Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

PREDSTAVLJENA KNJIGA “SVITANJA I SMIRAJI ARBANASA” Bilosnić: “Šime Dešpalj je bio posljednji zadarski romantičar”

Objavljeno

-

U večernjim satima, u ponedjeljak 8. svibnja 2023. godine, u Gradskoj loži Narodnog muzeja Zadar, ispunjenoj mnogobrojnom publikom, uzvanicima iz Zadra i Prištine, predstavljena je dvojezična knjiga pjesama Svitanja i smiraji Arbanasa / Agimet të parabromjet te Arbëneshit poznatog zadarskoga glazbenika i pisca Šime Dešpalja (1987. – 1981.)

Knjiga je izvorno objavljena na govoru mjesta Arbanasi u Prištini, davnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, da bi sad u prepjevu dr. sc. Maximiljane Barančić na hrvatski jezik, bilo obznanjena i u rodnome Zadru Šime Dešpalja.

U predstavljanju knjige uz prevoditeljicu Maximilijanu Barančić sudjelovali su akademik dr. sc. August Kovačec, prof. emeritus, čiju je recenziju pročitala glumica Gabrijela Meštrović Maštruko, voditeljica programa, a o knjizi je govorio i književnik Tomislav Marijan Bilosnić.

U programu predstavljanja zbirke sudjelovala je i violončelistica Paola Genovese, te polaznice tečaja arbanaškog jezika Antea Ćosič, Emanuela Ćosić, Ena Kanjer, Agata Karuc i Nida Ninić.

Kroz pjesništvo barda Šime Dešpalja, iz čije obitelji potječu i svjetski poznati glazbenici Pavao, Valter i Maja Dešpalj, zadarska književna publika imala je prilike vratiti se u već daleke zadarske dane kada su Zadar i Arbanasi bili još odvojena dva susjedno naseljena mjesta.

DEŠPALJ, Šime, glazbenik i pisac (Arbanasi kraj Zadra, 16. II. 1897 — Zadar, 16. I. 1981). Školovao se 1912–15. u zadarskoj Preparandiji, gdje je stekao i glazbenu naobrazbu, učeći u F. Lederera (glasovir, harmonija), F. Spade (violina), J. Chládeka (dirigiranje, instrumentacija) i K. Mohra (kontrapunkt). Za I. svjetskog rata prekinuo školovanje zbog odlaska na ratište (1915–18). Po povratku u Zadar nastavio u Lederera učiti privatno te počeo skladati i dirigirati pjevačkim zborom i trubljačkim sastavom. Prebjegavši 1921. u Jugoslaviju, djelovao je do 1943. u Hvaru, Rabu, Pagu i Blatu na Korčuli kao organizator glazbenog života, dirigent, skladatelj i pedagog. U Hvaru je sastavio mali orkestar i ženski tamburaški zbor, u Rabu vodio puhačku glazbu i ženski pjevački zbor, u Pagu utemeljio i vodio gradsku puhačku glazbu, a u Blatu osnovao i vodio orkestar Glazbenog društva te u sklopu Seljačke sloge mješoviti zbor i puhačku glazbu koju je uzdigao među najbolje ansamble te vrste u Dalmaciji. God. 1943. postao je umjetničkim voditeljem partizanske kulturno-umjetničke grupe dubrovačkog okruga, a 1944/45. dirigentom orkestra Okružnog kazališta u Dubrovniku. Vrativši se 1945. u Zadar, postavljen je za voditelja Narodnoga kazališta, u kojemu je reorganizirao glumački ansambl te utemeljio i vodio pjevački zbor i orkestar. Od 1946. do 1973. posvetio se pedagoškom radu i predavao je u zadarskoj Muzičkoj školi teoriju glazbe i gudaća glazbala te osnovao i vodio školski pjevački zbor i orkestar; istodobno je u Klasičnoj gimnaziji 1946/47. nastavnik glazbenog odgoja te pokretač mješovitoga pjevačkog zbora, a od 1947. predaje i u Učiteljskoj školi teoriju glazbe i didaktiku te osniva i vodi veliki tamburaški zbor. Uz to je bio organizator i dirigent zadarskoga Centralnog omladinskog pjevačkog zbora (1946), zatim mješovitog zbora Filozofskog fakulteta te od 1951. mješovitog zbora Kulturno-prosvjetnog društva »Arbanasi« s kojim je ostvario zapažene nastupe. — Skladao je djela za gudački orkestar (Moba, Ples tratinčice), za puhački orkestar (Paško kolo, Svečana koračnica), za zbor (Leni, Procvao je cvijet, Kolo, Žetva), za glas i gudaća glazbala (Romanca Ariosta) te za glas i glasovir (Uspavanka). Ostavio je nedovršenom operu Vana. Šest njegovih zbornih pjesama objelodanjeno je u zbirci Këngë shqiptare (Priština 1973). Svoj skladateljski izraz razvio je oslanjajući se na folklor. Pisao je pjesme i pripovijetke na govoru zadarskih Arbanasa.
DJELA: Tregine Arbëneske (proza). Priština 1966. — Agimet e parabrasnjet të Arbëneshit (pjesme). Priština 1968. — E vërteta (pjesme). Priština 1972.

LIT.: (D. M.): Sahranjen Šime Dešpalj. Vjesnik, 42(1981) 25. I. — R. Munishi: Harmonizim Koral i Këngës popullore. Rilindja, 1983, 24. IX, str. 11.
Ivona Ajanović-Malinar, Hrvatski biografski leksikon.

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

POSLJEDNJI ZADARSKI ROMANTIČAR

Šime Dešpalj: Svitanja i smiraji Arbanasa / Agimet të parabromjet te Arbëneshit, Zadar, 2023.

Čitajući stihove staroga arbanaškog barda Šime Dešpalja javljaju mi se davne mladenačke slike (mjesto moje voljeno / sa starim Zadrom sljubljeno) ili (Danju i noću / ulicama / i gradom usamljen / lutam); doba kada sam tog usamljenog i ponosnoga gospodina susretao na arbanaškim ulicama. Lijepo je danas vratiti se Dešpaljevoj lirici, kad možda neupućenima mogu izgledati naivne njegove emocije (Te bijele kapljice / na tvojoj latici / da li su to suze?), koje izviru iz stihova maestra koji je kao glazbenik jako dobro znao kako je harmonično samo ono što je jednostavno (Vedrina se nebom razlije / oblaka ni daška vjetra, / nigdje nije, / a sunce poput ognja grije), a duboko ono što je istinito (Nije to muha, tata! / Ti plačeš!).

Sažetak konačnih životnih istina u lirici maestra Šime Dešpalja, nalazimo u izboru jednostavnih riječi i ritmu tradicionalnog izraza (Negdje daleko / zvon ovaca / se čuje, / i zvuk frule / odjekuje…), zato bih kazao i da je prevodilački pothvat presmion i zahtjevan; nije lako da jedan arhaičan jezik, pa i specifičnost njegova govora, na isti način odjekne u ruhu drugog jezika, poglavito kada danas gotovo i ne poznajemo probleme o kojima Dešpalj piše (Spavaj, o sine, / sine, spavaj, / u kolijevku tuđu / su te stavili).

Teme ovih pjesama prije svega su sami Arbanasi u najširem značenju, arbanaški toponimi, društvene, egzistencijalne, socijalne i prirodne prilike i pojave, radovi u polju, godišnja doba, ljubav, samoća, ljudi, susreti, bliske osobe i osobne ispovijesti, s posebnim ciklusom pjesama posvećenih djeci. Zbirka je podijeljena u cikluse: Svitanja i smiraji Arbanasa, Proljeće, Ljeto, Jesen, Zima, Ljubav i Djeca.  Sve kazano idilično, oblikovano i izvedeno dosljedno (U sutonu neba grimizne i zlatne boje).

Književni opus Šime Dešpalja do sad je bio nepoznat na hrvatskom jeziku, a time i zanemaren, iako je riječ o zadarskom umjetničkom bardu, čija je obitelj ime grada pronijela svjetskim umjetničkim obzorima. U zadarskom književnom krugu, Dešpaljev opus nije istražen, klasificiran, dosada preveden, o njemu kao pjesniku gotovo ništa nije napisano, izim nekoliko notica u lokalnim novinama u doba objave ovih pjesama u Prištini. Dešpaljeva poezija tako je ostala u sjeni glazbe.

A u Dešpaljevoj lirici sve je tako tiho, nježno i čisto, gotovo nevino (Oh, zar ne vidite, / da bih je razveselio, / ovu lutku / sam joj kupio), pa za tumačenje biti ovih stihova i njihovih ideja i ne treba nam nikakvo mudroslovlje, jer s njima se komunicira jednostavno idući tragom njihova iskustva. Izričaj čist kao izvorska voda (O, fontano, / poput orgulja / veseljem i pjesmom / ispjevana ti si, /  pjesme one sada gdje su, / a prijatelji moji / nigdje nisu?) Misli i osjećaji zrcale se u jeziku do kraja jasno, sve je višestruko imenovano, označeno i objašnjeno: antropologija (Pored ognjišta / sjedosmo / i djedovu riječ / slušasmo…), folklor (Pastir se veseli / na fruli dok svira / pod kruškom, šljivom ili jabukom / u cvatu, nema mira.), duševnost (Ujutro rano ustanem / kako bih cvijet ugledao, / razveselio se i da ne usahne / sam ga zalio.),  egzistencijalno (Čopor pasa, sinko, /kruh je pojeo), refleksivno (U zlatu i purpuru / nebo se / oblači /čekajući vrijeme / kada će sunce / izaći), psihološki (U sobi mojoj / prepunoj misli, / i mojih uzdaha / veselih, / žalosnih, / ljutih, / i očajnih…). Pjesničke riječi birane su po osjetilnom principu i izravnog su izražaja, sam lirski proplamsaj otkriva nam se vrlo često u dijaloškom obliku, neposrednost poruka odčitava se bez ostatka, dijeleći dobro od zla, lijepo od ružnoga. Savršeno direktnim prosudbama Dešpalj je svojim stihovima nastojao pokazati kako je sve u njegovoj lirici doživljeno i proživljeno kao zbiljnost.

Metafora i simboli u Dešpaljevom jeziku izviru upravo iz duha arbanaškoga govora, pa bi njihova uža i šira značenja, valjalo tumačiti posebnim rječnikom, što je to u ovome slučaju filološki i lingvistički, a nerijetko i semantički problem, tim više što se ravnomjerno izmjenjuju  dionice čistih sentenci s vrlo razigranim lirskim ushitima. Pjesnik je svjestan kako bez simbolike i metaforike, poezija jednostavno ne jedri, pa je  Dešpaljeva lirika, slikovito kazano,  poput kakve jedrilice koja plovi zadarskim kanalom.

Polazeći od činjenice kako se metafora „tvori od dviju različitih stvari“ pjesnici nerijetko pribjegavaju napregnutosti, hermetičkim strukturama i sličnim mislilačkim pothvatima, međutim, kod Dešpalja metafora izvire spontano iz slijeda beskonačnih mogućnosti, podređena mašti i jeziku, skrivenim slikama koje (paradoksalno) teško zamjećujemo upravo zato što nam izgledaju poznate. Dešpalj kao pjesnik osjeća da metaforu ne treba tražiti, jer se ista krije u svakoj riječi, poglavito u istini da svaka riječ mijenja i simboličko i metaforičko značenje u ovisnosti o drugoj riječi s kojom se našla u „zajedništvu“; kada se položaj istih riječi mijenja u tekstu, mijenja se i  predodžba pjesme.

Možemo reći kako je Dešpalj pisao svjetovnu liriku okrenutu naizgled malim, običnim temama, slikama i glazbi, gdje se svaka istina izražava jednostavno i bez napora, u suodnosu s iskrenom inspiracijom; pjesnik je prije svega razumljiv i sadržajem i smislom, a to je mogao samo onaj koji je pišući mislio i na glazbu. Sloboda kretanja i gipkost riječi, suglasje i sugestivnost izrečenog bez suvišnih riječi, ostvarilo se do kraja u ovom elegičnom pjevanju osobnog senzibiliteta. Muzikalnost nadasve („Glazba iznad svega“, kako je savjetovao Verlaine), koja inzistira na sažetosti i misli i stiha poezije namijenjene i pjevanju i recitiranju, kakvu danas susrećemo na novim  medijima.

Kao lahor vijore Dešpaljevi stihovi. Ponovimo, ova je lirika velika koliko je čista, i zacijelo pripada prostoru nevinost i kristalizacije (Od jutra rana / sve do večeri kasne / pjesma se čuje, / veselje / i radost / našim vinogradom odjekuje). Govor je stvaran i sveobuhvatan (Kiša je padala pomalo, / a negdje daleko /  jedno dijete / je plakalo…). Izmjenjuju se romantičarske i impresionističke slike (pahuljice lete i lepršaju / kao djevice kad plešu u blizini). Pjesnik je za tren zabavljen i  mikrokozmosom svijeta (Snijeg je prekrio i zabijelio / Velebit. / Nebo je vedro, / i sunce život daje). On je promatrač i tumač, govori o poznatom i prisnom, harmonično i smireno, uvijek s punim zanosom. Bjelodana je ozarenost neposrednošću, Dešpaljevo lirsko disanje je kristalno, monološki  intimno, raskošno u škrtosti, iako je (i kad je) riječ o arhajskim trenutcima čijem je nestajanju pjesnik svjedokom.  

Zbirka Dešpaljevih pjesama zahvaljujući Maximiljani Barančić prvi puta ugledava svjetlo na hrvatskom jeziku, postajući tako i zadarskom i hrvatskom književnom baštinom. I iz prepjeva je razvidno koliko su pjesnikove riječi pune nježnosti, moglo bi se reći, pukog izljeva osjećaja (Lina! /  Poljupcem te želim upiti, / i u ljubavi našoj / s tobom se rastopiti!). Sve je pisano dobrohotno s vjerom (O majko! / Čekaš li me / i ove noći, / plačući / i krunicu moleći?). Dešpalja nisu zanimala estetička i filozofijska istraživanja, koliko izvrstan osjećaj za ritam.

Valja nam znati da su pjesme nastale prije pedeset, šezdeset godina, i vremenski slijed bitan je za razumijevanje ovih pjesama, pa i njihova ocjena podliježe upravo tom vremenu. Isto je tako razvidno kako su pjesme nastajale u prigodnim prigodama i s izrazitom namjerom objašnjenja arbanaškog načina života u svjetlu novonastale etničke kolonije na rubu grada Zadra. Konačno, vjerujem da je to i bio vrlo opravdani Dešpaljev razlog da pjesme napiše u izvorniku, na arbanaškom govoru koji se i ne drži albanskih jezičnih standarda. 

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) KNEŽEVA PALAČA / Predstavljena fotomonografija “Sveti otok / Holy Island“

Objavljeno

-

By

U Kneževoj palači u Zadru, u prostoru Gradske knjižnice Grad ispunjene posjetiteljima, u četvrtak 21. studenoga 2024. godine, u organizaciji Foto kluba „Kornat“, održano je predstavljanje fotomonografije Ante Jaše „SVETI OTOK međunarodna izložba 2014.-2023.“ Predstavljanje monografije upriličeno je u povodu Dana grada Zadra i blagdana Sv. Krševana.

O monografiji „Sveti otok / Holy Island“ govorili su književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, koji je i napisao uvod monografiji, te urednik monografije Vladimir Alavanja, prof., ujedno i autor teksta o Anti Jaši, kao i Silvio Panović, dipl. ing., ispred Foto kluba „Kornat“.  U programu je sudjelovao i čakavski pjesnik Zvonimir Sutlović, dok je voditeljica programa bila Vesna Benić.

Autor fotomonografije i predsjednik Foto kluba „Kornat“, inicijator i organizator međunarodne izložbe „Sveti otok / Holy Island“ Ante Jaša, napisao je predgovor monografiji s osvrtom na povijest ove manifestacije. Jaša je, inače, majstor fotografije, pisac i publicista, s međunarodnim fotografskim zvanjem Artist – FIAP i Ekselencija.  Za svoje umjetničko djelovanje dobio je 62 nagrade, među kojima i Nagradu za životno djelo „Tošo Dabac“. Član je Hrvatskog foto saveza Zagreb. Uz manifestaciju „Sveti otok“ osnovao je i vodi međunarodne izložbe fotografije „Otok i more“ i „Otočni fotografi“. Ante Jaša izlagao je na 28 samostalne i 520 skupnih izložbi fotografija, a priredio je i 230 izložbi drugih autora fotografije.  

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Orguljaški koncert prof. Pavla Mašića u zadarskoj katedrali

Objavljeno

-

foto: Saša Čuka

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Svečana Večernja uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečanu Večernju uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra, u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu, 23. studenog, predvodio je mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

U propovijedi je mons. Sorić govorio o sv. Krševanu kao „građaninu Isusovog kraljevstva“, jer je ovogodišnja uočnica blagdana uoči nedjelje kojom je navještena svetkovina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja.

Prema pročitanom ulomku iz Poslanice Efežanima, “Bog uskrisi Krista od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovome svijetu, nego i u budućem“.

Isusu Kristu, „pravom Bogu i čovjeku, Otkupitelju i Spasitelju ljudskog roda, koji je izvor i središte naše vjere, pripadaju sva kraljevstva svijeta, čitav stvoreni kozmos, materija i duhovni svijet, zemlja i nebo u kojem se nadamo i mi gledati njegovu kraljevsku slavu“, istaknuo je mons. Sorić, upozorivši da su „zemaljska kraljevstva, društveno politički sustavi i njihovi vladari prolazna stvarnost, o čemu svjedoči i humanistička znanost koja istražuje, otkriva i tumači ljudsku prošlost“.

„Povijest, koju zovemo ‘učiteljica života’, ukazuje kako sve zemaljsko ima svoj rok trajanja, pokazuje prolaznost zemaljskih institucija i čovjeka. Vjernicima povijest svjedoči i da postoji samo jedan vječni Kralj, Isus Krist, čije ime stoji nad prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zbog toga Isusa nazivamo Alfom i Omegom, kraljem koji je Gospodar vjekova i vremena, o kojem svjedoči i židovski natpis na drvu križa: ‘Isus Nazarećanin, kralj židovski’“, istaknuo je mons. Sorić.

Kada vjernici Isusu žele izraziti najuzvišeniju čast i najveću društvenu titulu, onda koriste pojam kralj, rekao je generalni vikar. „Isus je zaista Kralj svega stvorenoga jer u našem ljudskom rječniku, institucija kralja predstavlja vrh društvene hijerarhije, visokog vladara i vođu.

Ipak, Isus je netipičan kralj. Kralj svega stvorenja rekao je Pilatu: ‘Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta’. Razmišljajući o božanskom hodu Isusa zemljom, možemo uočiti kako njegova kraljevska titula i njegovo kraljevstvo nadilaze zemaljsko poimanje kralja i kraljevstva. Od betlehemske špilje do jeruzalemskog groba, od obala Galilejskog mora, preko Samarije do Judeje, vidimo da Isus nije tipičan ljudski kralj. Taj nebeski Kralj naviještao je istinsku pravednost, mir, poniznost, ljubav i brigu za svoje ‘podanike’. Njegova trnova kruna i drvo križa dokaz su drugačijeg kralja u odnosu na one povijesne. Taj netipični kralj pozivao je na ljubav prema neprijatelju i oprost prema bratu“, rekao je mons. Sorić, istaknuvši da kralj Isus nije poput ljudskih kraljeva okupljao vojsku, pozivao na osvetu, ubojstva, uništavanje naroda.

„Dok su ljudski kraljevi mačem osvajali, pljačkali i ubijali ljude, Isus, istinski Kralj, ima samo jednog neprijatelja, a to je zlo, grijeh. Grešnika je prihvaćao i pozivao na obraćenje, kako bi svaki grešnik bio dio njegovog kraljevstva“, poručio je mons. Sorić. Stoga jedino pred tim Kraljem spuštamo koljena, klečimo pred svetohraništem i zazivamo njegovo Kraljevstvo riječima: ‘Dođi kraljevstvo tvoje’.

Crkva zadnju nedjelju u liturgijskoj godini posvećuje duhovnom kraljevstvu vječnog Kralja, a čitanja svetkovine Krista Kralja pozivaju nas da propitamo koliko smo blizu Kristovom kraljevstvu, rekao je mons. Sorić.

„Sve što radimo, molimo, trudimo se, mora imati svoje ispunjenje u Kristu Kralju i njegovom kraljevstvu, jer konačni cilj vjerničkog života je pripadati kraljevstvu Isusa kralja“, poručio je predvoditelj slavlja, podsjetivši da je raskajani razbojnik na križu molio: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje!“.

Put dolaska u Isusovo kraljevstvo je jednostavan, u ljepoti Evanđelja i težak, u življenju tih principa, upozorio je mons. Sorić, rekavši da u Kraljevstvo nebesko dolazi onaj tko prihvaća evanđeosku logiku Isusa, a to znači oprostiti drugome, u čovjeku prepoznati brata, ne osvećivati se te prihvaćati prijestolje vječnog Kralja, a to je križ, „ljudski, simbol prokletstva, a kraljevski i nebeski znak spasenja“.

„Isus ne želi širiti svoje kraljevstvo ovom zemljom silom, vojskom i snagom ovoga svijeta. Opomena koju je izrekao Petru na Maslinskoj gori: ‘Djeni mač u korice!’ je svevremenska, nadvremenska. Isus isto i nama poručuje: vrati u korice mač jezika mržnje i osvete, klevete i proklinjanja, psovke i uvrede. Kraljevstvo nebesko postiže se kada donosimo mir Evanđelja među druge“, poručio je mons. Sorić.

Nebeskom kraljevstvu služio je i sv. Krševan, akvilejski mučenik za vrijeme Dioklecijanovih progona, čije se relikvije od 649. g. nalaze u Zadru. Taj rimski vojnik i časnik riskirao je karijeru konzula rimske provincije i vlastiti život zbog vjernosti Kristu. „Odrekao se ljudskog, da bi služio Nebeskom kraljevstvu. Sv. Krševan se odrekao mjesta konzula u Rimskom carstvu da bi postao glasnik velikog Kralja, da bi postao konzul Kristovog evanđelja, Božjeg kraljevstva“, rekao je mons. Sorić.

Podsjetio je da su se zadarski preci stoljećima okupljali u zadarskoj crkvi sv. Krševana i u molitvama tražili zagovor toga simbola grada Zadra, a gradska uprava stavila je lik sv. Krševana na zastavu i grb Grada Zadra.

„Sv. Krševan i drugi sveci ne žele biti simbolima, nego primjerima. Žele svjedočiti kako doći do Kraljevstva nebeskog. Znakovit je grafički prikaz sv. Krševana na grbu i zastavi Grada Zadra. Nadahnuti umjetnik prikazao je lik sv. Krševana na konju koji je u trku, uzdignutih nogu, u hitrosti. Kao da nam je umjetnik htio poručiti da trčanje, hitrost, brzina prema Nebeskom kraljevstvu mora biti u vjerničkoj svakodnevici“, rekao je mons. Sorić, potaknuvši da po primjeru sv. Krševana i mi usmjerimo naše korake i našu žurnost prema Kristu kralju i njegovom kraljevstvu kojem nikad neće biti kraja.

„Neka nam sv. Krševan pomogne ostvariti da, poput njega, budemo građanima Kristovog kraljevstva na nebesima“, poručio je mons. Sorić i čestitao svima Dan Grada. Na kraju Svečane Večernje, vikar Sorić blagoslovio je puk relikvijarom sv. Krševana u obliku ruke, pred kojim su nekad članovi zadarskog gradskog poglavarstva polagali prisegu da će upravljati gradom na opće dobro građana.

I.G.

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu