– Postupci tzv. narodne vlasti nakon oslobođenja 1944. godine bili su sve samo ne narodni. Na djelu se odvijala okupacija duha, kada se strahom kao glavnim obilježjem totalitarnih sustava zadiralo u privatne živote svih građana te ih se nastojalo mijenjati prema ideološkim modelima koji su smatrani neupitnima. Moj glavni motiv pisanja knjige bio je da ti dokumenti koji svjedoče o vremenu nakon Drugog svjetskog rata napuste arhivsku tišinu, rekao je izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja, predstavljajući danas u Gradskoj loži knjigu „Okupacija duha: Ideološka indoktrinacija u Zadru 1945. – 1955.“.

Begonjin kolega s Odjela za povijest izv. prof. dr. sc. Ante Bralić dao je vremenski okvir prije nastanka opisanih događaja, u kojemu je kao zametak spomenuo Rapalski ugovor, kojim je tadašnji grad austrougarskih činovnika pripao Italiji. Istaknuo je kako je Ante Trumbić, koji ima ulicu u Zadru, bio taj koji je prije Ante Pavelića stavio potpis na predaju Zadra Italiji.

– To je imalo svoje reperkusije, jer u Italiji na vlast dolaze fašisti, a modus i fašizma i komunizma kao totalitarnih sustava je da žele poništiti postojeći poredak. Cijenu za to platilo je more ubijenih ljudi. Zadar je 1943. i 1944. izložen stalnom bombardiranju savezničkih snaga i kada partizani ulaze u grad uništeno je do 85 posto stambenog fonda. Najveći dio Talijana je izbjegao, a oslobodilačku vojsku dočekuje samo 2.500 građana, nakon čega počinje razdoblje komunističke vlasti, rekao je Bralić.

– U Zadru i Istri KPJ je bila blaža prema Crkvi, jer još nije bilo riješeno nacionalno pitanje – Zadar je do 1947. godine bio dio Italije. Nova ideologija nominalno želi izjednačiti sve građane, ali to radi progonima, prijekim sudovima, likvidacijama neistomišljenika, sijanjem straha među onima koji u ratu nisu participirali ni na jednoj strani, istaknuo je izv. prof. dr. sc. Mateo Bratanić.

– Nakon Rezolucije Informbiroa 1948. godine odjednom su se na udaru našli do tada najgorljiviji progonitelji neistomišljenika, a sovjetski model zamijenjen je titoističkim. Posebna vrijednost ove knjige su dokumenti koji donose popis lica likvidiranih presudom ili kratkim postupkom, do oslobođenja ili do travnja 1948. godine. Tu su navedeni počinitelji najvećih zločina temeljem zloporabe vlasti, koji su proveli odstranjenje intelektualaca i te modificiranje grada u cjelini, naveo je Bratanić.

Autor knjige na kraju je naveo zanimljivu anegdotu koja pokazuje kako je Partija vodila računa o privatnom životu svojih članova. Jedan partijski drug 1946. godine isključen je iz KPJ jer je prestao imati odnose sa svojom partnericom. Godinu dana kasnije vraćen je u partiju jer je ispravio svoju pogrešku, kako – nije navedeno.

– Nakon 1948. u zatvoru su se zajedno našli oni koji su ranije vrijeđali Staljina i oni koji su ga
hvalili. To je prava slika totalitarnog sustava, rekao je Begonja.