S prvim naznakama hladnijih dana, nije samo naše tijelo ono koje treba prilagodbu — i sobne biljke osjete promjene u zraku. Suhi zrak, manjak svjetla i hladne noći testiraju izdržljivost naših zelenih ljubimaca, ali uz nekoliko savjeta, i u srcu zime možete imati bujni biljni kutak.

Suhi zrak – najveći neprijatelj
Kada grijanje krene punom parom, zrak u našim domovima postaje suh. To može uzrokovati isušivanje listova i smanjiti vlažnost koju biljke prirodno trebaju. Biljke poput paprati, kalateja i monstera posebno su osjetljive na suhi zrak. Kako biste im olakšali, razmislite o korištenju ovlaživača zraka ili jednostavno stavite posudu s vodom na radijator kako bi isparavanje povećalo vlažnost u prostoriji. Sprejanje listova vodom može pomoći, ali pripazite da se to ne pretvori u svakodnevni ritual — previše vlage može dovesti do truljenja.

Manje vode, više opreza
Instinktivno bismo možda pomislili da biljke trebaju više njege tijekom zime, ali istina je suprotna. Tijekom hladnijih mjeseci, većina biljaka ulazi u fazu mirovanja. To znači da im je potrebno manje vode. Prekomjerno zalijevanje može dovesti do truljenja korijena — nešto što se lako događa kada su biljke oslabljene zbog manje svjetlosti. Prstom provjerite tlo: ako je suho barem dva do tri centimetra ispod površine, vrijeme je za zalijevanje.

Svjetlost – dragocjena i rijetka
Zima donosi kraće dane, a sunce često skriva svoje lice iza sivih oblaka. Vaša biljka u kutu sobe možda više ne dobiva dovoljno svjetla. Pomozite im tako da ih premjestite bliže prozorima, ali pripazite da nisu izložene hladnim propusima. Biljke koje vole sunce, poput kaktusa i sukulenata, mogu zahtijevati čak i umjetnu pomoć u obliku rasta svjetiljke, prenosi Novi list.

Čišćenje listova kao prirodni “spa” tretman
Prašina se nakuplja na listovima tijekom cijele godine, a zimi je posebno važno održavati ih čistima. Listovi koji su prekriveni prašinom teže apsorbiraju rijetku svjetlost, što dodatno umara biljku. Redovito obrišite listove vlažnom krpom i pružite im lagani ‘spa’ tretman.

Odmorite s gnojivima
Baš kao što se priroda zimi odmara, tako i sobne biljke trebaju pauzu od dodatnih hranjivih tvari. Pričekajte s gnojivima do proljeća, kada će vaše biljke ponovno početi aktivno rasti. Pretjerana gnojidba tijekom zime može oštetiti korijenje i izazvati probleme.

Posebna pažnja osjetljivim biljkama
Biljke koje potječu iz tropskih krajeva, poput orhideja ili bromelija, mogu biti najviše pogođene zimskim uvjetima. Stavite ih dalje od hladnih prozora, ali i daleko od direktnog utjecaja topline radijatora. Voli li vaša biljka vlažnost? Postavite je na tanjurić ispunjen kamenčićima i vodom, pazeći da voda ne dodiruje dno tegle.

S malim prilagodbama, vaša zelena oaza može preživjeti i najhladnije mjesece. I dok vani vladaju hladni vjetrovi i zimske oluje, neka vaša unutrašnjost ostane toplina oaza sretnih biljaka.

Svi vlasnici pasa poznaju onaj osjećaj kada otvore vrata, a njihov ljubimac dočeka s veseljem i mahanjem repa. No, što uzrokuje tu reakciju? Znanost pokazuje da nije samo riječ o ljubavi. Između pasa i ljudi odvija se dublja biološka i emocionalna veza. Moderna istraživanja kažu da je ključnu ulogu ima hormon oksitocin, poznat i kao “hormon ljubavi”. Ovaj hormon, koji se oslobađa tijekom pozitivnih interakcija, stvara osjećaj povezanosti, povjerenja i empatije između ljudi i pasa.

Psi, potomci vukova, razvili su iznimne socijalne vještine koje im omogućuju tumačenje ljudskih emocija, gesta i izraza lica. Moderni istraživački postupci pokazali su da psi i ljudi dijele slične reakcije na pozitivne podražaje. Ova posebna veza, oblikovana kroz tisućljeća, omogućila je psima da se prilagode životu uz ljude te pruže društvo, vjernost i emocionalnu podršku. Kada provodite vrijeme sa svojim psom i pokazujete mu ljubav, bilo kroz maženje, igru ili jednostavno pogled, i vi i vaš pas oslobađate oksitocin. To stvara povratnu petlju ljubavi koja produbljuje vaš odnos. Međutim, studije pokazuju da razina oksitocina može varirati. Istraživanje iz 2019. godine, objavljeno u časopisu Animals, otkrilo je da dugotrajna poznanstva s psom ne znače nužno i veće razine oksitocina – važnija je sama interakcija.

Kako su psi i ljudi postali nerazdvojni?
Veza između ljudi i pasa jedan je od najzanimljivijih primjera koevolucije. Psi su se tijekom stoljeća razvili iz vukova u životinje koje su nevjerojatno povezane s ljudima, s vještinama poput tumačenja naših osjećaja i ponašanja. Za razliku od svojih vučjih predaka, psi su razvili izvanrednu osjetljivost prema ljudskim emocijama te prate naše raspoloženje, bilo da smo sretni ili pod stresom. Zahvaljujući procesu pripitomljavanja, psi su razvili osobine poput socijalne inteligencije i vjernosti koje su im pomogle da se još dublje uklope u ljudski svijet.

Često su kašljevi samo obična smetnja koja se javlja tijekom sezone prehlada i gripe. Međutim, od pojave COVID-a, kašalj kod mnogih izaziva nelagodu. Iako neki kašljevi nisu zabrinjavajući, drugi mogu ukazivati na ozbiljniji problem, zbog čega je posjet liječniku neophodan.

“Kašalj koji traje dulje od tri tjedna izvan tipične respiratorne infekcije uvijek treba provjeriti kod liječnika”, kaže liječnik dr. Bryan Cochran za Parade. Kašalj s dodatnim simptomima poput umora, grlobolje i otečenih limfnih čvorova može ukazivati na infekciju koja traje do dva tjedna.

Dr. Cochran napominje da neobjašnjivi kašalj može biti uzrokovan blagim stvarima poput nuspojava lijekova, ali i ozbiljnim stanjima poput raka. Glavni medicinski službenik na Sveučilištu Michigan, dr. Michael Weiner, također naglašava važnost odlaska liječniku ako kašalj traje dulje od tri tjedna.

Karakteristike kašlja nisu dovoljne da se odredi njegov uzrok
Kašljevi koji traju od tri do osam tjedana nazivaju se upornima, dok oni koji traju dulje od osam tjedana spadaju u kronične kašljeve. Uporni kašljevi često su povezani s neliječenom infekcijom ili astmom, dok kronični kašljevi mogu biti znakovi bolesti poput astme, GERD-a ili KOPB-a.

Dakle, najopasniji kašalj koji ne smijemo ignorirati jest onaj koji traje dulje od tri tjedna i nije povezan s tipičnom respiratornom infekcijom, kao što su prehlada ili gripa. Ipak, dr. Cochran upozorava da kvaliteta i zvuk kašlja sami po sebi nisu dovoljni za procjenu uzroka i ozbiljnosti: “Važno je posjetiti liječnika jer karakteristike kašlja nisu dovoljne da se odredi njegov uzrok.”

Stoga, ako primijetimo kašalj koji nije povezan s respiratornim simptomima, dr. Cochran savjetuje posjet liječniku. Tijekom pregleda liječnik može provesti pretrage i snimanja ili obustaviti lijek koji bi mogao uzrokovati kašalj.