ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) KOSA – BIOGRAD / Oproštaj don Nikole Tokića od župljana povodom njegovog umirovljenja
Don Nikola Tokić, svećenik Zadarske nadbiskupije, oprostio se od župljana župe sv. Ivana Krstitelja na Kosi u Biogradu n/m na dva misna slavlja koja je predvodio u nedjelju, 18 kolovoza, u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja.
Don Nikola je bio župnik na biogradskoj Kosi 16 godina i podigao je tu župu materijalno, u crkvenoj infrastrukturi i duhovno, kao župnu zajednicu. Naime, do Tokićevog dolaska, u toj župi svećenik nije rezidirao, a mise nedjeljom dolazio je slaviti župnik susjedne župe sv. Stošije iz Biograda n/m.
I zadnjeg dana svoje župničke službe, don Nikola je ispovijedao vjernike, a za vrijeme druge nedjeljne mise krstio je Mateja, dijete Marijane i Mate Rogića. „Župu predajem nakon 16 godina rada na duhovnom i materijalnom planu. Sve župljane nosim u srcu, molitvama i molim Božji blagoslov svima. Radujte se! Bog vas voli i svima nam je milostiv. U ljubavi povezani i u vjeri učvršćeni, radosno stojte u Gospodinu! Hvala svima za svaki materijalni i duhovni dar, za riječi podrške i ohrabrenja“, poručio je don Nikola župljanima, istaknuvši: „Božja riječ je davno napisana, ali je uvijek nova i uvijek je životvorna. Ona nas okuplja, oživljava i po slavljenju euharistije imamo život vječni“.
Upravo je sakrament euharistije bila tema don Nikoline zadnje propovijedi kao župnika na tu 20. nedjelju kroz godinu, razmatrajući navješteni ulomak iz Evanđelja po Ivanu. „Isus nam se objavljuje kao istinski kruh koji je sišao s neba, tj. od Oca. On se daje svijetu za životvornu hranu. Isus nudi svoje tijelo za hranu, za život svijeta. Židovi su se prepirali čuvši Isusove riječi, govoreći: ‘Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?’. U hebrejskoj biblijskoj antropologiji, čovjek se izražava kao duša, duh i kao meso, odnosno tijelo. Izraz meso ili tijelo označuje čovjeka podložnog prolaznosti, slabosti i smrti. Po svom tijelu, čovjek je konkretno biće, smješten u određeni prostor i vrijeme. Riječ Božja tako je „postala meso i prebiva među nama“, što znači da je po Isusu Riječ Božja postala među nama vidljivo nazočna da je možemo susretati, slušati. Odatle je za evanđelista važno doći k Isusu, kod njega prebivati, u njemu ostati, u njega vjerovati“, istaknuo je don Nikola.
„Kad evanđelist Ivan rabi izraz „blagovati meso / tijelo“, ukazuje na posebno teološko značenje tog izraza, na vjernikovo ostajanje u Isusu: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“. Izrazom „ostajati u njemu“, Ivan izražava tijesno sjedinjenje s Isusom (lat. communio). Po izvanjskom blagovanju, kruh ukazuje na trajno zajedništvo, sjedinjenje koje shvaćamo kao osobno sjedinjenje. Čovjek postiže život samo po sjedinjenju s Isusom. Kruh koji nam Isus nudi u euharistiji njegovo je tijelo, a ono je istinsko jelo. Po blagovanju toga tijela, onaj koji jede i pije, biva tako sa Sinom sjedinjen, da po njemu vječno živi, kao što Sin vječno živi po Ocu“, rekao je don Nikola. Istaknuvši da Ivan euharistiju shvaća realistički, propovjednik je naglasio kako Ivan pritom misli na sveukupnu teologiju utjelovljenja Božje Riječi u Isusu iz Nazareta.
„U Isusu je Riječ tijelom / mesom postala te tako stekla mogućnost da se preda smrti i da po svojoj smrti donese život svijetu. U smrti Isus postaje Duh životvorac. Bog je htio da spas svijetu dođe po Isusovom darivanju u smrti na križu. Tako riječ meso / tijelo postaje stožernom točkom tog Isusovog govora. Unatoč prepiranju Židova među sobom, Isus ostaje čvrsto pri svojoj riječi“, poručio je don Nikola. Blagovanje Isusovog tijela je uvjet za postizanje života. „Blagovanjem Isusovog tijela, vjernici ostvaruju savršeno jedinstvo s uskrslim Gospodinom. Evanđelist misli na realistični događaj. To je pravo jelo i pravo piće: ‘Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko’. Evanđelist tumači ono što se dogodilo na Posljednjoj večeri. Taj tekst svjedoči da je Crkva od sâmog početka blagovanje posvećenog kruha u euharistiji smatrala blagovanjem Gospodnje večere“, rekao je don Nikola, podsjetivši da se „pitanje o pravoj, realnoj Isusovoj prisutnosti u sakramentu euharistije u ranoj Crkvi još nije postavljalo“.
„Prepiranje o realnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji spada među žalosna poglavlja povijesti Crkve. Na značenju euharistije razilazili su se kršćani, događale su se ekskomunikacije i lomače, umjesto da su svi živjeli od euharistije, ponirali u dubine Kristovog otajstva i sjedinjenjem s njim postizali život vječni“, upozorio je don Nikola, poručivši: „Od svih pokušaja teologiziranja euharistijskog kruha, važnija je vjera u neshvatljivo otajstvo po kojem nam se vječni Sin Božji, po svome tijelu i krvi, daje da se njime sjedinimo dotle da s njime postajemo jedno (communio) i da po njemu i s njime vječno živimo“.
Zahvalni govor u ime župljana – bukovački korijeni župnika Tokića i vjernika
U ime župljana, zahvalni govor don Nikoli pročitala je Iva Mršić. Prigodne poklone uručili su mu Mirjana Kulaš, Jure Knez i Anica Mršić.
Mršić je zahvalila don Nikoli na svemu što je učinio za župljane, na trudu da im kao pastir navijesti Evanđelje. „U našu župu došli ste s otoka Vrgade i jasno ste pokazali da ste došli među svoje. Vaši bukovački korijeni pomogli su vama i nama da se još bolje upoznamo i da zajedno stvaramo, radimo i molimo. Trudili ste se oko nas kao oko svojih. Niste bili indiferentni, radovali ste se našim uspjesima, a naši neuspjesi su vas pogađali“, rekla je Mršić.
Naime, don Nikola je rodom iz Popovića u Bukovici, a župu na Kosi, u potrazi za boljim životom u osiguranju egzistencije, u prošlosti su nastanili ljudi porijeklom iz Medviđe i drugih mjesta u Bukovici. Zato se na Kosi i časti sv. Ivan Krstitelj, jer je on zaštitnik Medviđara i naslovnik župe u Medviđi, odakle su mnogi raseljeni.
„Naša župa na Kosi Vašim dolaskom po prvi put dobila je župnika koji se nastanio u župnoj kući, a nije Vam bilo lako. Zapuštena infrastruktura, crkva, okoliš, neorganiziran vjeronauk i vjernici koji nisu naviknuli da je to njihova crkva. Vi ste pomalo i ustrajno sve učinili da više ne bude tako. Ponosni smo na našu crkvu i njenu ljepotu. Ponosni smo na sve nas koji smo angažirani i koji se možemo truditi oko naše župe. A to sve zahvaljujući Vama!“, poručila je u ime župljana don Nikoli župljanka Mršić.
Među pastoralnim događajima vrijednima zahvale, župljani su podsjetili na hodočašća, duhovne obnove i zajednička druženja u župi, dječja hodočašća i odlaske u Liku, koncert duhovne glazbe.
„Najveći među svim događajima je slavlje Mlade mise našeg Marija Mršića na kojoj zahvaljujemo Bogu i Vama“, istaknula je župljanka. Naime, u 16 godina postojanja te župe, iz Kose je poteklo duhovno zvanje, don Mario Mršić, župnik župa Pašman i Neviđane – Mrljane.
Danom odlaska kao župnik, „Vi ne odlazite od nas, jer mi smo svoji, a Vi ste naš – prvi pravi župnik koji je živio među nama i dijelio s nama dobro i zlo. S nama ste bili kad smo se radovali rođenju, vjenčanju i kad smo tugovali nad smrću najmilijih. Pohodili ste naše domove, poznavali naše dobre i loše strane. Hvala Vam. Možete biti ponosni, ispunjeni i sa sv. Pavlom reći: ‘Dobar boj sam bio, trku završio i vjeru sačuvao!’“, poručila je Mršić.
Podsjetila je kako se za don Nikolu među narodom kaže da je „apostol Bukovice“. „Nastavite propovijedati Evanđelje, budite ono što jeste, dobar i jednostavan svećenik kojemu se ljudi ne boje pristupiti. Budite i dalje dobar ispovjednik i dobar otac. Na Kosi u Biogradu imate ljude koji Vas vole i prihvaćaju, možete se vratiti bilo kada, među nas čiji ste dio“, poručila je Mršić u ime župljana, poželjevši don Nikoli blagoslov Boga, Majke Božje te svetih Ivana Krstitelja i Nikole.
Većinom bio župnik župa gdje je trebalo graditi od temelja i iz početka
„Oproštaj dira čovjeka u srce. I oproštaj s vjernicima nosi bol, kao rastanak. Prošao sam kroz Bukovicu, Ravne kotare, zahvatio sam i otoke. U svim župama osjećao sam da sam bio s narodom koji prihvaća Riječ Božju i uz nju sebe izgrađuje za nove ljude. Čovjek se osjeća radostan što je za vrijeme službe župnika uspio raditi. Osamdeseta godina života čovjeka upućuje prema Vječnosti i predaju župe mlađima koji bi mogli upravljati s više poleta“, rekao je don Nikola, u zahvalnosti Bogu što je sa župljanima mogao organizirati i usmjeriti župnu zajednicu, dati joj temelje i izgraditi svijest o župi.
Gradnja crkve na Kosi u Biogradu počela je 1. lipnja 1987. godine. Temeljni kamen je položen 12. srpnja 1987., doprinosom vjernika i dobročinitelja, a izgrađena je za vrijeme župnika don Tomislava Bondulića. Zadarski nadbiskup Marijan Oblak crkvu je posvetio 5. lipnja 1988. godine. Uz duhovnu oživljenost zajednice, za vrijeme don Nikole oko crkve je uređen veliki, lijepi park sa stablima maslina i popločano je prostrano kameno dvorište, s parkom za djecu.
„Bilo je potrebno krenuti iz temelja na Kosi. Išao sam na mjesta u Zadarskoj nadbiskupiji gdje je trebalo počinjati iz početka i od temelja. Trebalo je poslije rata obnavljati crkve, ustanoviti župu u Karinu, raditi u Bukovici kad je narod počeo odlaziti iz Bukovice. Taj narod ima posebnu dušu, dolaze do župne crkve od koje su bili udaljeni 9 km, a ne par stotina metara, kao u većini drugih župa“, rekao je don Nikola.
„Radost je bila već u prihvaćanju poziva i u pastoralnom radu na terenu u svim župama. Ponekad je taj rad bio mučan, naporan. Ponekad sam uzalud naprezao snagu, a ponekad sam osjećao da Bog blagoslivlja svaku riječ i žrtvu. Svaki poziv ima svojih zastoja i težina, radosti i svjetla“, rekao je don Nikola. U Domovinskom ratu bio je i zatočen u franjevačkom samostanu u Karinu.
Don Nikola Tokić rođen je 5. siječnja 1945. u Popovićima. Za svećenika ja zaređen 29. lipnja 1970. godine. Njegovo mladomisničko geslo je „Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji“. Zlatni misnički jubilej, 50 godina svećeništva, don Nikola je proslavio 2020. g. sa župljanima u crkvi sv. Ivana Krstitelja na Kosi pod geslom: „Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme“.
U 54 godine svećeništva, don Nikola je bio župnik u 21 župi. Bio je župnik Vrsi i Vira, zatim župnik župa u zaleđu Zadra, u Bukovici: Popovići, Bruška, Medviđa, Rodaljice, Nunić i Ervenik. Bio je župnik Povljane, Vlašića i Dinjiške na otoku Pagu, pa Pridrage i Smilčića, Novigrada, Karina i Visočana. Zatim, župnik Dobropoljane, Banja i Ždrelca na otoku Pašmanu, Vrgade i zaključno Kose u Biogradu n/m. U dva navrata bio je bolnički kapelan Ortopedske bolnice u Biogradu n/m.
Na misi oproštaja bio je i Ivan Knez, gradonačelnik Biograda n/m koji inače nedjeljom pohodi misu u župnoj crkvi na Kosi. Knez je zahvalio don Nikoli za njegova dobra djela i plodnu suradnju s Gradom, rekavši: „Don Nikola je ostavio tragove, uredio je crkvu kao građevinu i Crkvu kao pastvu, živu zajednicu“.
Don Nikola se oprostio i od svoje rodne župe sv. Ante Padovanskog u Popovićima, mjestu udaljenom šest kilometara od Benkovca, u nedjelju, 14. travnja 2024., u dvorani Osnovne škole u Popovićima. Od župljana Kose oprostio se i prigodnim druženjem uz veliku slavljeničku večeru u dvorištu župne crkve, u utorak, 13. kolovoza. U obje te prigode bio je prikazan dokumentarni film ‘Don Nikola‘ o svećeništvu i životu don Nikole Tokića. Scenarist i redatelj filma je Luka Klapan. Uz don Nikolu, u filmu govore poznavatelji njegovog života, o ljudskim i svećeničkim osobinama don Nikole: Damir Šehić, Ratko Žunić, Marko Čulina, Slobodan Jergan, Mladen Zekan, Radomir Jurić, Ivan Magaš i Mario Mršić.
Don Nikola je i dobitnik Nagrade za životno djelo Grada Biograda n/m 2024. godine, kao dugogodišnji župnik biogradske župe na Kosi – Torovima, koju je primio uz proslavu Dana Biograda n/m koji se slavi uz svetkovinu sv. Stošije, 15. siječnja, naslovnicu biogradske župe sv. Stošije.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ proslavili Dan škole
Učenici Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru proslavili su svoj Dan škole u srijedu, 20. studenog, u sportskoj dvorani te škole.
Učenici su izveli predstavu o životu Ive Mašine, naslovnika njihove škole, čiji je tekst napisala Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika u toj školi. Uz kreativnu scenografiju, učenici su izvrsno prikazali sve etape Ivinog uzornog života, njegovu osobnost, obiteljski, školski i zatvorski život, od rođenja u Preku 21. srpnja 1927., do njegove smrti u kaznionici u Staroj Gradiški, 20. studenoga 1961., gdje je ubijen u 34. godini života. Dugo se nije znalo gdje mu je grob unutar zatvorskih zidina. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u njegovo rodno mjesto Preko 24. srpnja 1998. godine.
Mašina je rođen u pobožnoj obitelji roditelja Ive i Marice s devetero djece. Bio je najbolji učenik gimnazije u Zadru. U Zagrebu je bio izvrstan student povijesti na Filozofskom fakultetu, najbolji u generaciji. Akademik Jaroslav Šidak vidio ga je kao svog nasljednika na katedri povijesti. Mašini je UDBA više puta onemogućavala diplomirati na studiju povijesti. Zbog domoljubnih stavova, taj svjedok vjere i mučenik uhićivan je više puta od 1954. do 1957. godine. Sudilo mu se kao dijelu Preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu. Osuđen je na 11 godina zatvora. Iz istražnog zatvora uspio je pobjeći. Neko vrijeme bio je u Ogulinu, no ponovno je uhićen i kazna mu je povećana na 15 godina. Godine 1959. osuđen je na 15 godina zatvora. Komunisti su osudili i Ivinog brata Veljka, a njihov brat Melkior završio je na Križnom putu hrvatskog naroda. Ivo Mašina je jedini vjernik laik u skupini svećenika i s. Agneze Petroša kao Slugu Božjih za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze.
Nakon predstave, prisutnima se, među kojima su bili i roditelji i rodbina učenika, obratio don Roland Jelić, ravnatelj škole. „Želimo izvući iz povijesti tog velikana koji i danas može biti uzor. Vjerujem da učenici mogu puno crpiti iz onoga što je Mašina živio. Želimo osuvremeniti Mašinu i svake godine prikazati nešto drugo o njemu, dati ga kao uzor mladima“, rekao je don Roland. Podsjetio je da smo u molitvama i sjećanjima na heroje i stradalnike koji su dali živote u obrani domovine u Vukovaru i Škabrnji. „Dok su nam misli s njima, sjećamo se i heroja Ive Mašine, kršćanskog domoljuba koji je svoj život položio za ideale u koje je čvrsto vjerovao: Boga, vjeru i domovinu. Ime Ivo Mašina škola nosi s ponosom. Trudimo se s marljivošću i ljubavlju prema Bogu i domovini veslati kroz uzburkano more života i čuvati neprolazne obiteljske i kršćanske vrijednosti koje je Ivo isticao i živio s tolikim žarom i ponosom. Taj velikan djeci, mladima i starijima može biti uzor. Svi imamo neke uzore, a jedan nam može biti i Mašina: marljiv, pobožan i gorljivi borac kršćanskog domoljublja“, istaknuo je don Roland. Zahvalio je djeci što su prenijeli duh života Mašine kao svijetlog lika hrvatske povijesti. „S ponosom slavimo Dan škole na dan smrti našeg naslovnika. Molimo Boga da naš Ivo bude uzdignut na čast oltara“, poručio je ravnatelj Jelić.
Don Roland je zahvalio zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću „na svemu što čini za školu, što se odaziva doći na događanja u školi i time im pokazuje svoju očinsku brigu“. Jelić je zahvalio i umirovljenom zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji je prije nepunih šest godina osnovao tu katoličku OŠ „i time dao novi zamah u školstvu na području Zadarske nadbiskupije“, rekao je don Roland.
U prvoj generaciji bilo je upisano devet prvaša, a sada školu pohađa 377 učenika. „Škola se širi. Svi koji bi htjeli pohađati našu školu ne mogu biti upisani zbog nedostatka prostora. Vjerujem da ćemo sljedećih godina uspjeti oformiti nove kapacitete i omogućiti da i druga djeca koja žele doći u našu školu to mogu, nastojati živjeti ideale koje je živio Ivo i za koje se borio: Bog, vjera i domovina“, poručio je don Roland.
Za katoličku OŠ vlada najveće zanimanje u Zadarskoj županiji, od svih osnovnih škola. „Roditelji upisuju djecu u želji da ih odgajaju u tradicionalnim vrijednostima koje se gube. Ističu da se vrijednosti koje su oni imali kao djeca, koje su u njih ulagali njihovi roditelji i učitelji, razvodnjavaju. Upisom u našu školu, roditelji žele djecu donekle sačuvati od loših vanjskih utjecaja“, rekao je don Roland. Na svečanosti su bili i don Ante Dražina, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar te ravnatelji tri zadarske OŠ: Markica Perić (Stanovi), Dražen Adžić (Šimuna Kožičića Benje) i Ante Barać (Petar Preradović).
Prigodnu riječ uputio je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci, roditeljima i nastavnicima Dan škole. „Ova škola nije samo spomenik Ivi Mašini, nego je škola izgrađena za djecu. Vi ste škola, vi ste najdragocjenije, najvrjednije što škola ima i što se u njoj događa“, poručio je nadbiskup Zgrablić djeci. Zahvalio im je i čestitao za uloženi trud u predstavi i zahvalio je Bogu za život djece, roditelja i nastavnika.
„Bogu hvala da postojite, što ste izabrali ovu školu, da se u njoj možete odgajati kao što je činio i Ivo Mašina. Odgajao se u zdravom duhu. Bio je nadaren i što je primio od Boga kao darove, do kraja je iskoristio, trudio se. Bio je najbolji učenik i najbolji student, a nije završio studij zbog neprijateljskih okolnosti u svom životu. Radio je, vježbao svoj karakter, izgrađivao se u istinskog čovjeka i kršćanina. Gajio je najveće vrijednosti koje su vrjednije od školovanja i fakulteta te je bio smetnja i izložen progonu. Ali, izdržao je do kraja, ostao je vjeran u kušnji života i postao nam je ponos. Pokazao nam je koje su istinske vrijednosti“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši djecu da se nadahnjuju na vrijednostima koje je živio Mašina, da se svi odgajamo i rastemo u tom duhu, da nasljedujemo to dobro koje čovjeka čini najvrjednijim. „Neka Ivo Mašina postane takav uzor da jednog dana bude proslavljen i čašću blaženstva i svetosti, kao i drugi Božji ugodnici Zadarske nadbiskupije koji su hrabro položili svoj život za ideale kršćanstva, ljudskosti i ljubavi prema domovini“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Ana Bišćan, učiteljica Hrvatskog jezika i autorica predstave, napisala je tekst uz pomoć kolegice Petre Milete na prijedlog ravnatelja Jelića, u želji da se u to uključi sve učenike. „Škola je puna talentiranih učenika i kreativnih učitelja. Učenici su tjednima vježbali. Hvala svim učiteljima što su sudjelovali u stvaranju rekvizita, izrade scenografije. Mašinu smo htjeli približiti djeci i odraslima. Htjeli smo pokazati rast Mašine od rođenja do smrti. Vrlo mali broj ljudi zna tko je Mašina. Iz njegovih sačuvanih tekstova i drugih izvora htjeli smo pokazati njegovu ljubav prema obitelji, vjeri i domovini. Da djeca svojim trudom, radom i glumačkim sposobnostima pokažu kolika je bila njegova ljubav, ali i njegova hrabrost, jer je u svakom trenutku uspio, pred bilo kim, suprotstaviti se i pokazati što on zapravo jest“, rekla je Bišćan.
U predstavi su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda. Iz svakog razreda je sudjelovalo nekoliko učenika. Djeca su pokazala veliku umješnost u svim zadacima. Vježbajući tekst naučili su puno o Mašini, što i nisu prije o njemu znali. „Nakon nekih scena ostali smo razgovarati o tome. Učenici viših razreda sami su nam predlagali što bi u nekom trenutku bilo dobro učiniti ili kako bi Ivo mogao reagirati na nešto. Predstava je zajednički rad svih nas i jako nam je drago da je uspjela“, poručila je Bišćan.
Zadarska nadbiskupija je osnivač Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ Odlukom o osnivanju od 21. ožujka 2017., tadašnjeg zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Škola je počela s radom u rujnu 2018. u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Iz godine u godinu broj učenika se povećavao. Početkom šk. god. 2021./2022., škola je premještena u novoizgrađenu suvremenu školsku zgradu u Novo naselje na zadarskom predjelu Bokanjac.
Na svečanosti Dana škole sudjelovao je i mons. Puljić. Pohvalio je predstavu o Mašini rekavši da je ona najbolji način kako dalje širiti glas među mladima o tako velikom čovjeku. „Ponosan sam što sam njega izabrao kao naslovnika škole jer se malo zna o Mašini. Tako zaboravljamo ljude. On je velikan naše prošlosti, velikan u svakom pogledu. Potječe iz brojne obitelji, s devetero djece, gdje se razvio u pozitivnu osobu; naučio je sa svojom braćom igrati se, učiti, pa i trpjeti. Bio je osobito nadaren i Božji čovjek. Dirljivo je njegovo pismo majci iz zatvora koju tješi za Božić, da je on napravio jaslice u zatvorskoj sobi, a brat će ih učiniti u njihovoj kući. Osobita je njegova zahvala nakon pričesti. Tu se osjetilo da je on zaista živio s euharistijom, za Isusa, s njime se družio, osjećao ga je kao dio sebe i moli ga: ‘Daj, Bože, da ostanem vjeran do kraja’. I ostao je vjeran do kraja. Možemo biti samo ponosni na Ivu Mašinu“, poručio je umirovljeni nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
Izbor iz fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru dosadašnjih biltena izložbi Izdavaštva na zadarskom području
Već trideset i jednu godinu Knjižnica priređuje i predstavlja javnosti ukupnu izdavačku produkciju na zadarskom području. Svaka godišnja izložba rezultat je prikupljenih tiskanih omeđenih i serijskih publikacija, audiovizualne građe te plakata i sitnog tiska, odnosno memorabilija društvenih, kulturnih i sportskih događanja.
Ovo je povod da vam predstavimo izbor biltena koji su pratili dosadašnje izložbe. Bilten u knjižničarstvu je redovita ili prigodna publikacija s bibliografskim popisom novonabavljenih naslova knjižnične građe. Navedeni bilteni su podijeljeni u nekoliko cjelina: knjige, serijske publikacije i audiovizualna građa. Svi zapisi su složeni prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (decimalni klasifikacijski sustav primjenjiv na cjelokupno ljudsko znanje).
Višestruka vrijednost i važnost svih dosadašnjih biltena je da na jednom mjestu, odnosno u publikaciji skupljaju svu knjižničnu građu predstavljenu na izložbi. Ti isti bilteni ostaju kao tiskani trag za proučavanje izdavaštva zadarskog kraja, zadarskih autora i izdavača.
Izbor iz fonda možete pogledati od četvrtka 21. studenog 2024. godine u radnom vremenu Knjižnice u Odjelu rada s korisnicima Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Na Sveučilištu otvorena međunarodna konferencija „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru“
Od 20. do 23. studenoga na Odjelu za filozofiju održava se međunarodna znanstvena konferencija povodom 300 godina od rođenja Immanuela Kanta, „Europska unija kao realizacija Kantove ideje o trajnom miru”.
Konferencija u organizaciji Sveučilišta u Zadru i Zaklade Konrad Adenauer okuplja domaće stručnjake za Kantovu filozofiju te stručnjake iz inozemstva, iz 10 različitih država.
Nakon svečanog otvaranja u jutarnjem dijelu programa Christoph Horn sa Sveučilišta u Bonnu predstavio je Kantovu teoriju o miroljubivom globalnom poretku, dok je Violetta Waibel sa Sveučilišta u Beču izlagala o pisanim i nepisanim kodeksima njegove filozofije. Profesor emeritus Jure Zovko predstavio je doktrinu Christiana Wolffa o temeljnim pravima država i Kantovu ideju o vječnom miru.
– Ideja je bila povezati 300. obljetnicu Kantova rođenja s Europskom unijom jer Kant zagovara trajni mir a Europska unija, koja je bila poprište brojnih sukoba kroz povijest od 1945. godine, ne računajući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nije imala ratova. Veliki animozitet koji prostoji između Francuza i Nijemaca, Nijemaca i Engleza i drugih nestaje ulaskom u Europsku uniju. Tim savezom država ostvarila se Kantova ideja, a ulaskom u njega i mi smo postali dio civiliziranog svijeta, kaže Zovko, smatrajući da će mir ostati trajno stanje Europske unije.
Konferencija sutra završava panelom „Populistički nacionalizam kao prijetnja Europskoj uniji”.
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
DANI SJEĆANJA / U Benkovcu danas duhovni susret za branitelje i njihove obitelji, potom noćni hod do Škabrnje
-
Svijet3 dana prije
Upozorenje zbog zimske oluje: Pripremite se za intenzivne vremenske uvjete!
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
SUBOTA UKRATKO / Požar u stanu na Poluotoku; eksplozija plinske boce u kući u Ulici Ljudevita Gaja
-
magazin5 dana prije
Znanstvenici otkrili: Ovih pet bolesti nasljeđujemo od roditelja!