ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Održana Zlatna harfa za Zadarsku nadbiskupiju u crkvi sv. Frane
Zlatna harfa za Zadarsku nadbiskupiju održana je u subotu, 1. lipnja, u crkvi sv. Frane u Zadru. Ovogodišnja glazbena tema Harfe koja okuplja nastup dječjih župnih zborova je jubilej 800. obljetnice Božića u Grecciu i Stigme sv. Franje.
Na Harfi je nastupilo oko 250 djece u sedam dječjih župnih zborova. Dječji zbor Sv Lovre, Kali, s voditeljicom Lanom Cimera, izveli su autorsku pjesmu ‘S tobom ljubav pobjeđuje’ (Ana Vidov) i Blagoslov. Dječji zbor Janjevački anđeli iz Kistanja (s. Blaženka Delonga) izveli su ‘Vijek hvaljen budi’ i ‘S Franjom pred jaslama’. Dječji zbor iz župe Rođenja BDM u Pašmanu (don Mario Mršić) izveli su ‘Jerihonske zidine’. Dječji zbor iz župe Rođenja BDM u Privlaci (don Žarko Relota) izveli su ‘Danas smo sretni’. Dječji zbor Župe Uznesenja BDM iz Zadra (s. Benita Antolović) izveli su ‘Uzmite, jedite’ i ‘Hvala ti na ovoj gozbi’. Dječji zbor župe Sv Josipa iz Zadra (Nataša Arbanas) izveli su ‘Glasnik velikoga Kralja’ i ‘Ljubav se rodila’ i dječji zbor ‘Slavuji sv. Ante’ župe sv. Ante Padovanskog iz Zadra (s. Marijana Mohorić) izveli su ‘Agnus Dei’ i ‘Slatko je u mom osjetiti srcu’ (tekst: sv. Franjo Asiški; glazba: Riz Ortolani; prijevod: o. Kornelije Šojat).
Kroz program je vodio mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, koji je ispratio generacije djece na susretima Harfe koju vodi već 25 godina. Osobito je ohrabrio i pozdravio kao primjer i drugima, pa i većim i gradskim župama, prisutnost tri nova dječja zbora na Harfi, od kojih su dva s otoka, iz Kali i Pašmana te zbor iz Privlake. Bio je to njihov prvi nastup na Harfi. Čestitavši im na angažmanu, rekao je da su pogotovo otočani ugodno iznenađenje i osvježenje ovogodišnje Harfe.
Don Gašpar je istaknuo da dječji zborovi u župama njeguju crkveno liturgijsko pjevanje kao „raspjevani poslužitelji kod euharistijskog slavlja. Služe Bogu i potiču narod da aktivno sudjeluje u liturgiji, da potaknuti lijepim pjevanjem uzdignu dušu Bogu“. Dodić je zahvalio djeci koja se na taj način daruju u svojoj župu, redovnicama i vjernicima laicima koje ih vode i okupljaju na probama te obogaćuju misna slavlja i život župe.
Don Gašpar je prigodno razmatrao temu Harfe, uz visoki jubilej prvih živih jaslica koje je postavio sv. Franjo Asiški na Badnjak 1223. u Grecciu blizu Asiza, godinu dana prije nego je dobio stigme. Rekavši da su Greccio i sv. Franjo po uprizorenju živih jaslica postali „novi Betlehem“, don Gašpar je naglasio da je i Zlatna harfa odraz betlehemskog svjetla, a djeca po svojim izvedbama koja slave Isusa poput uprizorenja novog Betlehema.
„Taj čarobni prizor je snažno podsjećanje na pravi smisao kršćanskog Božića i na njegovu poruku za nas. Ovako je sv. Franjo molio sa svojom braćom na Božić: ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Jer nam je presveto ljubljeno Dijete darovano, rodilo se za nas na putu i bi položeno u jasle, jer za nj ne bijaše mjesta u svratištu’.
Sv. Franjo Asiški bio je osobito posvećen Djetetu Isusu i smatra se da je ideju za postavljanjem živih jaslica dobio nakon što je posjetio betlehemsku špilju, mjesto Isusova rođenja, tijekom hodočašća u Svetu Zemlju. Toma Čelanski pripovijeda: ‘U vezi s tim vrijedno je trajnog spomena i pobožnog slavljenja ono što je svetac ostvario tri godine prije svoje slavne smrti u mjestu Greccio, na dan Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bijaše u tom kraju čovjek imenom Ivan, dobra glasa i još boljeg života, veoma drag sv. Franji jer je, premda plemenita roda i vrlo čašćen u svom kraju, više cijenio plemenitost duha nego tijela. Oko dva tjedna prije svetkovine Rođenja, sv. Franjo ga pozva k sebi i reče: ‘Ako želiš da slavimo Isusovo rođenje u ovom mjestu, odi i pripremi što ti kažem: htio bih prikazati Dijete rođeno u Betlehemu i na neki način, tjelesnim očima vidjeti nevolje u kojima se našao lišen onoga što je potrebno novorođenčetu, kako je bio smješten u štalu i kako je ležao na slami među volom i magarcem’. Čim je to čuo vjerni i pobožni prijatelj, spremno pođe u određeno mjesto pripremiti sve potrebno prema želji sveca’“, citirao je don Gašpar zapis iz Franjevačkih izvora.
Nadalje, Toma Čelanski je zapisao: „I dođe dan savršenog veselja, vrijeme klicanja! Za tu prigodu ovdje su sazvana mnoga braća iz različitih krajeva; muškarci i žene dolaze veselo iz obližnjih kuća noseći, svatko prema svojim mogućnostima, svijeće i baklje da rasvijetle noć u kojoj je na nebu zasjala sjajna zvijezda koja obasjava sve dane i sva vremena. Na kraju dolazi Franjo, vidi da je sve postavljeno prema njegovoj želji i blista od radosti. Sada se uređuje štala, u nju se unosi slama i uvode se vol i magarac. U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, slavi se siromaštvo i preporuča se poniznost. Greccio je postao novi Betlehem“ (Franjevački izvori, 469).
Dodić je podsjetio i kako je sv. Bonaventura opisao noć u kojoj su nastale prve žive jaslice: „Braća su pozvana, ljudi su u zajedništvu pohitali, njihovi glasovi odjekivali su šumom, a tu časnu noć proslavila su mnogobrojna i sjajna svjetla te zvučni psalmi veličanja”. I Franjin evanđeoski proživljeni Božić u svima prisutnima stvara izvanredno iskustvo koje postaje pravo obraćenje srca po susretu s blagim, poniznim i siromašnim Isusom. Ovo je božićna noć, ali jednog posebnog Božića. Sada je kasna noć u Grecciu, meni dragom gradu. Narod se vratio svojim kućama, baklje su se ugasile, glasovi su tihi, tišina vlada. Ali moje oči ponovno proživljavaju one divne i svečane trenutke koji su upravo prošli, moje uši još uvijek čuju melodiju hvalospjeva koje smo razdragano pjevali Gospodinu. Ovaj Božić nećemo zaboraviti, zauvijek će ostati utisnut u našim srcima“.
Don Gašpar je potaknuo djecu da razmisle o značenju koje pridaju Božiću, da spoznaju Zvijezdu koja obasjava sve dane i vremena, da svojim glasovima i pjevanjem i dalje budu svjetlo na liturgijskim slavljima. „Samo ako je Isus naš gost, slavlje je uspješno; samo ako ga pozovemo da slavi s nama, možemo doživjeti pravu radost“, poručio je don Gašpar, poželjevši dostojanstveno vrednovanje liturgijskih slavlja pjevanjem.
„Ako ljubav ne obnavljamo, gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“
Nastupu zborova prethodilo je misno slavlje koje je predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Fra Tomislav je rekao da je uprizorenjem jaslica u Grecciu sv. Franjo želio da se ne zaboravi uspomena na dijete Isusa. „Opasno je za ljubav kad se zaboravi. Zato i slavimo misu – misa je spomen čin na kojem se sjećamo Božje ljubavi, obnavljamo je. Ako ljubav ne obnavljamo, onda gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“, upozorio je fra Tomislav, rekavši da je uloga i glazbe podsjetiti nas na Božju veličinu.
„Pozvani smo uskladiti note našeg života s Božjim notama. U tom glazbenom crtovlju, violinski ključ je križ koji sve naše note, polovinke, četvrtinke, šesnaestinke, dovodi do punine. I kada padamo, Gospodinu trebamo dopustiti da on postavlja povisilice i snizilice, da ih on upravlja, a ne da mi sami sebe povisujemo ili snižavamo u životu, nego da dopustimo Bogu da on to čini. Tako usklađeni s Božjom ljubavlju, pjevamo kako on želi i naš život postaje pjesma Božjoj dobroti i ljubavi. Bog ne traži od nas da budemo savršeni u izvedbi, nego da damo svoje srce“, poručio je fra Tomislav, istaknuvši da je bitno uhvatiti Božji ritam.
„Bog koji se u djetetu Isusu spustio s neba na zemlju, uhvatio je naš ljudski ritam. Bog se ponizio da je postao malo dijete koje ne zna ni govoriti. Učio je govoriti od majke Marije i Josipa, da bi on nas onda učio govoriti Božjim jezikom. Da bi mi, slušajući njega koji je naučio naš jezik, naučili govoriti njegov jezik, jezik Božje ljubavi. Svi smo pozvani uhvatiti Božji ritam. Ljubav uvijek ima ritam onoga koji je sporiji“, rekao je fra Tomislav.
Istaknuo je i kako je važno da svatko otkrije svoje mjesto u životu. „Nitko ne može pjevati sve glasove. Kad čovjek nađe svoje mjesto, može pjevati glasom kojeg mu je Bog dao i da voli kad drugi pjeva svojim glasom, onda se upotpunjujemo. Bitno je pronaći svoju notu, svoj glas, svoju pjesmu i uživati i kad drugi pronađe svoje note. Onda zajedno pjevamo veliku Božju pjesmu“, poručio je provincijal Šanko.
U Molitvi vjernika molilo se i za mir u Svetoj Zemlji i Ukrajini.
Na početku susreta, prije mise, sudionike Harfe pozdravio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci na trudu da pjevaju u svojim župama, voditeljima koji rade s djecom i prate ih na tom putu, kao i roditeljima na podršci pjevanju njihove djece, što čine rado i sa srcem. Crkvene pjesme su odraz ljepote i bogatstva Boga kojem su upućene te je nadbiskup potaknuo djecu da i dalje kroz pjesmu uzdižu svoj duh Bogu koji je izvor istinske ljepote i umjetnosti. Poželio je djeci da i dalje pjesmom proslavljaju Boga.
Svi su zahvalili franjevcima na domaćinstvu za održavanje Zlatne harfe u crkvi sv. Frane. Caritas Zadarske nadbiskupije priredio je okrepu za sudionike susreta koji je završen zajedničkim druženjem u klaustru samostana sv. Frane.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ proslavili Dan škole
Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru proslavili su svoj Dan škole u srijedu, 20. studenog, u sportskoj dvorani te škole.
Učenici su izveli predstavu o životu Ive Mašine, naslovnika njihove škole, čiji je tekst napisala Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika u toj školi. Uz kreativnu scenografiju, učenici su izvrsno prikazali sve etape Ivinog uzornog života, njegovu osobnost, obiteljski, školski i zatvorski život, od rođenja u Preku 21. srpnja 1927., do njegove smrti u kaznionici u Staroj Gradiški, 20. studenoga 1961., gdje je ubijen u 34. godini života. Dugo se nije znalo gdje mu je grob unutar zatvorskih zidina. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u njegovo rodno mjesto Preko 24. srpnja 1998. godine.
Mašina je rođen u pobožnoj obitelji roditelja Ive i Marice s devetero djece. Bio je najbolji učenik gimnazije u Zadru. U Zagrebu je bio izvrstan student povijesti na Filozofskom fakultetu, najbolji u generaciji. Akademik Jaroslav Šidak vidio ga je kao svog nasljednika na katedri povijesti. Mašini je UDBA više puta onemogućavala diplomirati na studiju povijesti. Zbog domoljubnih stavova, taj svjedok vjere i mučenik uhićivan je više puta od 1954. do 1957. godine. Sudilo mu se kao dijelu Preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu. Osuđen je na 11 godina zatvora. Iz istražnog zatvora uspio je pobjeći. Neko vrijeme bio je u Ogulinu, no ponovno je uhićen i kazna mu je povećana na 15 godina. Godine 1959. osuđen je na 15 godina zatvora. Komunisti su osudili i Ivinog brata Veljka, a njihov brat Melkior završio je na Križnom putu hrvatskog naroda. Ivo Mašina je jedini vjernik laik u skupini svećenika i s. Agneze Petroša kao Slugu Božjih za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze.
Nakon predstave, prisutnima se, među kojima su bili i roditelji i rodbina učenika, obratio don Roland Jelić, ravnatelj škole. „Želimo izvući iz povijesti tog velikana koji i danas može biti uzor. Vjerujem da učenici mogu puno crpiti iz onoga što je Mašina živio. Želimo osuvremeniti Mašinu i svake godine prikazati nešto drugo o njemu, dati ga kao uzor mladima“, rekao je don Roland. Podsjetio je da smo u molitvama i sjećanjima na heroje i stradalnike koji su dali živote u obrani domovine u Vukovaru i Škabrnji. „Dok su nam misli s njima, sjećamo se i heroja Ive Mašine, kršćanskog domoljuba koji je svoj život položio za ideale u koje je čvrsto vjerovao: Boga, vjeru i domovinu. Ime Ivo Mašina škola nosi s ponosom. Trudimo se s marljivošću i ljubavlju prema Bogu i domovini veslati kroz uzburkano more života i čuvati neprolazne obiteljske i kršćanske vrijednosti koje je Ivo isticao i živio s tolikim žarom i ponosom. Taj velikan djeci, mladima i starijima može biti uzor. Svi imamo neke uzore, a jedan nam može biti i Mašina: marljiv, pobožan i gorljivi borac kršćanskog domoljublja“, istaknuo je don Roland. Zahvalio je djeci što su prenijeli duh života Mašine kao svijetlog lika hrvatske povijesti. „S ponosom slavimo Dan škole na dan smrti našeg naslovnika. Molimo Boga da naš Ivo bude uzdignut na čast oltara“, poručio je ravnatelj Jelić.
Don Roland je zahvalio zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću „na svemu što čini za školu, što se odaziva doći na događanja u školi i time im pokazuje svoju očinsku brigu“. Jelić je zahvalio i umirovljenom zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji je prije nepunih šest godina osnovao tu katoličku OŠ „i time dao novi zamah u školstvu na području Zadarske nadbiskupije“, rekao je don Roland.
U prvoj generaciji bilo je upisano devet prvaša, a sada školu pohađa 377 učenika. „Škola se širi. Svi koji bi htjeli pohađati našu školu ne mogu biti upisani zbog nedostatka prostora. Vjerujem da ćemo sljedećih godina uspjeti oformiti nove kapacitete i omogućiti da i druga djeca koja žele doći u našu školu to mogu, nastojati živjeti ideale koje je živio Ivo i za koje se borio: Bog, vjera i domovina“, poručio je don Roland.
Za katoličku OŠ vlada najveće zanimanje u Zadarskoj županiji, od svih osnovnih škola. „Roditelji upisuju djecu u želji da ih odgajaju u tradicionalnim vrijednostima koje se gube. Ističu da se vrijednosti koje su oni imali kao djeca, koje su u njih ulagali njihovi roditelji i učitelji, razvodnjavaju. Upisom u našu školu, roditelji žele djecu donekle sačuvati od loših vanjskih utjecaja“, rekao je don Roland. Na svečanosti su bili i don Ante Dražina, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar te ravnatelji tri zadarske OŠ: Markica Perić (Stanovi), Dražen Adžić (Šimuna Kožičića Benje) i Ante Barać (Petar Preradović).
Prigodnu riječ uputio je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci, roditeljima i nastavnicima Dan škole. „Ova škola nije samo spomenik Ivi Mašini, nego je škola izgrađena za djecu. Vi ste škola, vi ste najdragocjenije, najvrjednije što škola ima i što se u njoj događa“, poručio je nadbiskup Zgrablić djeci. Zahvalio im je i čestitao za uloženi trud u predstavi i zahvalio je Bogu za život djece, roditelja i nastavnika.
„Bogu hvala da postojite, što ste izabrali ovu školu, da se u njoj možete odgajati kao što je činio i Ivo Mašina. Odgajao se u zdravom duhu. Bio je nadaren i što je primio od Boga kao darove, do kraja je iskoristio, trudio se. Bio je najbolji učenik i najbolji student, a nije završio studij zbog neprijateljskih okolnosti u svom životu. Radio je, vježbao svoj karakter, izgrađivao se u istinskog čovjeka i kršćanina. Gajio je najveće vrijednosti koje su vrjednije od školovanja i fakulteta te je bio smetnja i izložen progonu. Ali, izdržao je do kraja, ostao je vjeran u kušnji života i postao nam je ponos. Pokazao nam je koje su istinske vrijednosti“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši djecu da se nadahnjuju na vrijednostima koje je živio Mašina, da se svi odgajamo i rastemo u tom duhu, da nasljedujemo to dobro koje čovjeka čini najvrjednijim. „Neka Ivo Mašina postane takav uzor da jednog dana bude proslavljen i čašću blaženstva i svetosti, kao i drugi Božji ugodnici Zadarske nadbiskupije koji su hrabro položili svoj život za ideale kršćanstva, ljudskosti i ljubavi prema domovini“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika i autorica predstave, napisala je tekst uz pomoć kolegice Petre Milete na prijedlog ravnatelja Jelića, u želji da se u to uključi sve učenike. „Škola je puna talentiranih učenika i kreativnih učitelja. Učenici su tjednima vježbali. Hvala svim učiteljima što su sudjelovali u stvaranju rekvizita, izrade scenografije. Mašinu smo htjeli približiti djeci i odraslima. Htjeli smo pokazati rast Mašine od rođenja do smrti. Vrlo mali broj ljudi zna tko je Mašina. Iz njegovih sačuvanih tekstova i drugih izvora htjeli smo pokazati njegovu ljubav prema obitelji, vjeri i domovini. Da djeca svojim trudom, radom i glumačkim sposobnostima pokažu kolika je bila njegova ljubav, ali i njegova hrabrost, jer je u svakom trenutku uspio, pred bilo kim, suprotstaviti se i pokazati što on zapravo jest“, rekla je Bišćan.
U predstavi su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda. Iz svakog razreda je sudjelovalo nekoliko učenika. Djeca su pokazala veliku umješnost u svim zadacima. Vježbajući tekst naučili su puno o Mašini, što i nisu prije o njemu znali. „Nakon nekih scena ostali smo razgovarati o tome. Učenici viših razreda sami su nam predlagali što bi u nekom trenutku bilo dobro učiniti ili kako bi Ivo mogao reagirati na nešto. Predstava je zajednički rad svih nas i jako nam je drago da je uspjela“, poručila je Bišćan.
Zadarska nadbiskupija je osnivač Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ Odlukom o osnivanju od 21. ožujka 2017., tadašnjeg zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Škola je počela s radom u rujnu 2018. u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Iz godine u godinu broj učenika se povećavao. Početkom šk. god. 2021./2022., škola je premještena u novoizgrađenu suvremenu školsku zgradu u Novo naselje na zadarskom predjelu Bokanjac.
Na svečanosti Dana škole sudjelovao je i mons. Puljić. Pohvalio je predstavu o Mašini rekavši da je ona najbolji način kako dalje širiti glas među mladima o tako velikom čovjeku. „Ponosan sam što sam njega izabrao kao naslovnika škole jer se malo zna o Mašini. Tako zaboravljamo ljude. On je velikan naše prošlosti, velikan u svakom pogledu. Potječe iz brojne obitelji, s devetero djece, gdje se razvio u pozitivnu osobu; naučio je sa svojom braćom igrati se, učiti, pa i trpjeti. Bio je osobito nadaren i Božji čovjek. Dirljivo je njegovo pismo majci iz zatvora koju tješi za Božić, da je on napravio jaslice u zatvorskoj sobi, a brat će ih učiniti u njihovoj kući. Osobita je njegova zahvala nakon pričesti. Tu se osjetilo da je on zaista živio s euharistijom, za Isusa, s njime se družio, osjećao ga je kao dio sebe i moli ga: ‘Daj, Bože, da ostanem vjeran do kraja’. I ostao je vjeran do kraja. Možemo biti samo ponosni na Ivu Mašinu“, poručio je umirovljeni nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
Izbor iz fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru dosadašnjih biltena izložbi Izdavaštva na zadarskom području
Već trideset i jednu godinu Knjižnica priređuje i predstavlja javnosti ukupnu izdavačku produkciju na zadarskom području. Svaka godišnja izložba rezultat je prikupljenih tiskanih omeđenih i serijskih publikacija, audiovizualne građe te plakata i sitnog tiska, odnosno memorabilija društvenih, kulturnih i sportskih događanja.
Ovo je povod da vam predstavimo izbor biltena koji su pratili dosadašnje izložbe. Bilten u knjižničarstvu je redovita ili prigodna publikacija s bibliografskim popisom novonabavljenih naslova knjižnične građe. Navedeni bilteni su podijeljeni u nekoliko cjelina: knjige, serijske publikacije i audiovizualna građa. Svi zapisi su složeni prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (decimalni klasifikacijski sustav primjenjiv na cjelokupno ljudsko znanje).
Višestruka vrijednost i važnost svih dosadašnjih biltena je da na jednom mjestu, odnosno u publikaciji skupljaju svu knjižničnu građu predstavljenu na izložbi. Ti isti bilteni ostaju kao tiskani trag za proučavanje izdavaštva zadarskog kraja, zadarskih autora i izdavača.
Izbor iz fonda možete pogledati od četvrtka 21. studenog 2024. godine u radnom vremenu Knjižnice u Odjelu rada s korisnicima Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Na Sveučilištu otvorena međunarodna konferencija „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru“
Od 20. do 23. studenoga na Odjelu za filozofiju održava se međunarodna znanstvena konferencija povodom 300 godina od rođenja Immanuela Kanta, „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru”.
Konferencija u organizaciji Sveučilišta u Zadru i Zaklade Konrad Adenauer okuplja domaće stručnjake za Kantovu filozofiju te stručnjake iz inozemstva, iz 10 različitih država.
Nakon svečanog otvaranja u jutarnjem dijelu programa Christoph Horn sa Sveučilišta u Bonnu predstavio je Kantovu teoriju o miroljubivom globalnom poretku, dok je Violetta Waibel sa Sveučilišta u Beču izlagala o pisanim i nepisanim kodeksima njegove filozofije. Profesor emeritus Jure Zovko predstavio je doktrinu Christiana Wolffa o temeljnim pravima država i Kantovu ideju o vječnom miru.
– Ideja je bila povezati 300. obljetnicu Kantova rođenja s Europskom unijom jer Kant zagovara trajni mir a Europska unija, koja je bila poprište brojnih sukoba kroz povijest od 1945. godine, ne računajući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nije imala ratova. Veliki animozitet koji prostoji između Francuza i Nijemaca, Nijemaca i Engleza i drugih nestaje ulaskom u Europsku uniju. Tim savezom država ostvarila se Kantova ideja, a ulaskom u njega i mi smo postali dio civiliziranog svijeta, kaže Zovko, smatrajući da će mir ostati trajno stanje Europske unije.
Konferencija sutra završava panelom „Populistički nacionalizam kao prijetnja Europskoj uniji”.
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
DANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
-
Svijet4 dana prije
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 dana prije
SUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
-
magazin5 dana prije
Znanstvenici otkrili: Ovih pet bolesti nasljeđujemo od roditelja!