ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) Misa zahvalnica za kraj akademske godine Sveučilišta u Zadru
Misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Bga hvalimo za završetak akademske godine na Sveučilištu u Zadru u nedjelju 27. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Propovijedao je dr. don Damir Šehić, profesor Moralne teologije i bioetike s Teološko – katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.
U misi su sudjelovali dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru te prorektori: prof. dr. Nedjeljka Balić Nižić, prof. dr. Josip Faričić i prof. dr. Zvjezdan Penezić, profesori sa Sveučilišta i studenti. Nadbiskup je potaknuo sve na zahvalnost Bogu za primljene milosti tijekom protekle akademske godine.
„Izričemo Bogu zahvalu za vrijeme koje smo proživjeli i imali priliku ostaviti svoj trag u njemu. Prigoda na kraju akademske godine izreći hvalu Bogu na svečanoj liturgiji, ne izuzima nas od dužnosti zahvaliti i jedni drugima“ rekao je dr. Šehić, istaknuvši da je sveučilišna zajednica „dio posebne zadaće koju Providnost i društvo stavlja pred nas, osobito pred najodgovornije kojima treba zahvaliti na daru životnog poslanja i želji da čine bolje i humanije društvo“.
„Današnje društvo susreće se sa stanjem kojeg se može opisati kao svojevrsnu ‘krizu smisla’. Razni pogledi na svijet, njegovu organizaciju, etiku i moral, ostavljaju dojam vlastite autonomije. Suprotnih su nazora i stajališta, svaki unutar sebe imaju vlastitu argumentaciju i smisleni okvir, a ipak naizvan izgledaju razmrvljeni i nekonzistentni. To dovodi do toga da se teško, a nekad i uzalud traži smisao i značenje stvari“ upozorio je propovjednik, istaknuvši da „ljudski duh još više zbunjuje pitanje: Je li uopće smisleno pitati o samom smislu stvarnosti?“.
„Mnoštvo mišljenja o kojima se raspravlja, antropoloških koncepata, etičkih i moralnih okvira, različitih tumačenja čovjeka i društva, još više zaoštravaju sumnju koja lako prelazi u skepticizam i različite oblike nihilizma. Ljudski duh se nalazi pred opasnošću da se isključivo bavi vrstom neodređenog mišljenja koje bi ga zadržalo bez ikakvog odnosa s transcedentnim“ poručio je dr. Šehić, istaknuvši da je Universitas studiorum kao mjesto susreta „trajna prilika za otkrivanjem istinske mudrosne širine u traženju sveobuhvatnog smisla života. Mudrosna širina postaje imperativ sadašnjeg trenutka, tim više jer se društvo pred izazovima tehnološkog napretka i transhumanističkog pokreta nalazi pred preoblikovanim pitanjima koja ga prate od početka. Pitanja smisla i poslanja, života i smrti, produžetka života i besmrtnosti, traže odgovore bez odgode. Korisnost koja se promovira kao maksima nipošto ne smije zamijeniti cjelovitu istinu o čovjeku koji je puno više od resursa i objekta – on je uvijek istinska i prava Slika Božja, Homo imago Dei“ istaknuo je dr. Šehić.
U tom kontekstu, propovjednik je protumačio i navješteno evanđelje u kojem Isus poziva: ‘Ne boj se! Samo vjeruj!’. Poželjevši da nam te riječi odzvanjaju u srcima kao znak poziva i utjehe, don Damir je potaknuo da u susretu s poteškoćama i hendikepima uvijek imamo pred očima „Kristov lik koji prolazeći ozdravlja i donosi novost života pojedincu i zajednici, otvarajući prostor dijaloga i susreta“.
Evanđelist Marko govori o dva ozdravljenja: nad ženom koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i nad Jairovom kćeri koju je Isus oživio u njenoj kući u nazočnosti roditelja i trojice učenika, Petra te braće Jakova i Ivana.
Don Damir je opisao situacijski kontekst koji je prethodio Isusovom ozdravljanju: „prelazak lađe preko mora, silan svijet očekuje Isusa, po iskrcaju iz lađe svi trče prema njemu i pritješnjuju se oko njega, dok on stoji tik uz more. Zamislimo samo koliko je potreba, pitanja i konkretnih materijalnih zahtjeva bilo na srcu i usnama pojedinaca kojima ni sunce ni ljetna žega, nepovoljan teren ni udaljenost od njihovog doma, kao ni rizik da ih Isus iz Nazareta možda neće ni primijetiti, nisu predstavljale prepreku u odlasku na to mjesto susreta. Bojali su se da to mjesto susreta, na koje su se toga dana ili možda već dan ranije uputili, možda ne postane mjesto neprimjećenosti s Isusove strane ili mjesto otuđenosti od pogleda onoga koji ima moć riješiti njihove probleme“ rekao je don Damir, dodavši da su u ljudima bili osjećaji „čežnje i straha, nestrpljivosti i nedostatak smisla, ponovno traženje i čekanje na odgovor koji možda toga dana i neće doći“.
„U tom mnoštvu bilo je bogatih i siromašnih, udovica, rastavljenih, radosnih i tužnih, onih koji vjeruju i pouzdaju se u Spasitelja, onih koje je natjerala nevolja i bolest i onih koji su se divili Isusu ili su pak bili dio elite koja je htjela biti viđena u tolikoj masi. Od silnog mnoštva, evanđelist Marko donosi nam svega nekoliko imena“ pojasnio je propovjednik. Prvi se spominje Jair, nadstojnik sinagoge i protagonist početka dijaloga s Isusom.
Jairove riječi Isusu: ‘Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!’, nisu dobile nikakav odgovor. „Šutnja s Isusove strane nije obeshrabrila oca čije dijete umire. Otac ne prosvjeduje, ne obrušava se na Isusa, ne proziva njega i njegovu družinu. Shvaća da jedino krenuti za njim, putem kamo Isus ide, može donijeti novu priliku“ rekao je don Damir, istaknuvši da najkraća rečenica tog odlomka „I pođe s njima“ govori o „promjeni događaja, o trenutku u kojem se smrti piše poraz“.
Evanđelje opisuje i izmučenu ženu koja 12 godina boluje od krvarenja koje prestaje dodirom Isusovih haljina. „Ozdravljenje je žena osjetila u svom tijelu. Kratak dijalog između ozdravljene i Isusa završava riječima koje su ujedno prvi Isusov javni odgovor toga odlomka: ‘Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svoga zla!’. Vjera proglašena kao imperativ iz usta onoga koji je učinio čudo, onoga koji je Gospodin i Životvorac, preplavljuje uši i srca okupljene mase. Taj trenutak, kao i svaki u kojem susrećemo Boga, mijenja unutarnje iskustvo vjere i odnosa prema Božanskom“ istaknuo je don Damir.
Propovjednik je naglasio i kontrast između smrti, jauka i naricanja s jedne strane, a s druge, Isus obećava život po vjeri.Isus opominje ukućane riječima: ‘Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava’, a njihova reakcija je podsmijeh na te Isusove riječi: ‘A oni mu se podsmjehivahu’.
„Božja manifestacija i šutnja kao i traženje vjere uvijek ostavlja prostor za slobodu i vlastitu interpretaciju. Podsmijesi koji su se skrivali iza suznih lica odisali su hladnoćom smrtnoga mjesta. Jedini kojem je stalo do Isusova govora bio je Jair, njegova žena i tri Isusova učenika. Njihov zajednički ulazak i izbacivanje svih koji su se podsmjehivali Isusovim riječima kao da nam govori kako dionik Božjeg čuda može biti onaj koji ima otvoreno srce i vjeru koja u njemu prebiva“ rekao je don Damir, naglasivši kako je soba kćeri do Isusovog dolaska bila mjesto za ispraćaj pokojnika gdje su bili ugašeni planovi o životu, gdje su majka i rodbina plakali i naricali, a onda postaje mjesto susreta, kao na početku Isusovog hoda od obale mora gdje je ozdravio ženu koja je krvarila.
„Mjesto susreta je On – Isus Krist. Njegova prisutnost i dar života u kojeg je pozvao djevojku“ poručio je don Damir, rekavši da to Evanđelje pokazuje optiku koja nije opterećena bukom, mnoštvom i očekivanjima.
„Nadstojnik sinagoge Jair po funkciji je bio dio religijskog kulta koji se odvijao u sinagogi. Patnja i bol, strah od gubitka, potjerala ga je pred Isusa. Žena koja je krvarila odustala je od traganja za lijekom izvana. Mnogi koji Isusa susreću, opisani u drugim odlomcima Svetog Pisma, ostavljaju svoje metode i pristupe, svoje koncepte i u dodiru s Bogom traže mjesto susreta i dodir spasenja. Tom dodiru uvijek prethodi Isusov poziv upućen Jairu, službeniku sinagoge koji je znao da prazna religioznost nema smisao“ upozorio je dr. don Damir Šehić, poželjevši da svi iskuse Jairovu spoznaju – postoji Isus Krist, kairos i Životvorac koji čovjeka ozdravlja Spasiteljskom snagom i ohrabruje riječima: ‘Ne boj se! Samo vjeruj!’.
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ proslavili Dan škole
Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru proslavili su svoj Dan škole u srijedu, 20. studenog, u sportskoj dvorani te škole.
Učenici su izveli predstavu o životu Ive Mašine, naslovnika njihove škole, čiji je tekst napisala Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika u toj školi. Uz kreativnu scenografiju, učenici su izvrsno prikazali sve etape Ivinog uzornog života, njegovu osobnost, obiteljski, školski i zatvorski život, od rođenja u Preku 21. srpnja 1927., do njegove smrti u kaznionici u Staroj Gradiški, 20. studenoga 1961., gdje je ubijen u 34. godini života. Dugo se nije znalo gdje mu je grob unutar zatvorskih zidina. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u njegovo rodno mjesto Preko 24. srpnja 1998. godine.
Mašina je rođen u pobožnoj obitelji roditelja Ive i Marice s devetero djece. Bio je najbolji učenik gimnazije u Zadru. U Zagrebu je bio izvrstan student povijesti na Filozofskom fakultetu, najbolji u generaciji. Akademik Jaroslav Šidak vidio ga je kao svog nasljednika na katedri povijesti. Mašini je UDBA više puta onemogućavala diplomirati na studiju povijesti. Zbog domoljubnih stavova, taj svjedok vjere i mučenik uhićivan je više puta od 1954. do 1957. godine. Sudilo mu se kao dijelu Preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu. Osuđen je na 11 godina zatvora. Iz istražnog zatvora uspio je pobjeći. Neko vrijeme bio je u Ogulinu, no ponovno je uhićen i kazna mu je povećana na 15 godina. Godine 1959. osuđen je na 15 godina zatvora. Komunisti su osudili i Ivinog brata Veljka, a njihov brat Melkior završio je na Križnom putu hrvatskog naroda. Ivo Mašina je jedini vjernik laik u skupini svećenika i s. Agneze Petroša kao Slugu Božjih za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze.
Nakon predstave, prisutnima se, među kojima su bili i roditelji i rodbina učenika, obratio don Roland Jelić, ravnatelj škole. „Želimo izvući iz povijesti tog velikana koji i danas može biti uzor. Vjerujem da učenici mogu puno crpiti iz onoga što je Mašina živio. Želimo osuvremeniti Mašinu i svake godine prikazati nešto drugo o njemu, dati ga kao uzor mladima“, rekao je don Roland. Podsjetio je da smo u molitvama i sjećanjima na heroje i stradalnike koji su dali živote u obrani domovine u Vukovaru i Škabrnji. „Dok su nam misli s njima, sjećamo se i heroja Ive Mašine, kršćanskog domoljuba koji je svoj život položio za ideale u koje je čvrsto vjerovao: Boga, vjeru i domovinu. Ime Ivo Mašina škola nosi s ponosom. Trudimo se s marljivošću i ljubavlju prema Bogu i domovini veslati kroz uzburkano more života i čuvati neprolazne obiteljske i kršćanske vrijednosti koje je Ivo isticao i živio s tolikim žarom i ponosom. Taj velikan djeci, mladima i starijima može biti uzor. Svi imamo neke uzore, a jedan nam može biti i Mašina: marljiv, pobožan i gorljivi borac kršćanskog domoljublja“, istaknuo je don Roland. Zahvalio je djeci što su prenijeli duh života Mašine kao svijetlog lika hrvatske povijesti. „S ponosom slavimo Dan škole na dan smrti našeg naslovnika. Molimo Boga da naš Ivo bude uzdignut na čast oltara“, poručio je ravnatelj Jelić.
Don Roland je zahvalio zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću „na svemu što čini za školu, što se odaziva doći na događanja u školi i time im pokazuje svoju očinsku brigu“. Jelić je zahvalio i umirovljenom zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji je prije nepunih šest godina osnovao tu katoličku OŠ „i time dao novi zamah u školstvu na području Zadarske nadbiskupije“, rekao je don Roland.
U prvoj generaciji bilo je upisano devet prvaša, a sada školu pohađa 377 učenika. „Škola se širi. Svi koji bi htjeli pohađati našu školu ne mogu biti upisani zbog nedostatka prostora. Vjerujem da ćemo sljedećih godina uspjeti oformiti nove kapacitete i omogućiti da i druga djeca koja žele doći u našu školu to mogu, nastojati živjeti ideale koje je živio Ivo i za koje se borio: Bog, vjera i domovina“, poručio je don Roland.
Za katoličku OŠ vlada najveće zanimanje u Zadarskoj županiji, od svih osnovnih škola. „Roditelji upisuju djecu u želji da ih odgajaju u tradicionalnim vrijednostima koje se gube. Ističu da se vrijednosti koje su oni imali kao djeca, koje su u njih ulagali njihovi roditelji i učitelji, razvodnjavaju. Upisom u našu školu, roditelji žele djecu donekle sačuvati od loših vanjskih utjecaja“, rekao je don Roland. Na svečanosti su bili i don Ante Dražina, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar te ravnatelji tri zadarske OŠ: Markica Perić (Stanovi), Dražen Adžić (Šimuna Kožičića Benje) i Ante Barać (Petar Preradović).
Prigodnu riječ uputio je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci, roditeljima i nastavnicima Dan škole. „Ova škola nije samo spomenik Ivi Mašini, nego je škola izgrađena za djecu. Vi ste škola, vi ste najdragocjenije, najvrjednije što škola ima i što se u njoj događa“, poručio je nadbiskup Zgrablić djeci. Zahvalio im je i čestitao za uloženi trud u predstavi i zahvalio je Bogu za život djece, roditelja i nastavnika.
„Bogu hvala da postojite, što ste izabrali ovu školu, da se u njoj možete odgajati kao što je činio i Ivo Mašina. Odgajao se u zdravom duhu. Bio je nadaren i što je primio od Boga kao darove, do kraja je iskoristio, trudio se. Bio je najbolji učenik i najbolji student, a nije završio studij zbog neprijateljskih okolnosti u svom životu. Radio je, vježbao svoj karakter, izgrađivao se u istinskog čovjeka i kršćanina. Gajio je najveće vrijednosti koje su vrjednije od školovanja i fakulteta te je bio smetnja i izložen progonu. Ali, izdržao je do kraja, ostao je vjeran u kušnji života i postao nam je ponos. Pokazao nam je koje su istinske vrijednosti“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši djecu da se nadahnjuju na vrijednostima koje je živio Mašina, da se svi odgajamo i rastemo u tom duhu, da nasljedujemo to dobro koje čovjeka čini najvrjednijim. „Neka Ivo Mašina postane takav uzor da jednog dana bude proslavljen i čašću blaženstva i svetosti, kao i drugi Božji ugodnici Zadarske nadbiskupije koji su hrabro položili svoj život za ideale kršćanstva, ljudskosti i ljubavi prema domovini“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika i autorica predstave, napisala je tekst uz pomoć kolegice Petre Milete na prijedlog ravnatelja Jelića, u želji da se u to uključi sve učenike. „Škola je puna talentiranih učenika i kreativnih učitelja. Učenici su tjednima vježbali. Hvala svim učiteljima što su sudjelovali u stvaranju rekvizita, izrade scenografije. Mašinu smo htjeli približiti djeci i odraslima. Htjeli smo pokazati rast Mašine od rođenja do smrti. Vrlo mali broj ljudi zna tko je Mašina. Iz njegovih sačuvanih tekstova i drugih izvora htjeli smo pokazati njegovu ljubav prema obitelji, vjeri i domovini. Da djeca svojim trudom, radom i glumačkim sposobnostima pokažu kolika je bila njegova ljubav, ali i njegova hrabrost, jer je u svakom trenutku uspio, pred bilo kim, suprotstaviti se i pokazati što on zapravo jest“, rekla je Bišćan.
U predstavi su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda. Iz svakog razreda je sudjelovalo nekoliko učenika. Djeca su pokazala veliku umješnost u svim zadacima. Vježbajući tekst naučili su puno o Mašini, što i nisu prije o njemu znali. „Nakon nekih scena ostali smo razgovarati o tome. Učenici viših razreda sami su nam predlagali što bi u nekom trenutku bilo dobro učiniti ili kako bi Ivo mogao reagirati na nešto. Predstava je zajednički rad svih nas i jako nam je drago da je uspjela“, poručila je Bišćan.
Zadarska nadbiskupija je osnivač Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ Odlukom o osnivanju od 21. ožujka 2017., tadašnjeg zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Škola je počela s radom u rujnu 2018. u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Iz godine u godinu broj učenika se povećavao. Početkom šk. god. 2021./2022., škola je premještena u novoizgrađenu suvremenu školsku zgradu u Novo naselje na zadarskom predjelu Bokanjac.
Na svečanosti Dana škole sudjelovao je i mons. Puljić. Pohvalio je predstavu o Mašini rekavši da je ona najbolji način kako dalje širiti glas među mladima o tako velikom čovjeku. „Ponosan sam što sam njega izabrao kao naslovnika škole jer se malo zna o Mašini. Tako zaboravljamo ljude. On je velikan naše prošlosti, velikan u svakom pogledu. Potječe iz brojne obitelji, s devetero djece, gdje se razvio u pozitivnu osobu; naučio je sa svojom braćom igrati se, učiti, pa i trpjeti. Bio je osobito nadaren i Božji čovjek. Dirljivo je njegovo pismo majci iz zatvora koju tješi za Božić, da je on napravio jaslice u zatvorskoj sobi, a brat će ih učiniti u njihovoj kući. Osobita je njegova zahvala nakon pričesti. Tu se osjetilo da je on zaista živio s euharistijom, za Isusa, s njime se družio, osjećao ga je kao dio sebe i moli ga: ‘Daj, Bože, da ostanem vjeran do kraja’. I ostao je vjeran do kraja. Možemo biti samo ponosni na Ivu Mašinu“, poručio je umirovljeni nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
Izbor iz fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru dosadašnjih biltena izložbi Izdavaštva na zadarskom području
Već trideset i jednu godinu Knjižnica priređuje i predstavlja javnosti ukupnu izdavačku produkciju na zadarskom području. Svaka godišnja izložba rezultat je prikupljenih tiskanih omeđenih i serijskih publikacija, audiovizualne građe te plakata i sitnog tiska, odnosno memorabilija društvenih, kulturnih i sportskih događanja.
Ovo je povod da vam predstavimo izbor biltena koji su pratili dosadašnje izložbe. Bilten u knjižničarstvu je redovita ili prigodna publikacija s bibliografskim popisom novonabavljenih naslova knjižnične građe. Navedeni bilteni su podijeljeni u nekoliko cjelina: knjige, serijske publikacije i audiovizualna građa. Svi zapisi su složeni prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (decimalni klasifikacijski sustav primjenjiv na cjelokupno ljudsko znanje).
Višestruka vrijednost i važnost svih dosadašnjih biltena je da na jednom mjestu, odnosno u publikaciji skupljaju svu knjižničnu građu predstavljenu na izložbi. Ti isti bilteni ostaju kao tiskani trag za proučavanje izdavaštva zadarskog kraja, zadarskih autora i izdavača.
Izbor iz fonda možete pogledati od četvrtka 21. studenog 2024. godine u radnom vremenu Knjižnice u Odjelu rada s korisnicima Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Na Sveučilištu otvorena međunarodna konferencija „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru“
Od 20. do 23. studenoga na Odjelu za filozofiju održava se međunarodna znanstvena konferencija povodom 300 godina od rođenja Immanuela Kanta, „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru”.
Konferencija u organizaciji Sveučilišta u Zadru i Zaklade Konrad Adenauer okuplja domaće stručnjake za Kantovu filozofiju te stručnjake iz inozemstva, iz 10 različitih država.
Nakon svečanog otvaranja u jutarnjem dijelu programa Christoph Horn sa Sveučilišta u Bonnu predstavio je Kantovu teoriju o miroljubivom globalnom poretku, dok je Violetta Waibel sa Sveučilišta u Beču izlagala o pisanim i nepisanim kodeksima njegove filozofije. Profesor emeritus Jure Zovko predstavio je doktrinu Christiana Wolffa o temeljnim pravima država i Kantovu ideju o vječnom miru.
– Ideja je bila povezati 300. obljetnicu Kantova rođenja s Europskom unijom jer Kant zagovara trajni mir a Europska unija, koja je bila poprište brojnih sukoba kroz povijest od 1945. godine, ne računajući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nije imala ratova. Veliki animozitet koji prostoji između Francuza i Nijemaca, Nijemaca i Engleza i drugih nestaje ulaskom u Europsku uniju. Tim savezom država ostvarila se Kantova ideja, a ulaskom u njega i mi smo postali dio civiliziranog svijeta, kaže Zovko, smatrajući da će mir ostati trajno stanje Europske unije.
Konferencija sutra završava panelom „Populistički nacionalizam kao prijetnja Europskoj uniji”.
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
DANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
-
Svijet4 dana prije
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
SUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
-
magazin5 dana prije
Znanstvenici otkrili: Ovih pet bolesti nasljeđujemo od roditelja!