Arijana Baraba
(OKSIMORONI) Hrabra anonimnost?
“Jutros sam odlučila ne raditi. Nisam radila ništa cijeli tjedan, pa rekoh – zašto mijenjati dobitnu kombinaciju? Ustala sam rano, oko 11 (dijete je kod bake, naravno, jer ja sam sebi ipak najvažnija?), sredila nokte u 12, zatim frizuru, ručala u mom omiljenom restoranu (jastoga, naravno, i koktel od škampi, za sebe biram samo najbolje), isplanirala večeru (sad iz mog omiljenog restorana donose večeru k meni, doma) za sebe i ljubavnika (o njegovim detaljima ne smijem), popila kavu i odlučila baciti oko na administraciju Z NET-a da vidim što rade moji robovi cijelo jutro.
Sve je b.o., napisali su po glavi jedanaest tekstova i svak po jednu kolumnu, Franko je naručio novi portal (cijena? Sitnica. 120.000 kuna, tu ćemo oprati onaj sitniš koji nam je dao jedan od naših mecena), a radi vrijedno i najvjernija publika Z NET-a, naši bivši kolege koje ćemo za potrebe ove priče zvati Mare, Veco i Suzi (alias Ana, kako gdje). Inače ih (tako) ne zovu. Ispostavit će se da je upravo tu problem. Ali, ajmo redom…
Mare, Veco (muški član obitelji, da ne bude zabune zbog feminiziranog nadimka – i uloge) i Suzi, naime, prate Z NET portal od prvoga dana i pomno paze da na istome ostave svoj trag, čime nas krajnje posramljuju jer bi tako vjernim čitateljima (na portalu su ujutro u 6, u podne, pa i u 2 u noći) red bio odati makar kakvo priznanje. Stoga isto i slijedi.
Istina, moramo se odmah ograditi, Mare, Veco i Suzi na Z NET portalu pokazali su interes i za neke druge teme, osim za Z NET sam, kao i neke druge tipove (uvijek iste) mimo mene, ali rekoh sebi – dok se ovi drugi slože oko toga je li i koji trag za sobom ostavila i kada Mare, Veco oliti Suzi… Ode vlak. Pa ću ja sama. Ovo im je, dakle, od mene. I od srca.
Budući je naš mali trio u toliko toga sličan i toliko tijesno surađuje (Mare i Veco, istina, nešto tješnje nego Suzi sa Vecom i Mare sa Suzi, ali tko bi i to mogao pratiti…), ja ću o svima njima zajedno, najkraće moguće:
‘Redakcija Z NET-a i naši prijatelji srdačno zahvaljuju na redovitom javljanju na kojemu bi zahvalan bio i ‘Ivo Pilar’, obzirom da proizlazi kako evolucija nije zahvatila sve zadarske adrese, a od velike pomoći nije bilo ni trošenje jednom spomenutog ‘balvana’, iliti ‘Edipovog kompleksaša iz zadarskog ODO-a’, te ispijanje litri do ranoga jutra s jednim bivšim policijskim načelnikom kojega je smijenila supruga, kao i cijelim nizom njemu podređenih, pa savjetujemo da prije svakog sljedećeg komentiranja, za početak, učinite sljedeće:
– restartate router (isključite ga iz struje, pa ponovno uključite), te obrišete cookije. Postupak iziskuje malo vremena, a zauzvrat ćete izgledati puno pametnije.
88.207.91.99 i 89.201.236.37, naime, vaše su trenutačne IP adrese predane na obradu zajedno sa svim vašim ‘gledištima’, a zatražena je i obrada tragova koje ste u isto vrijeme rasipali po drugim portalima, referirajući se na uvijek iste ljude i teme.’
Ja ovdje završavam. Moram isprobati ide li mi nova Prada torbica uz nove Paciottice, pa da mirno zaspem, vjerujući kako sam pametno potrošila dvije i pol tisuće eura koje su moji robovi jutros vrijedno odrađivali za zadarsko podzemlje i prizemlje, suteren… dok sam ja čvrsto spavala…
Ajmo završiti prije nego postane stvarno neugodno?”
P. S. Zadarsko je novinarstvo, otkrili smo zajedno prije deset mjeseci, fenomen i po još jednoj specifičnosti – anonimnom komentiranju. Odgovaralo to nekome ili ne, bitan dio čitatelja redovito prati komentare ispisane pod tekstovima, a za mnoge su komentari ponekad upečatljiviji od tekstova samih, bez obzira na njihovu suštinu – anonimnost, prije svega, a koja otvara beskonačan prostor za daljnje probleme.
Anonimni komentatori se, dakako, razlikuju jedan od drugoga u istoj mjeri u kojoj se razlikujemo i pri punoj identifikaciji. Ali obrnuto proporcionalno, rekla bih. Oni koji potpisani imenom i prezimenom imaju što za reći i to u pravilu kažu, iz anonimnosti ili izostaju ili su u istoj škrti, dok onima službeno najtišima – pogađate – nadimci daju najveću snagu. Imamo, sve u svemu, skupinu komentatora koji su tu povremeno da nešto pohvale ili nam bezobrazno odbruse; drugi su prije svega konstruktivni, angažirani kritičari; dok je u trećih lajtmotiv čista malicija, što i ne bi bio toliki problem da nisu ujedno i – bedasti.
Nedovoljno su hrabri (potonji), naime, da imenom i prezimenom stanu hrabro iza najhrabrijih stavova (a imaju priliku), više su nego naivni da bi znali za granice, i više nego neinteligentni da bi shvatili kako ispred sebe imaju Kazneni zakon koji nas kao redakciju čak i obvezuje na procesuiranje neprimjerenih komentara, a iza sebe – niz tragova… Otud gornji tekst.
Premda, obzirom da otkrivamo kako je na zadarskom medijskom nebu sve snažnija, možda i puna potencijala, komentatorska scena, razmišljamo sve više i o kakvoj – interakciji? Vidjet ćemo. Za sada se pokoravamo institutu anonimnosti, iako u nas nije na cijeni…
P. S. (2) Nekoliko sati nakon objave ove kolumne na stranicama Z NET-a, direktorici Mediuma elektronsko je pismo na njezinu službenu adresu uputila izvjesna Suzana Bandić, a koja se – razvidno iz sadržaja pisma, ali iz nama potpuno nepoznatih razloga – osjetila prozvanom u kolumni. U najiskrenijoj želji da ispravimo svaku moguću pogrešku, odnosno spriječimo sve eventualne neugodnosti koje bi mogle proizaći iz toga da se prozvanima osjete pogrešne osobe, pismo gospođe ili gospođice Bandić prenosimo u cijelosti uz, dakako, iskreno žaljenje što se osjetila prozvanom. Bandićevoj, ujedno, zahvaljujemo na evidentnoj brizi za (bivše) zaposlenike Mediuma. Pismo:
“Htjedoh napisati da bih voljela znati čime sam to zavrijedila tvoju pažnju da me svakih malo spominješ u svojim nazovi kolumnama, a onda razmislih…
Dakle, draga moja, mom strpljenju je zaista došao kraj a ovo moje javljanje zapravo je opomena pred tužbu. Ovaj put si me imenovala i sad mi te zaista više dosta, pa te lijepo molim da svoje probleme, kojih očito imaš cijelu hrpu i to raznih, rješavaš na pravim adresama, a moju zaobiđeš u širokom luku.
Ako ti i dalje nešto nije jasno, razjasnit ćemo se kroz sudsku parnicu gdje će nekoliko tvojih bivših zaposlenika rado reći što si im pričala o meni i zašto je, konkretno jedna, dala otkaz shvativši tko bi trebali biti likovi tvoje tada napisane kolumne.”
Arijana Baraba
ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje
Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.
Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.
Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.
Redom…
Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.
Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.
Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…
Dobio otkaz?
Nečastan otpust iz Policije?
Ne.
Orden, pa umirovljenje.
U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.
Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?
Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.
Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…
Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?
Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.
Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.
Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.
Opet – ne.
Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.
On – čisti!?
Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.
Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.
Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…
Ništa ne smeta.
Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.
Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.
Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.
Jedva čekamo novu epizodu.
Arijana Baraba
Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!
Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.
Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.
Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:
“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.
Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?
Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.
Njegova je obitelj izmaltretirana!?
Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.
Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?
I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.
Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.
Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.
Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?
Do tada je sve bilo ok?
Kakva glupost.
Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).
Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?
Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…
Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.
U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.
Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.
U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.
Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.
Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?
Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.
Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.
On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.
Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.
Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?
Arijana Baraba
MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?
Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.
Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.
Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…
Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.
Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.
Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?
Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.
I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?
Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.
Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.
Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.
Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.
Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.
Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.
Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.
-
ZADAR / ŽUPANIJA21 sat prije
DR. SORIĆ VODIO RADIONICU U OB / Zadarska Urologija potvrdila se kao centar izvrsnosti urološke laparoskopije
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
MORATE U SPIZU? Donosimo radno vrijeme trgovina u Zadru ove nedjelje…
-
magazin5 dana prije
KIŠI UNATOČ / Špica!
-
Hrvatska5 dana prije
Je li ovo hrvatski rekord? Poznata kompanija isplatit će svojim radnicima božićnicu od 2.300 eura
mendul
17. srpnja 2011. at 15:54
Pokušao sam mnogo toga, kako pronaći nešto pametno napisanoga na ovim našim zadarskim portalima (u pravilu blogovima), i bogme iskreno, osim ovih u ZNET-u, drugi, osim pljuvanja po svemu i svačemu, nisu u stanju napisati suvislu rečenicu, kamoli tekst, koji bi bio iole zanimljiv, a bogme imali bi o čemu.
I zato, bravo ZNET-ovci, pravi ste, bravo Arijana. A za sve ostale, posebno maliciozne, vrijedi ona stara ” Nije bitno što govore, već oni koji govore”.
Mike
17. srpnja 2011. at 18:27
medul ovo tvoje i ja mislim i mislim da je arijana stvarno dobro krenula u borbu protiv svih onih koji ubaciju glavu tamo gdje im nie mijesto. umijesto da se bore za price i teme ovo troje ili vise njih samo odi pljuju a to je meni toliko nisko da bi od srama ostao doma i ne izlazio iz kuce
Marinko
17. srpnja 2011. at 18:29
Uuuuuu, svidja mi se Arijana sve vise i vise… Carica si i skidam ti kapu!!!!
Silvija
17. srpnja 2011. at 18:30
Kad se Arijana uvati pera – pola grada ce se us*ati u gace
mendul
17. srpnja 2011. at 21:45
Tako je Sivija, ne zelim biti niciji odvjetnik, ali vise smo kvalitetnih clanaka i komentara procitali na ZNET-u od kad postoi, nego je slova napisano po ostalim “blogovima” zajedno, ma kako se oni zvali.
Miro
18. srpnja 2011. at 12:11
Mednul svaka ti cast i ja se slazem. Ovi ostali ako i napisu nesto svoje onda je to cisto “da ne kazem sto” a ostalo je sve copy paste. Ima toga i ovdje ali za nacionalne za lokalno sto prate su stvarno broj 1. I nije da ih hvalim jer znaju i oni imati propusta ali su svakako meni u favoritima. I da – cini mi se da je onaj dio medija “sa tri slova” puno izgubio kad je pustio da ode. Pricam o Barabi ako neko ne kuzi. A znam da ima i takvih tu…
jure
18. srpnja 2011. at 16:44
Bravo Arijana, svaka čast!!!!!!!!!!
ivicajuric
18. srpnja 2011. at 16:46
Ta Suzana Bandić se očito prepoznala u napisanom.
obožavatelj
18. srpnja 2011. at 16:48
Arijana piši češće kolumne, obožavam ih čitati. One su nešto najzanimljivioje što postoji na Internetu.
guvernator
18. srpnja 2011. at 19:13
Ko je ta (tali)Bandićka u pm…
Blago tebi arijana barabušo jedna, uz tako dobre sponzore… Ni hohnječićka s njenim šeicima ti nije ravna