Connect with us

magazin

Volite miris kiše? On ima svoje ime, a postoji i objašnjenje zašto tako miriše

Objavljeno

-

Pexels

Male stvari čine nas sretnijima. Zagrljaj, okus domaćih kolačića, tople čarape… Ako je među tim stvarima i miris kiše nakon pljuska, zahvalite kemiji.

Nije sve u vašoj glavi, piše Reader’s Digest. Taj ugodan, zemljani miris kiše, nazvan petrikor, uzrokovan je oslobađanjem specifičnih kemikalija kada kiša dospije na tlo. Kao da zemlja nagrađuje sve što su podnijeli zastrašujuće grmljavinske oluje i iznenadne poplave bez kišobrana.

Bakterije Streptomyces koje žive u tlu izlučuju molekulu geosmin, prenosi BBC. Kada kiša udari u tlo, kišne kapi zarobe mjehuriće zraka koji sadrže geosmin. Mjehurići se kreću kroz kišnu kap i izbijaju iz nje kao aerosoli, čak i manje čestice koje se raspršuju kroz zrak. Nakon što se geosmin odvoji od zemlje i odleti u zrak, možemo ga jasno namirisati jer su ljudski nosevi izrazito osjetljivi na njega. Prema Smithsonian Magazinu, neki ljudi ga mogu nanjušiti čak i kada je koncentracija jako niska.

Drugi čimbenik koji pridonosi petrikoru je kombinacija biljnih ulja. Australski istraživači Isabel Joy Bear i R. G. Thomas, koji su skovali izraz petrikor 1964. godine, otkrili su da neke biljke izlučuju ulja tijekom sušnih razdoblja. Kada konačno padne kiša, ulja koja su se nakupila ispuštaju se u zrak na isti način kao i geosmin.

A ako miris kiše postane posebno jak – i neobično čist – nakon grmljavinske oluje, možete zahvaliti ozonu. Munja može razdvojiti kisik i dušik, koji se mogu rekombinirati u dušikov oksid, jedan od spojeva potrebnih za stvaranje ozona. Ta je molekula poznata po svom oštrom mirisu poput klora.

Znanost iza petrikora nije toliko romantična, ali miris koji nastaje kao reakcija na izlučevine bakterija i munje, sasvim sigurno jest.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

magazin

FOTOGALERIJA / Lucija Marcelić & Pink Noise na TSW Festivalu 

Objavljeno

-

By

 
Nastavi čitati

magazin

DRAMA PLUS I HNK ZADAR / Hvaljena predstava “Kamo idemo, tata?” gostuje u Splitu 

Objavljeno

-

By

Hvaljena monodrama “Kamo idemo, tata?”, nastala u koprodukciji Drame plus i HNK Zadar, pozvana je na 3. Include Festival koji se održava od 10. do 13. travnja 2025. godine u Splitu. Predstavu možete pogledati u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu u nedjelju 13. travnja u 18 sati. 

INCLUDE festival je inkluzivni festival namijenjen djeci, mladima i odraslima s različitim vrstama tjelesnog invaliditeta, oštećenjima vida, sluha, različitim poteškoćama u glasovno-govornoj komunikaciji, intelektualnim poteškoćama, ali naravno i osobama bez ikakvih teškoća. Također je namijenjen stručnjacima koji rade s djecom, mladima i odraslima s teškoćama i invaliditetom te studentima koji će u budućnosti raditi s ovom populacijom.

Svi oni koje zanima likovna, glazbena, dramska ili plesna art terapija dobrodošli su na ovaj festival, pa je velika čast da je Drama plus u koprodukciji s HNK Zadar upravo s predstavom “Kamo idemo, tata?”, koja progovara o temi iskustva oca dvojice sinova s teškoćama u razvoju i razotkrivanju najdubljih dijelova ljudske duše i njezine sposobnosti adaptacije na životnu tragikomediju, pozvana na ovaj festival.

“Kamo idemo, tata?” autorski je projekt Vinka Radovčića nastao prema motivima istoimenog romana Jean-Louisa Fourniera. To je nježna je i dirljiva predstava koja prikazuje emocionalne i društvene izazove života oca dvojice sinova s teškoćama u razvoju, osjećaj krivnje, boli, ljubavi, a ponekad i očaja i sve to bez uljepšavanja stvarnosti ukazujući na iskustva borbe i pokušaja nošenja s teškom situacijom roditelja takve djece razotkrivajući najdublje dijelove ljudske duše i njezinu sposobnost prilagodbe na životnu tragikomediju. 

Unatoč ozbiljnosti teme, Fournierov stil je direktan, iskren i neizbježno humorističan što je uzeto kao nit vodilja ove predstave pa se tako kroz crni humor, ironiju i sarkazam kao mehanizme obrane, nastoje razbiti tabui i omogućiti gledateljima povezivanje s iskustvima roditelja djece s teškoćama u razvoju na dublji način. Riječ je o predstavi koja istodobno predstavlja svu krhkost ljudskog bića, ali i njegovu veličinu i snagu koju mu pruža jedino iskrena ljubav i osobna etika, rečeno kantovski: Dvije stvari ispunjavaju dušu uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem: zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni.“Postoje predstave koje su puka zabava i zaboravljaju se padom zastora. A postoje i one koje svoje stvarno djelovanje počinju tek tada. Možda će ova predstava nekome biti bolan okidač. Ali kazalište mora boljeti, u protivnom je sapunica.” – dr. sc. Kornelija Kuvač, red. prof., Sveučilište u Zadru
Uzimajući istoimeni roman Jean-Louisa Fourniera kao polazišnu točku ove predstave, autorski tim želio je istražiti dublje pitanje smisla života i pronalaska sreće unatoč teškim životnim situacijama kao i senzibilizirati gledatelje i razviti empatiju prema osobama koje su drukčije.

Autorski tim predstave čine, redatelj: Vinko Radovčić, autori adaptacije i dramaturške obrade romana su Vinko Radovčić, Ivan Raffaelli i Domagoj Lindinger, scenograf, kostimograf i odabir glazbe Vinko Radovčić, oblikovatelj svjetla: Frane Papić, oblikovatelj tona: Mate Petričević. 

 
Nastavi čitati

magazin

UVOD U VELIKI TJEDAN Danas je Cvjetnica. Što znate o tom blagdanu?

Objavljeno

-

By

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa.

Cvjetnica (Cvjetna nedjelja) je uvod u Veliki tjedan, Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Svojim sadržajem započinje veliku temu Isusove muke smrti i uskrsnuća, takozvano “vazmeno otajstvo”.

Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.

Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja. Ako nema pjevača muka se dakle može čitati. Običaj je da se grančice ponesu kući i stave za križ na zidu, a dio odnese u staju i polja.

Liturgijskim sadržajem, Cvjetnica snažno izražava bit tzv. Vazmenog misterija – kroz muku, smrt і poniženje Krist dolazi do života, pobjede і ulazi υ svoju slavu.

Staro је ime ονе nedjelje υ rimskoj liturgiji 4. і 5. stoljeća bilo Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja muke Gospodnje, јеr uvodi υ tajnu Velikog petka. Kasnije joj је ime Dominica in palmis, tj. Nedjelja cvjetnica. Do nаšіh dana ѕυ se sačuvala ova oba naziva і spojila ѕυ se υ jedan: Dominica in palmis de passione Domini – Nedjelja cvjetnica muke Gospodnje.

Inače, običaj posvećivanja maslinove ili grane nekog drugog stabla datira zapravo iz poganskih običaja brojnih naroda koji su od raznoraznih stabala rezali grane i stavljali ih u ambar, u kuću iznad ulaznih vrata i slično, a sve to prije ili nakon neke od svetkovina vezanih bilo za početak proljeća, žetve, ili pak kraja žetve ili vremena kad se obralo svo voće i povrće za tu godinu.

Slične blagdane poznaju i neki stari latinoamerički Indijanci, koji su također imali cvjetne svetkovine kojim asu pozivali bogove da prekriju zemlju cvijećem i plodovima.

Danas je uobičajeno o Cvjetnici vjerovati da je to običaj koji potječe iz Biblije. Najčešće se u tom smislu navodi, kako je već navedeno, Isusov ulazak u Jeruzalem na magarcu, kad su mu svi vikali “Hosana sinu Davidovu” i mahali palminim granama.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu