Dolazak relikvije bl. Alojzija Stepinca u župu sv. Josipa u Obrovcu proslavljen je svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu u nedjelju, 23. lipnja, predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Stepinčevu relikviju prvog stupnja, djelić tijela bl. Alojzija, Obrovcu je darovala Zagrebačka nadbiskupija.

Uz svečana zvona obrovačke župne crkve, najstarije crkve u Dalmaciji posvećene sv. Josipu, proslava je počela u središtu grada, ispred obrovačkog Zavičajnog doma kod kipa bl. Alojzija Stepinca koji je tu postavljen i blagoslovljen 19. ožujka 2017. godine. Relikvija je bila položena na postolje pokraj brončanog Stepinčevog kipa visokog tri metra, rad akademskog kipara Vida Vučaka, čiju su izradu darovali Stepinčevi štovatelji iz Hrvatske i inozemstva.

Pred okupljenim pukom kod kipa, prigodni govor održao je don Krešo Ćirak, župnik Obrovca, promicatelj čašćenja bl. Alojzija. Izražavajući radost zbog dolaska relikvije, don Krešo je rekao da je život kardinala Stepinca bio ispunjen „velikim kušnjama, ali i jasnim odgovorima vjere i ljubavi na sve izazove kroz koje je prolazila Crkva u hrvatskom narodu. Naša zahvalnost na daru Zagrebačke nadbiskupije tim je veća jer se ove, 2024. godine spominjemo 90. godišnjice Stepinčevog zaređenja za zagrebačkog nadbiskupa“.

U duhu Stepinčevog mučeništva koje su zbog vjere i domoljublja podnijeli mnogi u Hrvatskoj, don Krešo je podsjetio da se ove, 2024. godine navršava i 80. godišnjica nasilne smrti dvojice svećenika Zadarske nadbiskupije, žrtava Drugog svjetskog rata: don Ante Adžije, župnika Starigrada-Paklenice, ubijenog na području iznad Obrovca i fra Ante Pavlova, župnika Obrovca i Kruševa te trojice uglednih vjernika iz župe Kruševo: Stipana Anića, Roka Erslana i Ivana Šoše.

„Spominjemo se i tolikih drugih svjedoka Božje ljubavi koji su bili utamničeni i šikanirani, poput Petra Marune iz Jasenica. S njim su stradali i mnogi drugi vjernici i domoljubi, a nekima od njih do danas se ni ne zna za grob. Primajući relikviju bl. Alojzija, obnavljamo zavjet vjere naših otaca. Imena kršćanskih mučenika ćemo ustrajno spominjati, kao i imena drugih civila i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Ime žrtve uvijek strši, osobito onima koji su ‘žrtvovali’ čast i obraz u izazovima ljubavi spram svojih sumještana. Životi progonjenih zbog pravednosti nadahnuće su i putokaz u svim lutanjima i nametanjima povijesnog revizionizma koje politička klika perfidno promiče. Gajeći imena tih časnih muževa i žena, njegujemo kulturu sjećanja potrebnu današnjim generacijama, na što je poticao i sv. Ivan Pavao II.“, poručio je don Krešo.

Don Krešo je zamolio Isusa, kralja mučenika, da taj susret „u nama obnovi kršćanski ponos i ukloni stid koji nam se nametao kroz protekla desetljeća. Neka osvježi rosom božanske milosti naša kršćanska opredjeljenja, izgrađena na 14-stoljetnoj vjernosti Petrovom nasljedniku i njegovoj neprekinutoj ljubavi prema hrvatskom narodu. Molimo i za ostale članove našeg naroda koji su u pustoši moralnog relativizma“, potaknuo je don Krešo. Rekavši da je bl. Alojzije „zaglavni kamen Crkve u Hrvata“, zamolio je njegov zagovor za hrvatski narod.

Nakon don Kreše, prisutnima se obratio mons. dr.. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, rekavši da se taj događaj ubraja među izvanredne događaje. Dar relikvije odobrio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Stoga je mons. Batelja pročitao Pismo mons. Kutleše kojeg je, datiranog 3. lipnja 2024., nadbiskup Kutleša napisao obrovačkom župniku Ćirku. U Pismu ga mons. Kutleša obavještava da je odgovorio na molbu nadbiskupa Zgrablića i javlja da će Obrovcu „rado dodijeliti moći bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika, koje će se ugraditi u oltar župne crkve. Neka takva prisutnost našeg blaženika u Zadarskoj nadbiskupiji i u župi sv. Josipa u Obrovcu bude zalog vjere te trajni spomen na vjernost Bogu i Crkvi, kako je to ovaj Božji ugodnik svjedočio. Ovom pismu prilažem i Potvrdu o autentičnosti moći bl. kardinala Alojzija Stepinca. Srdačno vas pozdravljam u Gospodinu“, pročitao je mons. Batelja Pismo nadbiskupa Kutleše.

Uručujući Pismo nadbiskupa Kutleše don Kreši, mons. Batelja je rekao: „Župniče Krešo, evo ti toga povijesnog i poveljnog Pisma o autentičnosti moći bl. Alojzija. Unesi je u župnu spomenicu, na trajni spomen ovoga dana i svih ljudi koji traže Boga“.

Ćirak je istaknuo da je mons. Batelja „osvjedočeni rodoljub koji neumorno pronosi istinu o našem blaženiku“. Njegov boravak među vjernicima čini taj susret još vjerodostojnijim i potvrđuje njegovu blizinu s vjernicima Zadarske nadbiskupije, a „predsjedanje nadbiskupa Zgrablića tim slavljem izraz je njegove pastirske brige za narod u tom kraju“, rekao je don Krešo.

Potom su se nadbiskup, mons. Batelja, župnik Ćirak i puk uputili u procesiju sa Stepinčevom relikvijom središtem Obrovca, kuda inače prolazi svečana procesija na Josipov blagdan, do župne crkve sv. Josipa. Za vrijeme procesije, don Krešo je predmolio pjevane Litanije u čast bl. Alojzija i puk je pjevao pjesmu u čast Stepincu.

Stepinčevu relikviju nosio unuk čovjeka koji je bio u zatvoru u Lepoglavi istovremeno kad i kardinal Stepinac

Relikviju bl. Alojzija uz procesiji nosio je bogoslov fra Josip Brandejs, unuk Petra Marune koji je bio u zatvoru u Lepoglavi u isto vrijeme kad i Stepinac. Petar Maruna je otac Josipove majke. Fra Josip je rodom iz mjesta Maslenica u župi sv. Jeronima u Jasenicama. Don Krešo je zahvalio Petrovoj djeci i rodbini jer su oni poklonili pokaznicu, pozlaćeni relikvijar za relikviju bl. Stepinca.

„Djed Petar je govorio kako je bl. Alojzije, kad bi šetao kroz dvorište zatvora, a pritom su ga uvijek pratila dva naoružana vojnika, tada je bl. Alojzije blagoslivljao njih. Odnosno, blagoslivljao je svojom rukom na sve četiri strane svijeta. Dar relikvije je velika čast za cijelu našu obitelj. Bogu hvala, i za dida Petra. On je imao dugi život, umro je u 90.-oj godini života. Did se za života spominjao toga svoga uzništva, takva situacija obilježi cijeli život čovjeka. Dida su pustili iz zatvora u Lepoglavi jer je ‘trebao’ umrijeti, zato su ga i pustili, koliko je bio onemoćao, kao na samrti. Ali eto, Božjom milošću, to je sâmo Božje čudo da je ostao živ i štoviše, da je doživio tako duboku starost“, rekao je fra Josip.

Petar Maruna za života je molio i jako želio da netko od njegove djece ili rodbine bude svećenik, baš potaknut primjerom bl. Alojzija kojega je gledao kako šeta zatvorskim dvorištem u Lepoglavi i blagoslivlja. I odazvao se njegov unuk Josip. Petrova kćer kaže da je njen otac za života doživio da će mu unuk biti svećenik, da je vidio uslišanje svoje molitve, da bi mu „srce pucalo od ponosa i umro bi od sreće“.

„Poziv je uvijek otajstven. Znam da sam plod molitava. Siguran sam da sam plod molitava, svojih roditelja, moje majke, bake i dida. Nositi Stepinčevu relikviju je poseban dar, milost. Ja i svoj poziv gledam kao veliki dar i milost, svoj život kao veliki dar, posebno u situaciji posvećivanja Bogu. Bog nam daje darove na svakodnevnoj razini, Bog nas svaki dan krijepi za život“, rekao je fra Josip. Završava četvrtu godinu teologije i uskoro, ovo ljeto će položiti doživotne zavjete kao redovnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Izabrao je tu Provinciju jer su u povijesti njegovu rodnu župu Jasenice vodili franjevci s Visovca.

„Hvala nadbiskupu Kutleši na daru relikvije i mons. Batelji što nam je otkrio sjajni lik bl. Alojzija Stepinca“

Za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio, Stepinčevu relikviju u središte novog drvenog oltara župne crkve postavio je nadbiskup Zgrablić.

Na tom mjestu u oltaru, Stepinčeva relikvija nalazi se pokraj relikvijara u kojem je komadić kamena iz kuće sv. Josipa u Nazaretu, što je župniku Ćirku za vrijeme jednog hodočašća darovao hrvatski franjevac u Jeruzalemu. Arheološka istraživanja potvrdila su povijesnu dataciju toga nalaza za vrijeme iskapanja nalazišta kuće sv. Josipa, nakon čega je franjevac u dijelove bio razlomio neki pronađeni ostatak kamena u spomen na čašćenje sv. Josipa.

Nadbiskup Zgrablić zahvalio je don Kreši na njegovoj inicijativi i velikoj želji da župa dobije relikviju bl. Alojzija, u čemu ga je rado podržao. „Relikviju nam je velikodušno ustupio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Neka mu mons. Batelja prenese našu iskrenu i duboku zahvalnost. Na svijetu postoji puno župa i diljem svijeta ima puno Hrvata. I vjerojatno bi svaka župa htjela imati Stepinčevu relikviju. A nema toliko relikvija. Župa Obrovac je dobila relikviju Stepinčevog tijela. To je relikvija prvog reda. U ime Obrovčana i cijele Zadarske nadbiskupije, hvala od srca na toj lijepoj gesti zagrebačkom nadbiskupu Kutleši, što se u Obrovcu može častiti i slaviti bl. Alojzije“, poručio je nadbiskup Zgrablić, rekavši da relikvija nije znak prošlosti i materije, nego njeno čašćenje je znak vjere u vječni život kojega su blaženici već dio u božanskoj slavi Općinstva svetih.

Nadbiskup Zgrablić pohvalio je i zasluge mons. Batelje, istaknuvši da je i on učinio veliko djelo. „Mons. Batelja je cijeli svoj život potrošio da Stepinac bude proglašen blaženim, svjedok sam toga. Zalagao se da se sve istraži i ispita, svaka sitnica, sve pozitivno i svaka primjedba. To je životno djelo mons. Batelje koji je također neizmjerno učinio za dar Stepinčeve relikvije. Ne zahvaljujem mons. Batelji samo jer je donio relikviju, nego i jer nam je pokazao, otkrio tako veliki, sjajni lik koji nama sjaji i pokazuje nam put, usprkos svih oluja i nevolja života koje nas mogu snaći i mogu biti velike, jake i snažne. Ali, gledati nam je i osloniti nam se na Krista. U tome nam je svjedok bl. Alojzije“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

„Ako su potrebni mučenici, ja sam prvi spreman na žrtvu“

Na misi je propovijedao mons. Batelja. Rekao je da nam je Bog blizu i neće dopustiti da propadnemo. „Božju blizinu na suđenju je iskusio Stepinac. Mirno je podnosio izmišljene i nedokazane krivnje koje je Josip Manolić opisao riječima: „Ako želite nevinog osuditi, morate ga najcrnjim blatom nabacati!“. Alojzije se, pouzdan u Boga, nije osvrtao na klevete, nego je odlučnim riječima ukazao na nakane neprijatelja Božjih: „Vi ste iz sovjetskih udžbenika prepisali u školske knjige naše djece da Isus Krist nije postojao, da je Isus Krist izmišljena osoba… Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas…!“. Božjom jakošću stišavao je more bezvjerja koje, nažalost, i danas šumi nastojeći nas potopiti. Bl. Alojzije želi nas ispuniti pouzdanjem: „Onaj koji je Izrael preveo preko Crvenog mora, i nas će izbaviti od crvene, komunističke, bezbožne poplave“. Vjerujmo u Isusa i onda kad nam se pričinja da spava“, ohrabrio je mons. Batelja.

Ljudi su Stepincu dolazili zabrinuti, a od njega su odlazili radosni i ponosni, rekao je mons. Batelja: „Božji Duh je s nadbiskupa Stepinca prelazio na njih, osobito dar jakosti u kušnjama“. Citirao je Stepinca kako je na sjednici biskupa u rujnu 1945. rekao: „Ja sam sa svoje strane sve učinio da se sporovi s državom izglade na miran način. Ako su potrebni mučenici, ja sam prvi spreman na žrtvu. Javno ću istupiti protiv ovakvih postupaka vlasti, pa makar bio strijeljan. Ne kanim napadati vlast u cilju nikakve politike ili u korist neke političke strane, nego samo u obranu Katoličke crkve i vjere“.

„Istinoljubivi svijet je s poštovanjem govorio o nadbiskupu Stepincu, a Kristovi su ga vjernici doživljavali kao čovjeka prokušanog vrlinama, mučenika za jedinstvo Crkve. Taj glas svetosti i mučeništva svjedočio je Božji narod nakon njegove smrti pa se i sâm progonitelj „Tito više bojao Stepinca mrtvoga, nego živoga“. Alojzijevu čistu savjest Božji neprijatelji nisu uspjeli ušutkati za života, niti su uspjeli ugušiti njegov glas svetosti nakon smrti“, poručio je mons. Batelja.

Bl. Alojzije je molio i poticao vjernike i svećenike da mole za progonitelje, da uvide zabludu, obrate se i spase dušu. „Tiranin je svoju mržnju iskazao i na mrtvom tijelu kardinala Stepinca. Tijelo je uništio, a njegovo srce, koje je dobrotom jednog liječnika za vrijeme obdukcije izuzeto za relikviju Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskom narodu, zaplijenio i spalio. Mržnja neprijatelja bila je vidljiva i u pokušaju da ga se tako pokopa, ‘da mu se za grob ne zna’. Nije li nam desetljećima bilo zabranjeno spomenuti ime kardinala Stepinca“, upozorio je mons. Batelja.

U duhu činjenice da je Stepinčeva relikvija darovana župi sv. Josipa, propovjednik je rekao da je Stepinac u hrvatskom narodu ono što je sv. Josip bio u Nazaretskoj obitelji. „Stepinac se nadahnjivao na idealu očinstva sv. Josipa. Odgovorno je skrbio za obitelj Zagrebačke nadbiskupije i za vjeru u hrvatskom narodu. Žrtvovao se za Božje istine do prolijevanja krvi. Bio je pravedan; spremno je trpio za Božji zakon, za dostojanstvo obitelji, blagostanje naroda! Proniknuo je nakanu Staljina i Tita da se biskupije na čije je područje stupila Crvena armija podvrgnu Moskovskom patrijarhatu. Zato je Alojzije hrabro čuvao jedinstvo Katoličke Crkve s Petrovim nasljednikom na čelu“, naglasio je mons. Batelja.

Uslišanje po zagovoru bl. Alojzija mons. Batelja posvjedočio je na primjeru Rafaelle Capellin iz Trenta koja je začela u poodmakloj dobi. Kako se približavao porod, sve više se bojala. Njen župnik don Aldo Roma bio je štovatelj Stepinca,  osobito otkad je po Stepinčevom zagovoru ozdravio njegov brat od tumora na mozgu. Prije odlaska u rodilište, župnik Roma dao je Rafaelli kutijicu s komadićem platna, vjerojatno od Stepinčeve reverende i ohrabrio da moli bl. Alojzija, rekavši joj: „On će ti pomoći i sve će biti dobro!“. „Nakon što je Rafaella poljubila relikviju, osjetila je kako joj je tijelom prošao kao neki strujni udar. U rodilište je 3. ožujka 1985. ponijela sa sobom i moći bl. Stepinca. Došavši na grob bl. Alojzija u zagrebačku katedralu, (8. svibnja 2024., na Stepinčev rođendan), zahvalno je posvjedočila kako je s blaženim mirom dočekala porođajne boli, a mlade majke bile su preplašene. Sretno je rodila Luku, sada muža i oca, posvjedočio je mons. Batelja.

Poželio je da nas moći bl. Alojzija i njegov kip u Obrovcu podsjete i budu opomena „da budemo do groba vjerni Kristu i Katoličkoj Crkvi“. „Bl. Alojzije nas podsjeća: Ako smo katolici, onda valja da se to odražava na čitavoj liniji našeg života. Božja riječ nas potiče: ‘Idite k sv. Josipu!’. Idite k bl. Alojziju!“, potaknuo je mons. Batelja.

Zazivi Molitve vjernika na misi bili su u spomenu kreposti bl. Alojzija koji je rekao da i „nakon smrti želi učiniti što može, da odvrati od nas pogibelji koje nam prijete i umnoži nam sreću, koliko je moguće“. Molilo se da nastavimo tradiciju vjere naših otaca, na što nas je hrabrio Stepinac; da se svećenici učvrste u službi, za nova duhovna zvanja i za upravitelje naroda koji će donositi naravne zakone kojima čuvaju svetost i dostojanstvo osobe stvorene na Božju sliku.

Rekavši da je dolazak relikvije blagoslovljeni pohod bl. Alojzija obrovačkoj župi i Zadarskoj nadbiskupiji, na kraju mise mons. Batelja čestitao je župniku Ćirku, nadbiskupu Zgrabliću i puku koji u sv. Josipu i bl. Alojziju nalaze moćnu duhovnu zaštitu, utjehu i uzor. Podsjetivši kako je don Krešo bio sjemeništarac u sjemeništu ‘Zmajević’ dok je mons. Batelja bio duhovnik u zadarskom sjemeništu, a mons. Zgrablić je bio prefekt, mons. Batelja je rekao: „Drago mi je vidjeti da je od onoga dječaka sjemeništarca nastao dobar župnik“.

Don Krešo je zahvalio mons. Zgrabliću, rekavši da dolazi iz Porečke i Pulske biskupije koja je također dala mučenike. „Diljem Lijepe naše dogodilo se neko mučeništvo zbog pripadnosti katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu. Imajući relikviju Stepinca u župi, ne spominjemo se prošlosti niti je to ostatak naše prošlosti, nego to je poticaj i na to se župa Obrovac obvezuje – da će spominjati svaki trenutak života našeg blaženika. Kad se budemo spominjali Stepinčevog krštenja, obnavljat ćemo i svoja krštenja. Kad se spominjemo njegove pričesti, krizme i svećeničkog reda, što god je radio, prisjećat ćemo se toga i u današnje vrijeme to odgovorno i savjesno primijeniti“, poručio je don Krešo. Zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću što ih je dolaskom ohrabrio da nastave u tom smjeru i mons. Batelji, rekavši da je on „prijatelj župe Obrovac koji se već udomaćio u Obrovcu“. Zahvalio mu je na svemu što radi i što će učiniti za župu Obrovac, Zadarsku nadbiskupiju i Crkvu u Hrvatskoj.

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna obnova od 20. do 22. lipnja koju je predvodio don Igor Ikić, župnik zadarske župe Bezgrešnog začeća BDM, koja je završila cjelonoćnim bdjenjem u župnoj crkvi sv. Josipa ususret nedjeljnoj proslavi polaganja Stepinčeve relikvije u oltar obrovačke župne crkve.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

U ponedjeljak 24. lipnja preminuo je zadarski novinar i književnik Ante Marko Šarunić. Ante M. Šarunić rođen je 1942. godine u Brguljama na otoku Molatu. Potječe iz obitelji pomoraca. Osmogodišnju je školu završio u Brguljama i Molatu, a srednju školu u Opatiji. U Zadru živi od 1962. godine gdje na Pedagoškoj akademiji završava studij hrvatskoga jezika i književnosti.

Od 1962. do 1964. godine zaposlen je u Tankerskoj plovidbi, a 1965. zapošljava se u zadarskom ugostiteljskom poduzeću “Jadera”. Od 1972. radi u poduzeću “Punta skala”. Novinarstvom se bavio dugi niz godina (radio je na Radio Zadru, u Narodnom listu, Zadarskom listu i Slobodnoj Dalmaciji). Pisanje pjesama na izvornom čakavskom brguljskom govoru započeo je šezdesetih godina. Objavio je zbirke pjesama: “Školj va sarcu i na zajiku” (Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 1997. g.) i “Va kamiku školja” (Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 2011. g.). Pjesme na brguljskom govoru objavljivao je i u časopisu “Zadarska smotra”. Bio je dugogodišnji suradnik Matičine jezikoslovno-književne manifestacije “Domaća rič”.

Zahvalan sam Bogu što se rodih na školju, zahvalan svojem ocu i majci što me othraniše i odgojiše onako kako su mislili da je najbolje. Nadam se da ih nisam iznevjerio. ( Iz autorove uvodne riječi iz zbirke “Školj va sarcu i na zajiku”). U svom djelu Šarunić se iskazuje kao stvaratelj kojem je sva domaća starina draga srcu (…). Šarunić je izrazito tradicionalni pjesnik, sav obuzet djetinjstvom i ognjištem, čvrsto vezan za zemlju, obožavatelj svega brguljskoga (iz ocjene prof. dr. Josipa Lisca, zbirka “Školj va sarcu i na zajiku”).

Ante Marko Šarunić bit će pokopan na mjesnom groblju u Brguljama, u srijedu 26. lipnja.

Zbog radova na vodoopskrbnom sustavu, dana 26.06.2024. godine  (srijeda) u vremenu od 9:00 h pa do 13:00 h biti će privremeno obustavljena opskrba vodom potrošačima u mjestu Bibinje u ulicama : ulica Obala kraljice Jelene, ulica Težački put,ulica Kraj Punte, te ulica Javore.

Tijekom radova do ponovne uspostave vodoopskrbe, cisterna s vodom za ljudsku potrošnju biti će smještena u ulici Težački put  kod kućnog broja 47