Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

VELIKA FOTOGALERIJA IZ KUKLJICE / Nadbiskup Zgrablić predvodio 510. godišnjicu proslave blagdana Gospe od Sniga

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Jubilarna 510. godišnjica blagdana Gospe od Sniga svečano je proslavljena u ponedjeljak, 5. kolovoza, u župi Kukljica na otoku Ugljanu. Svečano misno slavlje ispred crkve Gospe od Sniga u uvali Ždrelašćica, u blizini mosta koji povezuje otoke Ugljan i Pašman, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Proslava je počela u Kukljici procesijom nadbiskupa, kukljičkog župnika don Marka Vujasina, koncelebranata i dijela domaćeg puka s crkvenim barjacima, od kukljičke župne crkve Obraćenja sv. Pavla, brodom do uvale Ždrelašćica, gdje je stigao preostali puk, a gdje je bila slavljena misa i u 8 sati. Među njima su bili i hodočasnici iz župa Ugljan i Lukoran koji su pješice hodočastili od 3 sata u noći do prve jutarnje mise u crkvi Gospe od Sniga, sa župnikom Markom Dokozom. Preostali puk stigao je brodovima ploveći za brodom u kojem je bio nadbiskup, od Kukljice do Ždrelašćice.

Nadbiskup je istaknuo značaj 510. godišnjice blagdana Gospe od Sniga (1514.-2024.) u Kukljici, u čijem temelju je pronalazak Gospine slike u uvali Ždrelašćica. Njen pronalazak potaknuo je 1514. godine  izgradnju crkve u Ždrelašćici, Gospi u čast. „Na blagdan Gospe od Sniga, 5. kolovoza 1514. g., ribari su u uvali Ždrelašćica pronašli sliku Majke Božje te su je odnijeli u župnu crkvu u Kukljicu. Prema predaji, sutradan slike više nije bilo u župnoj crkvi, nego su je ponovno pronašli na mjestu u uvali, gdje se sada nalazi crkva. Na spomen tog događaja, ribari i pobožni puk izgradili su u toj uvali crkvu Gospe od Sniga“, podsjetio je mons. Zgrablić, rekavši: „Od tada, po dugoj tradiciji od 510 godina, vjernički narod okuplja se u uvali na molitvu i u jedinstvenoj plovnoj procesiji s Marijinim kipom, uz brodove i lađe koji cijelo vrijeme procesije kruže oko broda u kojem se nalazi kip Marije okićen brojnim zlatnim zavjetnim darovima, uz poigravanje valova, uz molitvu i pjesmu, kreće prema župnoj crkvi u Kukljici“.

Osobitost ovogodišnje proslave bila je i izloženost originalne slike iz 1514. godine u crkvi Gospe od Sniga, koju su ribari pronašli u uvali. Ta vrijedna umjetnina, djelo nepoznatog autora iz 16. st., inače se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Slika je središnji dio veće kompozicije posvećene Gospi od Sniga, u čijem je središnjem dijelu na plavoj pozadini lik Bogorodice s Djetetom Isusom na prijestolju. S desne strane Bogorodice su likovi sv. Jeronima, sv. Pavla ili sv. Petra, a s lijeve strane sv. Ivana Krstitelja i sv. Šimuna Bogoprimca.

U propovijedi je mons. Zgrablić govorio o teološkoj kreposti nade, čijem je razmatranju i papa Franjo posvetio proslavu jubilarne 2025. godine. I Bulu povodom proslave toga Jubileja, Papa je naslovio: ‘Nada ne razočarava’. Nadu svi nosimo duboko u sebi, ali na nju nekako zaboravimo, rekao je mons. Zgrablić. „A ta nada je sve ono dobro koje očekujemo u sebi, ono dobro koje mi priželjkujemo, dobro za kojem tako duboko čeznemo u našem životu. I sve činimo u našem životu da bismo to dobro ostvarili. Ta nada je dobro koje Bog stavlja u našu dušu, u naše srce, kaže Papa. I kada s Bogom surađujemo, onda nas ta nada nikad ne razočarava i ne ostavlja praznim. Ta nada nas vodi u ispunjenje onoga čemu se najdublje nadamo u nama, u našem životu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Nada kao želja i očekivanje dobra prisutna je u svakom čovjeku. No, „nepredvidljivost budućnosti izaziva proturječne osjećaje, od povjerenja do straha, od smirenosti do očaja, od sigurnosti do sumnje. Često susrećemo obeshrabrene ljude koji u budućnost gledaju sa skepsom i pesimizmom, kao da im ništa ne može donijeti sreću“, citirao je nadbiskup papu Franju. Papa želi da Jubilej bude prigoda za oživljavanje i njegovanje kreposti nade, čijim razlozima pomaže i Riječ Božja koja „zalijeva našu nadu da bi nas vodila i bila snaga u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši: „Neka nam okupljanje oko nebeske Majke, slušanje Božje riječi i procesija s molitvom, budu oživljavanje i promicanje velike milosti nade koju je Bog utisnuo u naše duše, a koja čovjeka koji slijedi Božji put nikada ne razočarava“.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je govor o nadi povezao s Božjim milosrđem. Podsjetio je da proslava jubilarnih godina u Crkvi seže od 1300. godine, otkad „pape svakih 25 godina proglašavaju Jubilarnu ili Svetu godinu koja je obilježena posebnim milosnim privilegijima Božjeg milosrđa i oprosta“.

Evanđelje opisuje kako se Isus nakon smrti Ivana Krstitelja povukao lađom na samotno mjesto te je nahranio mnoštvo koje je pohrlilo za njim u pustinju. „Isusovo povlačenje na samotno mjesto nije bijeg od nemilog događaja Ivanovog ubojstva. Isus se ne povlači iz straha pred onim što se može i njemu dogoditi, niti kako bi žalovao za ‘najvećim rođenim od žene’. Ivanova okrutna i nasilna smrt prigoda je Isusu da se u intimi, u osami, približi još više svom Ocu s kojim se često družio sam na samotnom mjestu. Isusovo `povlačenje u osamu` i Isusova blizina s Ocem početak je njegovog snažnog odgovora na zlo koje se dogodilo.

Isusova osama odgovor je na nadu koja je `utrnuta` Ivanovim ubojstvom. Isusov boravak u osami, tj. u intimnoj blizini s Ocem, odjekuje kao snažan poziv i poticaj mnoštvu da pohrle za njim. Smrt proroka Ivana, nada koju je Ivan budio, u Isusovoj blizini ne može se ugasiti. Nada s Isusom, u Božjoj blizini, postaje sjeme iz kojeg brzo izrasta kruh s kojim Isus u pustinji hrani mnoštvo“, rekao je nadbiskup, istaknuvši: „To je način Božjeg djelovanja u vremenu. Čovjekova nada s Bogom ne završava razočaranjem. Bog se ne povlači pred potrebom ili nevoljom čovjeka, nego izabire učinkoviti, Božji put, kako bi na novi način ušao u ljudsku stvarnost i pretvorio je u spasonosni čin, kako bi nahranio našu nadu i napojio našu žeđ koju u nama budi nada“.

„Kada osjetimo glad za nadom, da se ona ostvari u našem životu, kada osjetimo i povjerujemo da se može ostvariti ono što je Bog duboko utkao u nas, u naše biće, da ta čežnja može biti ispunjena, Gospodin traži od nas ono što je tražio od svojih učenika koji su imali malo hrane, samo pet kruhova i dvije ribice. Isus je tražio to malo da daju njemu. On je uzeo to malo što su oni imali, blagoslovio, dao učenicima i rekao: ‘Dajte im vi jesti’. Isus je umnožio kruh. Nahranio je njihove duše, jer ih je naučio na koji način treba živjeti – da naš život trebamo dijeliti. Da ono malo što mi imamo, najprije darujemo Bogu, da shvatimo da je to Božji dar; da smo to od Gospodina primili i da taj Božji dar znamo s drugima dijeliti, da bi i drugi živjeli, da se tako ostvaruje nada u našem životu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Evanđelist kaže i da se Isus „sažalio nad narodom“. „U svom izvornom obliku i biblijskom smislu, to `sažaliti se` ne znači da je nekome žao zbog nečega, nego to u sebi sadrži riječ `majčina utroba`. Na hebrejskom, riječ rehamim znači utroba i milosrđe; dakle, mjesto gdje se začinje, razvija i rađa novi život. Tamo gdje je naša nada ugrožena, Bog odgovara svojim `sažaljenjem`, milosrđem, stvara prigodu za novi život“, poručio je propovjednik, rekavši da se nekad „i nama može činiti da je Isus u najtežim trenucima našeg života odsutan, da šuti u trenucima nepravde i pogibli, da se povlači u `osamu` ili, u drugoj krajnosti, da nam Bog nije potreban. Materijalna dobra koja primamo iz Božje ruke, zbog naše sljepoće duha, mogu nam biti prepreka da vidimo samo dar, umjesto Darovatelja i njegovu ljubav.

Hrana koju uzimamo, postaje naše tkivo. Ako našu nadu, naš duh, hranimo samo materijom i ovozemaljskim prolaznim stvarnostima, naša nada za beskonačnim, vječnim, puninom, smislom, ljubavlju, mirom, neće se nikada ostvariti. Ako našu nadu ne hranimo Božjim duhom, ona nas vodi u razočaranje, pesimizam, apatiju. Mnogi ljudi naše civilizacije zahvaćeni su prazninom koja ne hrani njihovu nadu“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Marija je izvanredan znak nade, poput snijega usred ljeta, da Bog suosjeća s nama, da nam Bog želi ispuniti nadu, da iza naše nade stoji Bog koji nas neće razočarati“

Da nas nada ne bi razočarala, trebamo slijediti Isusa i primjer Marije. „Potrebno je pridružiti se onom mnoštvu koje odlazi na osamu, na mjesto gdje Isus boravi u Očevoj blizini. Tu će nam Isus iskazati svoje `sažaljenje`, milosrđe, izliječit će naše rane. Tu će nam Isus progovoriti svoju spasonosnu riječ kojom će nahraniti naše živote. Tu će naša srca biti ispunjena nadom koja ne razočarava. Isus nas poziva da ono malo što imamo, samo `pet kruhova i dvije ribe`, donesemo k njemu kako bi on to uzdigao prema nebu, blagoslovio i vraćao k nama, da mi hranimo druge“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Marija je izvanredan i prepoznatljivi znak nade, kao što je znak kada padne snijeg usred ljeta, da Bog suosjeća s nama, da nam Bog želi ispuniti nadu, da iza naše nade stoji Bog koji nas nikada neće razočarati i postidjeti.

Marija nam pomaže razumjeti da se nada u našem životu ostvaruje na božanski način, ne očituje se na naš ljudski način. Marijina nada bila je puna vjere, ljubavi i sva usmjerena na služenje Isusu Kristu. Tako se nada njenog srca u punini ostvarila u njenom životu“, rekao je mons. Zgrablić, ohrabrivši da „Bog nije ravnodušan na čežnje našeg srca“.

„Bog nije ravnodušan na nadu koju nosimo, zbog koje često trpimo i patimo, zato što je ne možemo ostvariti u životu. Isus ima suosjećanja s nama, Bog vidi i zna što se događa u našem srcu. Bog prihvaća te osjećaje tvoga srca i pretvara ih u svoje milosrđe. Kada slušamo Božju riječ, kada otvorimo naše srce i dobijemo povjerenje u Gospodina, onda Gospodin nas počne hraniti. Onda ono što Isus čini, postaje istinska hrana našeg života“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je i blagdan Gospe od Sniga nama veliki znak.

„Taj blagdan je znak kao da sad, ljeti, padne snijeg. Bilo bi to vrlo neobično, ali toliko uočljivo. Kad zimi padne snijeg, ne znači da se nešto osobito dogodilo. Ali da usred ljeta padne snijeg, bio bi to nama veliki znak, pitali bismo se… Gospa je nama veliki znak kojeg Gospodin stavlja pred nas, da prepoznamo da se nada koju Gospodin stavlja u našu dušu ostvaruje onako kako se ostvarila u Marijinom životu“ poručio je mons. Zgrablić. Potaknuo je da nam čudesni događaj od prije 510 godina, „dok pratimo Gospu molitvom, pjesmom, hodočašćem i plovidbom,  bude znak da Gospodina prepoznajemo, da on bude djelatan u našem životu, u punini naše nade i punini našeg srca“.

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnicu oslobodilačke akcije ‘Oluja’, nadbiskup Zgrablić potaknuo je i na molitvu za hrvatske branitelje i Hrvatsku, da se u domovini ostvaruje dobro.

Nakon mise, tradicionalno je održana procesija s brodovima od uvale Ždrelašćica do Kukljice. Za vrijeme procesije brodovima, Gospin kip u brodu prenesen je u župnu crkvu Obraćenja sv. Pavla u Kukljicu, gdje je stavljen na pokrajnji oltar i predan puku na čašćenje do blagdana Male Gospe. U pratnji Gospinog kipa, molitvom krunice i marijanskim pjesmama bile su članice KUD-a Kukljica u narodnoj nošnji. Na kraju proslave, nadbiskup Zgrablić je u kukljičkoj župnoj crkvi ispred kipa predvodio molitvu Gospi od Sniga i udijelio završni blagoslov.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ proslavili Dan škole

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru proslavili su svoj Dan škole u srijedu, 20. studenog, u sportskoj dvorani te škole.

Učenici su izveli predstavu o životu Ive Mašine, naslovnika njihove škole, čiji je tekst napisala Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika u toj školi. Uz kreativnu scenografiju, učenici su izvrsno prikazali sve etape Ivinog uzornog života, njegovu osobnost, obiteljski, školski i zatvorski život, od rođenja u Preku 21. srpnja 1927., do njegove smrti u kaznionici u Staroj Gradiški, 20. studenoga 1961., gdje je ubijen u 34. godini života. Dugo se nije znalo gdje mu je grob unutar zatvorskih zidina. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u njegovo rodno mjesto Preko 24. srpnja 1998. godine.

Mašina je rođen u pobožnoj obitelji roditelja Ive i Marice s devetero djece. Bio je najbolji učenik gimnazije u Zadru. U Zagrebu je bio izvrstan student povijesti na Filozofskom fakultetu, najbolji u generaciji. Akademik Jaroslav Šidak vidio ga je kao svog nasljednika na katedri povijesti. Mašini je UDBA više puta onemogućavala diplomirati na studiju povijesti. Zbog domoljubnih stavova, taj svjedok vjere i mučenik uhićivan je više puta od 1954. do 1957. godine. Sudilo mu se kao dijelu Preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu. Osuđen je na 11 godina zatvora. Iz istražnog zatvora uspio je pobjeći. Neko vrijeme bio je u Ogulinu, no ponovno je uhićen i kazna mu je povećana na 15 godina. Godine 1959. osuđen je na 15 godina zatvora. Komunisti su osudili i Ivinog brata Veljka, a njihov brat Melkior završio je na Križnom putu hrvatskog naroda. Ivo Mašina je jedini vjernik laik u skupini svećenika i s. Agneze Petroša kao Slugu Božjih za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze.

Nakon predstave, prisutnima se, među kojima su bili i roditelji i rodbina učenika, obratio don Roland Jelić, ravnatelj škole. „Želimo izvući iz povijesti tog velikana koji i danas može biti uzor. Vjerujem da učenici mogu puno crpiti iz onoga što je Mašina živio. Želimo osuvremeniti Mašinu i svake godine prikazati nešto drugo o njemu, dati ga kao uzor mladima“, rekao je don Roland. Podsjetio je da smo u molitvama i sjećanjima na heroje i stradalnike koji su dali živote u obrani domovine u Vukovaru i Škabrnji. „Dok su nam misli s njima, sjećamo se i heroja Ive Mašine, kršćanskog domoljuba koji je svoj život položio za ideale u koje je čvrsto vjerovao: Boga, vjeru i domovinu. Ime Ivo Mašina škola nosi s ponosom. Trudimo se s marljivošću i ljubavlju prema Bogu i domovini veslati kroz uzburkano more života i čuvati neprolazne obiteljske i kršćanske vrijednosti koje je Ivo isticao i živio s tolikim žarom i ponosom. Taj velikan djeci, mladima i starijima može biti uzor. Svi imamo neke uzore, a jedan nam može biti i Mašina: marljiv, pobožan i gorljivi borac kršćanskog domoljublja“, istaknuo je don Roland. Zahvalio je djeci što su prenijeli duh života Mašine kao svijetlog lika hrvatske povijesti. „S ponosom slavimo Dan škole na dan smrti našeg naslovnika. Molimo Boga da naš Ivo bude uzdignut na čast oltara“, poručio je ravnatelj Jelić.

Don Roland je zahvalio zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću „na svemu što čini za školu, što se odaziva doći na događanja u školi i time im pokazuje svoju očinsku brigu“. Jelić je zahvalio i umirovljenom zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji je prije nepunih šest godina osnovao tu katoličku OŠ „i time dao novi zamah u školstvu na području Zadarske nadbiskupije“, rekao je don Roland.

U prvoj generaciji bilo je upisano devet prvaša, a sada školu pohađa 377 učenika. „Škola se širi. Svi koji bi htjeli pohađati našu školu ne mogu biti upisani zbog nedostatka prostora. Vjerujem da ćemo sljedećih godina uspjeti oformiti nove kapacitete i omogućiti da i druga djeca koja žele doći u našu školu to mogu, nastojati živjeti ideale koje je živio Ivo i za koje se borio: Bog, vjera i domovina“, poručio je don Roland.

Za katoličku OŠ vlada najveće zanimanje u Zadarskoj županiji, od svih osnovnih škola. „Roditelji upisuju djecu u želji da ih odgajaju u tradicionalnim vrijednostima koje se gube. Ističu da se vrijednosti koje su oni imali kao djeca, koje su u njih ulagali njihovi roditelji i učitelji, razvodnjavaju. Upisom u našu školu, roditelji žele djecu donekle sačuvati od loših vanjskih utjecaja“, rekao je don Roland. Na svečanosti su bili i don Ante Dražina, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar te ravnatelji tri zadarske OŠ: Markica Perić (Stanovi), Dražen Adžić (Šimuna Kožičića Benje) i Ante Barać (Petar Preradović).

Prigodnu riječ uputio je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci, roditeljima i nastavnicima Dan škole. „Ova škola nije samo spomenik Ivi Mašini, nego je škola izgrađena za djecu. Vi ste škola, vi ste najdragocjenije, najvrjednije što škola ima i što se u njoj događa“, poručio je nadbiskup Zgrablić djeci.  Zahvalio im je i čestitao za uloženi trud u predstavi i zahvalio je Bogu za život djece, roditelja i nastavnika.

„Bogu hvala da postojite, što ste izabrali ovu školu, da se u njoj možete odgajati kao što je činio i Ivo Mašina. Odgajao se u zdravom duhu. Bio je nadaren i što je primio od Boga kao darove, do kraja je iskoristio, trudio se. Bio je najbolji učenik i najbolji student, a nije završio studij zbog neprijateljskih okolnosti u svom životu. Radio je, vježbao svoj karakter, izgrađivao se u istinskog čovjeka i kršćanina. Gajio je najveće vrijednosti koje su vrjednije od školovanja i fakulteta te je bio smetnja i izložen progonu. Ali, izdržao je do kraja, ostao je vjeran u kušnji života i postao nam je ponos. Pokazao nam je koje su istinske vrijednosti“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši djecu da se nadahnjuju na vrijednostima koje je živio Mašina, da se svi odgajamo i rastemo u tom duhu, da nasljedujemo to dobro koje čovjeka čini najvrjednijim. „Neka Ivo Mašina postane takav uzor da jednog dana bude proslavljen i čašću blaženstva i svetosti, kao i drugi Božji ugodnici Zadarske nadbiskupije koji su hrabro položili svoj život za ideale kršćanstva, ljudskosti i ljubavi prema domovini“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika i autorica predstave, napisala je tekst uz pomoć kolegice Petre Milete na prijedlog ravnatelja Jelića, u želji da se u to uključi sve učenike. „Škola je puna talentiranih učenika i kreativnih učitelja. Učenici su tjednima vježbali. Hvala svim učiteljima što su sudjelovali u stvaranju rekvizita, izrade scenografije. Mašinu smo htjeli približiti djeci i odraslima. Htjeli smo pokazati rast Mašine od rođenja do smrti. Vrlo mali broj ljudi zna tko je Mašina. Iz njegovih sačuvanih tekstova i drugih izvora htjeli smo pokazati njegovu ljubav prema obitelji, vjeri i domovini. Da djeca svojim trudom, radom i glumačkim sposobnostima pokažu kolika je bila njegova ljubav, ali i njegova hrabrost, jer je u svakom trenutku uspio, pred bilo kim, suprotstaviti se i pokazati što on zapravo jest“, rekla je Bišćan.

U predstavi su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda. Iz svakog razreda je sudjelovalo nekoliko učenika. Djeca su pokazala veliku umješnost u svim zadacima. Vježbajući tekst naučili su puno o Mašini, što i nisu prije o njemu znali. „Nakon nekih scena ostali smo razgovarati o tome. Učenici viših razreda sami su nam predlagali što bi u nekom trenutku bilo dobro učiniti ili kako bi Ivo mogao reagirati na nešto. Predstava je zajednički rad svih nas i jako nam je drago da je uspjela“, poručila je Bišćan.

Zadarska nadbiskupija je osnivač Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ Odlukom o osnivanju od 21. ožujka 2017., tadašnjeg zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Škola je počela s radom u rujnu 2018. u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Iz godine u godinu broj učenika se povećavao. Početkom šk. god. 2021./2022., škola je premještena u novoizgrađenu suvremenu školsku zgradu u Novo naselje na zadarskom predjelu Bokanjac.

Na svečanosti Dana škole sudjelovao je i mons. Puljić. Pohvalio je predstavu o Mašini rekavši da je ona najbolji način kako dalje širiti glas među mladima o tako velikom čovjeku. „Ponosan sam što sam njega izabrao kao naslovnika škole jer se malo zna o Mašini. Tako zaboravljamo ljude. On je velikan naše prošlosti, velikan u svakom pogledu. Potječe iz brojne obitelji, s devetero djece, gdje se razvio u pozitivnu osobu; naučio je sa svojom braćom igrati se, učiti, pa i trpjeti. Bio je osobito nadaren i Božji čovjek. Dirljivo je njegovo pismo majci iz zatvora koju tješi za Božić, da je on napravio jaslice u zatvorskoj sobi, a brat će ih učiniti u njihovoj kući. Osobita je njegova zahvala nakon pričesti. Tu se osjetilo da je on zaista živio s euharistijom, za Isusa, s njime se družio, osjećao ga je kao dio sebe i moli ga: ‘Daj, Bože, da ostanem vjeran do kraja’. I ostao je vjeran do kraja. Možemo biti samo ponosni na Ivu Mašinu“, poručio je umirovljeni nadbiskup Puljić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

Izbor iz fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru dosadašnjih biltena izložbi Izdavaštva na zadarskom području

Objavljeno

-

By

Već trideset i jednu godinu Knjižnica priređuje i predstavlja javnosti ukupnu izdavačku produkciju na zadarskom području. Svaka godišnja izložba rezultat je prikupljenih tiskanih omeđenih i serijskih publikacija, audiovizualne građe te plakata i sitnog tiska, odnosno memorabilija društvenih, kulturnih i sportskih događanja.

Ovo je povod da vam predstavimo izbor biltena koji su pratili dosadašnje izložbe. Bilten u knjižničarstvu je redovita ili prigodna publikacija s bibliografskim popisom novonabavljenih naslova knjižnične građe. Navedeni bilteni su podijeljeni u nekoliko cjelina: knjige, serijske publikacije i audiovizualna građa. Svi zapisi su složeni prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (decimalni klasifikacijski sustav primjenjiv na cjelokupno ljudsko znanje).

Višestruka vrijednost i važnost svih dosadašnjih biltena je da na jednom mjestu, odnosno u publikaciji skupljaju svu knjižničnu građu predstavljenu na izložbi. Ti isti bilteni ostaju kao tiskani trag za proučavanje izdavaštva zadarskog kraja, zadarskih autora i izdavača.

Izbor iz fonda možete pogledati od četvrtka 21. studenog 2024. godine u radnom vremenu Knjižnice u Odjelu rada s korisnicima Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Na Sveučilištu otvorena međunarodna konferencija „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru“ 

Objavljeno

-

By

Od 20. do 23. studenoga na Odjelu za filozofiju održava se međunarodna znanstvena konferencija povodom 300 godina od rođenja Immanuela Kanta, „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru”. 

Konferencija u organizaciji Sveučilišta u Zadru i Zaklade Konrad Adenauer okuplja domaće stručnjake za Kantovu filozofiju te stručnjake iz inozemstva, iz 10 različitih država.

Nakon svečanog otvaranja u jutarnjem dijelu programa Christoph Horn sa Sveučilišta u Bonnu predstavio je Kantovu teoriju o miroljubivom globalnom poretku, dok je Violetta Waibel sa Sveučilišta u Beču izlagala o pisanim i nepisanim kodeksima njegove filozofije. Profesor emeritus Jure Zovko predstavio je doktrinu Christiana Wolffa o temeljnim pravima država i Kantovu ideju o vječnom miru.

– Ideja je bila povezati 300. obljetnicu Kantova rođenja s Europskom unijom jer Kant zagovara trajni mir a Europska unija, koja je bila poprište brojnih sukoba kroz povijest od 1945. godine, ne računajući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nije imala ratova. Veliki animozitet koji prostoji između Francuza i Nijemaca, Nijemaca i Engleza i drugih nestaje ulaskom u Europsku uniju. Tim savezom država ostvarila se Kantova ideja, a ulaskom u njega i mi smo postali dio civiliziranog svijeta, kaže Zovko, smatrajući da će mir ostati trajno stanje Europske unije.

Konferencija sutra završava panelom „Populistički nacionalizam kao prijetnja Europskoj uniji”.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu