Sport
Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao
Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost.
Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:
Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?
Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.
Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.
Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?
Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.
Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?
“Odakle dolazi to? Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.
Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?
Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.
Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?
Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno.
Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?
Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao.
Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?
Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.
16./17.11.2024. na bazenu Višnjik održan je 15. Sveti Krševan. Na natjecanju se okupilo 560 plivača i plivačica iz Češke i Hrvatske, a PK Jaderu su pod vodstvom trenera Ante Džaje, prof., predstavljali: Jana Batur, Matej Brkić, Gabriel Bušić, Antonio Dobrić, Gabriel Kovačević, Karlo Maričić, Klara Maruna, Niko Milin, Noa Miočić, Adrian Pavić, Marcel Prenđa, Erika Sommer Bem, Marin Šimičević, Jelena Šimunac, Cvita Vlatković, Jakov Vučenović, Vito Vukoša. Svi naši plivači su isplivali osobne rekorde, a posebne pohvale idu članovima koji su isplivali norme za kadetsko Prvenstvo Hrvatske.
Najvrijednije plasmane je isplivao Antonio Dobrić (2011) koji se u 4 discipline plasirao među 10 najbržih plivača u kategoriji. Tako se na 4.mjesto plasirao u disciplinama 100m prsno (1:17.73) i 50m slobodno (27.99), dok se na 5. mjesto plasirao u disciplinama 200m prsno (2:49.84) i 50m prsno (35.72). Mešu 10 najbržih plivačica u svojoj kategoriji plasirala se i Erika Sommer Bem (2013) koja je zauzela 4.mjesto u disciplini 100m leptir (1:26.51), dok se u disciplini 100m mješovito plasirala na 7.mjesto s vremenom 1:22.45. Adrian Pavić (2011) je zauzeo 7.mjesto u disciplini 100m slobodno (1:03.63) te 9. mjesto na 50mslobodno (28.81) istu poziciju je zauzela i Jelena Šimunac (2012) u disciplini 200m prsno s vremenom 3:30.35.
Na ovom natjecanju norme za PH su isplivali Antonio Dobrić, Adrian Pavić, Noa Miočić i Klara Maruna. Norme je isplivala i Erika Sommer Bem ali kao mlađi kadet jos uvijek nema pravo nastupa na PH
Hrvatska nogometna reprezentacija uzela je bod (1:1) protiv Portugala u zadnjem kolu Lige nacija. To joj je bilo dovoljno da potvrdi drugo mjesto u skupini i drugi put zaredom ode na završnicu natjecanja, među osam najboljih ekipa koje će se boriti za plasman na Final Four.
Bila su to dva dijametralno suprotna poluvremena. Prvo u kojem Hrvatska nije postojala, u kojem su gosti vodili i u kojem je izgledalo kao da se čeka s koliko golova razlike će završiti utakmica. No, u drugom su Hrvatska i Dalić pokazali ono što znamo još od utakmice s Engleskom u polufinalu Mundijala u Rusiji – ova ekipa je gospodar kaosa.
Potpuna nemoć u prvom dijelu
Za razliku od utakmice u Glasgowu, Dalić se odlučio vratiti na 3-5-2 formaciju u kojoj je uz tri centralna stopera Borna Sosa zaigrao na lijevom, a Ivan Perišić na desnom boku. Kao što je pomoćnik Dražen Ladić rekao prije utakmice, ideja je bila da Gvardiol, Ćaleta-Car i Šutalo kontroliraju protok lopte i budu ključ u izgradnji napada.
No, gotovo ništa nije funkcioniralo kako treba. Perišić i Sosa su se jako teško nosili s Leaom, Cancelom i Semedom, koji su im ulazili iza leđa, a bez doprinosa dvojice bočnih igrača u napadu, Hrvatska je imala isti problem kao u Glasgowu.
U napadu je kronično falilo širine, Hrvatska je igrala na jako suženom i ograničenom prostoru i u tim uvjetima je puno lakše gubila loptu protiv kompaktne i fizički moćne suparničke momčadi. Bez mogućnosti da u kontinuitetu drži loptu, često je gubila posjed i ritam. To je na drugoj strani otvaralo velike koridore iza leđa bekova koji su Portugalci sjajno koristili. Momčad koja je uglavnom prisiljena napadati nisko postavljene blokove sada je imala puno prostora u tranziciji i s lakoćom je dolazila pred Livakovićeva vrata.
Gol je zabila baš iz jedne direktne lopte preko čitave hrvatske obrane. Uz to je zapucala još dvije sjajne šanse, a previše puta je ušla u zadnju trećinu terena, gdje je, uz malo više koncentracije, mogla i do drugog gola. I dok su hrvatski navijači s nestrpljenjem slušali vijesti iz Škotske, Hrvatska je napravila veliku promjenu.
Kaos u kojem je Hrvatska gospodar
Ozlijeđeni Kovačić i Sosa su izašli iz igre, a ušli su Jakić i Pašalić. Dalić je odlučio prijeći na formaciju s četiri igrača u zadnjoj liniji, a u veznjaku Atalante je dobio dodatnog igrača koji može raditi pritisak na zadnju liniju Portugala i dolaziti u završnicu.
Hrvatska je u novoj formaciji izgledala bitno drugačije. Hrvatska je na krilnim pozicijama visoko podignula Perišića i Baturinu, što je potisnulo portugalske bekove 10-15 metara unazad i otvorilo prostor za Gvardiola i Jakića da dođu visoko gore. Tu je dobivena ključna pozicijska bitka i Portugalci su, kako je utakmica odmicala, sve teže i teže izlazili preko bokova.
U takvoj postavci je Hrvatska imala puno bolju strukturu da pokupi odbijene lopte. Umjesto da, kao u prvom poluvremenu, osvojene lopte Portugala završavaju kontrama iza leđa hrvatskoj obrani, one su vrlo brzo ponovno dolazile u posjed Hrvatskoj.
S Budimirom, Kramarićem i Pašalićem u igri, završavanje akcije centaršutom je imalo smisla, a pred gol je stalno dolazio i Gvardiol. “Nije tipično za beka, ali kad vidiš da ima prostora, zašto ne ići naprijed? Pogotovo jer znam da je veznim igračima najljepše kad se napada dubina. Napadačima je to teško jer su okupirani protivničkim igračima tako da im treba netko iz drugog plana”, poručio je nakon utakmice.
Uz Gvardiolov priznati i nepriznati gol, Hrvatska je u drugom dijelu pogodila stativu i imala jednu fantastičnu priliku koju je Budimir zamalo ugurao u gol. Bilo je i u drugom dijelu kriznih trenutaka koje je trebalo preživjeti, Livaković je imao svoju sada već klasičnu spasiteljsku obranu lopte koju su svi vidjeli u golu, ali Hrvatska se još jednom izvukla.
Hrvatska je momčad koja uživa u kaosu kada se drugi gube
To joj je pošlo za rukom zato što je utakmicu u kojoj je gubila bitku prebacila u divlje vode u kojima je preuzela potpuni rizik i bez prevelikih taktičkih finesa, na momentum i energiju pritisnula suparnika. Stvorila je kaos u kojem se suparnik slabije snalazi i to nije fenomen od jučer.
Vrlo slična je bila ranije spomenuta utakmica na Mundijalu u Rusiji kada je Engleska na poluvremenu vodila 1:0. Kane je uz to promašio dva zicera u jednoj akciji, a Hrvatska je izgledala kao da ju je nervoza pojela.
No, u drugom dijelu je na teren izašla Hrvatska u kojoj je svaki igrač djelovao kao da je na poluvremenu u njega ušao novi život. Kao što je komentator BBC-ja tad rekao: “Ne mogu vjerovati da su ono iz prvog i drugog poluvremena iste momčadi.”
Istu stvar gledali smo na prethodnom Euru. Hrvatska je igrala i dominirala tek kada joj je gorjelo pod nogama (zadnjih pola sata protiv Italije) ili kada bi prva primila gol (Španjolska, Albanija). Zapravo, u Dalićevom mandatu je to postalo pravilo.
Hrvatska je pod njegovim vodstvom na velikim natjecanjima (ako u to uključimo i Ligu nacija) odigrala 17 utakmica u kojima je suparnik zabio barem jedan gol. Od tih 17 utakmica, suparnik je poveo u njih čak 14. To sugerira velike probleme s pripremom utakmice.
Isto tako, činjenica da je Hrvatska u 10 od tih 14 utakmica na kraju ipak došla do pozitivnog rezultata sugerira da je ona momčad ritma i momentuma, koja zna podignuti tempo u kasnijim fazama utakmice i koja se generalno jako dobro snalazi u situacijama u kojima utakmica više ni po čemu ne liči na ono kako je pripremljena. Na neki način, Dalićeva Hrvatska je momčad koja kao da jedva čeka da dobije gol kako bi postala opasna.
To je velika prednost u odnosu na praktički sve najbolje reprezentacije, ali i zadnji Euro je pokazao da nije moguće uzdati se samo u to. Prvo poluvrijeme protiv Portugala bilo je jedno od najslabijih u novijoj eri reprezentacije i dugo netko nije tako nadigrao Dalićevu momčad. U predstojećim, nikad kraćim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, prostora za ispravljanje greške neće biti puno.
Subota, 16. studenoga
PLIVANJE: U organizaciji PK Zadar povodom obilježavanja Dana grada Zadra na bazenu Zatvorenog plivališta održava se 15. po redu međunarodni miting „Sveti Krševan“. Natjecanje počinje u 14:30, a mali i veliki bazen građanstvu neće biti dostupni u periodu od 13:00 do 20:00h.
NOGOMET: papaline NK Zadarnova 3 – NK Velebit (G) 09:10h, mlađi pioniri NK Arbanasi – RNK Split 10:30h, pioniri NK Arbanasi – RNK Split 12:00h, pionirke ŽNK Donat – ŽNK Hajduk 14:00h, kadetkinje ŽNK Donat – ŽNK Hajduk 15:30h
KOŠARKA: ŽKK Zadar – KAŽL, susret osmine finala Kupa Ružice Meglaj Rimac, početak u 16:00h u dvorani 3. Košarkaški turnir „Gradu s ljubavlju“ od 09:00 do 14:00h u dvoranama 3 i 4.
ODBOJKA: OK Zadar– OK Rovinj, natjecanje Kupa Hrvatske Vinko Dobrić u 16:00h u dvorani broj 4.
Nedjelja, 17. studenoga
PLIVANJE: Miting se nastavlja i u nedjelju, jutarnji program počinje u 09:00h, a popodnevni dio u 15:00h, bazeni također neće biti dostupni građanstvu, i to od 08:00 do 20:00h.
NOGOMET: pioniri NK Zara – NK Abeceda 09:00h, seniorke ŽNK Donat – ŽNK Siget 13:00h, kadeti HNK Zadar – NK Omladinac 15:00h, juniori, HNK Zadar – NK Omladinac 16:50h
KOŠARKA: Košarkaški turnir „Gradu s ljubavlju“ od 09:00 do 14:00h u dvoranama 3 i 4.
FOTOGALERIJA / Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ proslavili Dan škole
PK JADERA NA SV. KRŠEVANU / Niz osobnih rekorda i normi za PH sa mitinga u Zadru
Izbor iz fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru dosadašnjih biltena izložbi Izdavaštva na zadarskom području
OD 24. STUDENOG: ZIMSKI PARK VIŠNJIK – Zimska čarolija za cijelu obitelj
FOTOGALERIJA / Na Sveučilištu otvorena međunarodna konferencija „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru“
DANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
SUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
Znanstvenici otkrili: Ovih pet bolesti nasljeđujemo od roditelja!
(NE)RADNI DANI / Ovo je radno vrijeme trgovina u Zadru danas i sutra…
VIDEO / Renault 4 se vraća, ali u malo drugačijoj verziji: Donosimo sve detalje
(VIDEO) Prehlađeni ste? Evo kako sasjeći prehladu u korijenu čim osjetite prve simptome
VIDEO / Roditelji i djeca koje je Udruga donirala na polufinalnoj večeri 8. MHTAJ-a
VIDEO / Hit jeseni: Jure Brkljača i Sanella udružili glasove u neodoljivoj “Srići”
[VIDEO] Publika je ovo dugo tražila! Tomislav Bralić i klapa Intrade snimili spot za “Nagrišpano more”!
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prijeDANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
-
Svijet4 dana prijeUpozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prijeSUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
-
magazin5 dana prijeZnanstvenici otkrili: Ovih pet bolesti nasljeđujemo od roditelja!