Odnosi s roditeljima u odrasloj dobi često su složeniji nego što se možda čini na prvi pogled. Dok su neki odrasli s roditeljima koji su ih podržavali i vodili kroz svaki životni korak, drugi su odrastali u okruženju punom nesuglasica, stresa ili čak emocionalne povrede. Bez obzira na to jesmo li imali stabilno i sretno djetinjstvo ili suprotno, odnosi koje razvijamo s roditeljima u odrasloj dobi često zahtijevaju prilagodbu i ponovno uspostavljanje granica.

Mnogi odrasli shvaćaju da su neke dinamike iz djetinjstva ostale nepromijenjene te da sada, kao odrasle osobe, žele ili trebaju drugačiju razinu poštovanja, podrške i razumijevanja od svojih roditelja. S druge strane, razlike u životnim vrijednostima, komunikacijskim stilovima i očekivanjima mogu dodatno otežati uspostavljanje zdravog odnosa. Zbog toga neki odlučuju postaviti čvrste granice ili čak prekinuti odnos kako bi zaštitili vlastito mentalno zdravlje.

Prema istraživanjima ovo su najčešći razlozi zašto odrasla djeca prekidaju odnos s roditeljima.

Ne osjećaju se saslušano
Prema jednoj studiji, ljudi se osjećaju najviše saslušano kada u ključnim odnosima postoji prostor za aktivno slušanje, otvorenost i povjerenje. Kada roditelji ne uspiju stvoriti takvo okruženje, odrasla djeca često se ne osjećaju saslušano i viđeno, osobito kada njihove životne obveze postaju složenije, piše YourTango.

Umorna su od stalnog kritiziranja
Jedno istraživanje pokazalo je da odrasla djeca navode kako “stil komunikacije” više doprinosi toksičnosti u odnosu nego sam sukob. Razlike u vrijednostima, vjerovanjima i stilovima života često izazivaju nesuglasice i povećavaju stres kod djece koja traže podršku, a umjesto toga dobiju kritiku.

Imaju neriješene traume iz djetinjstva
Jedna studija pokazuje da odrasla djeca s neriješenim traumama teško napreduju dok ih roditelji ne priznaju. Kada roditelji odbacuju ili ne priznaju njihove traume iz djetinjstva, to otežava djeci zaštitu, izgradnju zdravijih odnosa i kretanje naprijed bez osjećaja osude.

Njihove granice se ne poštuju
Prema knjizi terapeutkinje Anne Katherine, “Boundaries: Where You End and I Begin”, postavljanje granica za odraslu djecu koja dolaze iz disfunkcionalnih obitelji može biti neugodno, ali je izuzetno važno za očuvanje emocionalnog zdravlja. Granice omogućuju prostor za vlastite interese, samopoštovanje i zaštitu te pružaju fleksibilnost kako bi interakcije s članovima obitelji bile zdrave, produktivne i suosjećajne, umjesto neprijateljske.

Kada roditelji aktivno ignoriraju, omalovažavaju ili prelaze te granice, ugrožavaju emocionalnu dobrobit svoje djece te stavljaju vlastitu potrebu za prisutnošću i energijom iznad njihovih potreba.

U odnosu postoji emocionalno zlostavljanje
Iako se mnogi razlozi za prekid odnosa svode na specifične emocije i složene probleme, jedan od glavnih razloga zašto odrasli prekidaju kontakt s roditeljima jest emocionalno zlostavljanje. Svaka interakcija s takvim roditeljima iscrpljuje ih, izaziva osjećaj krivnje ili ostavlja osjećaj nerazumijevanja. Odrasla djeca donose tu tešku odluku kako bi se zaštitila od toksičnih obrazaca ugađanja drugima i srama, omogućujući sebi prostor za zdraviji život.

Svi vlasnici pasa poznaju onaj osjećaj kada otvore vrata, a njihov ljubimac dočeka s veseljem i mahanjem repa. No, što uzrokuje tu reakciju? Znanost pokazuje da nije samo riječ o ljubavi. Između pasa i ljudi odvija se dublja biološka i emocionalna veza. Moderna istraživanja kažu da je ključnu ulogu ima hormon oksitocin, poznat i kao “hormon ljubavi”. Ovaj hormon, koji se oslobađa tijekom pozitivnih interakcija, stvara osjećaj povezanosti, povjerenja i empatije između ljudi i pasa.

Psi, potomci vukova, razvili su iznimne socijalne vještine koje im omogućuju tumačenje ljudskih emocija, gesta i izraza lica. Moderni istraživački postupci pokazali su da psi i ljudi dijele slične reakcije na pozitivne podražaje. Ova posebna veza, oblikovana kroz tisućljeća, omogućila je psima da se prilagode životu uz ljude te pruže društvo, vjernost i emocionalnu podršku. Kada provodite vrijeme sa svojim psom i pokazujete mu ljubav, bilo kroz maženje, igru ili jednostavno pogled, i vi i vaš pas oslobađate oksitocin. To stvara povratnu petlju ljubavi koja produbljuje vaš odnos. Međutim, studije pokazuju da razina oksitocina može varirati. Istraživanje iz 2019. godine, objavljeno u časopisu Animals, otkrilo je da dugotrajna poznanstva s psom ne znače nužno i veće razine oksitocina – važnija je sama interakcija.

Kako su psi i ljudi postali nerazdvojni?
Veza između ljudi i pasa jedan je od najzanimljivijih primjera koevolucije. Psi su se tijekom stoljeća razvili iz vukova u životinje koje su nevjerojatno povezane s ljudima, s vještinama poput tumačenja naših osjećaja i ponašanja. Za razliku od svojih vučjih predaka, psi su razvili izvanrednu osjetljivost prema ljudskim emocijama te prate naše raspoloženje, bilo da smo sretni ili pod stresom. Zahvaljujući procesu pripitomljavanja, psi su razvili osobine poput socijalne inteligencije i vjernosti koje su im pomogle da se još dublje uklope u ljudski svijet.

Često su kašljevi samo obična smetnja koja se javlja tijekom sezone prehlada i gripe. Međutim, od pojave COVID-a, kašalj kod mnogih izaziva nelagodu. Iako neki kašljevi nisu zabrinjavajući, drugi mogu ukazivati na ozbiljniji problem, zbog čega je posjet liječniku neophodan.

“Kašalj koji traje dulje od tri tjedna izvan tipične respiratorne infekcije uvijek treba provjeriti kod liječnika”, kaže liječnik dr. Bryan Cochran za Parade. Kašalj s dodatnim simptomima poput umora, grlobolje i otečenih limfnih čvorova može ukazivati na infekciju koja traje do dva tjedna.

Dr. Cochran napominje da neobjašnjivi kašalj može biti uzrokovan blagim stvarima poput nuspojava lijekova, ali i ozbiljnim stanjima poput raka. Glavni medicinski službenik na Sveučilištu Michigan, dr. Michael Weiner, također naglašava važnost odlaska liječniku ako kašalj traje dulje od tri tjedna.

Karakteristike kašlja nisu dovoljne da se odredi njegov uzrok
Kašljevi koji traju od tri do osam tjedana nazivaju se upornima, dok oni koji traju dulje od osam tjedana spadaju u kronične kašljeve. Uporni kašljevi često su povezani s neliječenom infekcijom ili astmom, dok kronični kašljevi mogu biti znakovi bolesti poput astme, GERD-a ili KOPB-a.

Dakle, najopasniji kašalj koji ne smijemo ignorirati jest onaj koji traje dulje od tri tjedna i nije povezan s tipičnom respiratornom infekcijom, kao što su prehlada ili gripa. Ipak, dr. Cochran upozorava da kvaliteta i zvuk kašlja sami po sebi nisu dovoljni za procjenu uzroka i ozbiljnosti: “Važno je posjetiti liječnika jer karakteristike kašlja nisu dovoljne da se odredi njegov uzrok.”

Stoga, ako primijetimo kašalj koji nije povezan s respiratornim simptomima, dr. Cochran savjetuje posjet liječniku. Tijekom pregleda liječnik može provesti pretrage i snimanja ili obustaviti lijek koji bi mogao uzrokovati kašalj.