iz Zadra potjerati Krešu Ćosića.

Kalelarga je proključala i Ćiro je postao omražena osoba zbog toga u Zadru.

Sram me je reći, sram i stid, da sam i ja koji sam vodio u to vrime navijače Zadra i bio njihov vođa, cilog života lakovjeran, slab na Zadar, nasjeo sam na tu priču, priču koja nije bila dobronamjerna prema ovoj zadarskoj legendi.

Čak se došlo i do snimke te čuvene skupštine KK Zadra u kojoj je bilo sporno Ćirino učešće u micanju Krešimira Ćosića iz KK Zadra. Tu snimku sam ja objavio na YouTube. No, kako prava istina, tako kažu, uvijek ispliva na površinu, tako je isplivala i ova.

Nažalost, godine su morale proći da se dođe do istine.

Dragi Zadrani i Zadranke, ljubitelji košarke… Čedomir Ćiro Perinčić nije potjerao iz KK Zadra Krešimira Ćosića! To je notorna laž koja je namjerno u Zadru te davne godine plasirana u javnost.

Tko ju je prvi dao, nažalost neće se nikad doznati, a tko ju je potkrepljivao, i danas se zna i nije tajna.

Stoga, Ćiro, legendo ondašnjeg zlatnog Zadra, ikono Donatovog grada, ja Boro Poštar evo sa ovog mista ti se duboko ispričavam što sam onda, onako mlad, naivan, neupućen… pao na te laži i povjerovao u tu zlobno smišljenu priču iz Kluba i ljudi Klubu bliskih.

Još jednom i po tisuću puta moja ponizna isprika, ali i moj naklon do poda, legendo moga grada.

Boris Marin Poštar”