Najnovije istraživanje objavljeno u kolovozu 2024. daje znanstveno objašnjenje da starenje nije postupan proces i da se često događa u “naletima”. Neki od simptoma su i pojava bora, osobito nakon 40. godine. Studija profesora Michaela Snydera sa Sveučilišta Stanford otkrila je da najviše starimo između 44. i 60. godine te da su te promjene tada vidljive na našem licu, prenosi rts.rs.

Postoje razdoblja u životu kada se događaju drastične promjene, rekao je genetičar Snyder.

Analizom 135.000 molekula i mikroba kod 108 dobrovoljaca u dobi od 25 do 75 godina uočene su promjene u molekulama povezanim s kardiovaskularnim bolestima i metabolizmom.

U gore navedenim studijama analizirane su različite vrste molekula, uključujući RNK, proteine, lipide i mikrobiome crijeva, kože, nosa i usta. Uočeno je da u ljudskom tijelu tijekom dva razdoblja u životu dolazi do značajne promjene u količini različitih vrsta molekula. Savjeti za “prkošenje starenju”
Nova studija australskog sveučilišta Edith Cowan tvrdi da se entropija – spor i neizbježan proces starenja – može usporiti čestim putovanjima. Na njima upoznajemo nove ljude, nova životna iskustva, a sve nam to pomaže u načinu i brzini starenja.

Poznati gastroenterolog dr. Will Bulsiewicz podijelio je nekoliko savjeta koji “prkose starenju”.

Šetnje prirodom i barem 30 minuta tjelovježbe dnevno smanjuju stres, poboljšavaju raspoloženje i povoljno utječu na probavu.

Hrana bogata vlaknima, voće, povrće, grah i sjemenke. To je hrana koja daje energiju, čini nas sitim i dugovječnim.

Studija iz 2022. pokazala je da ljudi koji redovito jedu vlakna imaju manji rizik od bolesti srca, raka i drugih uobičajenih uzroka smrti.

Također je poželjno izbjegavati alkoholna pića jer česta konzumacija alkohola povećava rizik od srčanih bolesti, raka i niza drugih bolesti.

Također je važno da što manje koristimo telefone, računala i televizore, a preporučuje se izravan kontakt s ljudima.

Istraživanja pokazuju da usamljenost povećava rizik od demencije za gotovo 31 posto, a vrijeme pred ekranom može negativno utjecati na kvalitetu sna, uzrokujući stres i depresiju.

Dobar san podržava imunitet, zdravlje srca, kožu i razinu energije. Nedostatak sna, s druge strane, može negativno utjecati na pamćenje i produktivnost.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da odrasli jedu manje od pet grama soli dnevno. Prema istraživanjima koja su rađena ranijih godina, Hrvati su dnevno konzumirali i dvostruko više od toga, nešto manje od 12 grama. Pretjerana konzumacija soli povezana je s visokim krvnim tlakom (hipertenzijom), a hipertenzija je vodeći uzrok srčanog i moždanog udara.

Britanska zaklada za srce (BHF) izračunala je da bi, kad bi svaka odrasla osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu zadovoljila smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o konzumaciji soli do 2030., do 2035. bilo do 1,4 milijuna manje novih slučajeva visokog krvnog tlaka, do 135.000 manje novih slučajeva koronarne bolesti srca i do 49.000 manje novih slučajeva moždanog udara. Čak i ljudi koji već uzimaju lijekove za hipertenziju mogu značajno sniziti krvni tlak prepolovivši unos soli, prema izvješću objavljenom u rujnu.

Za razliku od, recimo, viška šećera, koji može uzrokovati karijes, debljanje, probleme s kožom i promjene raspoloženja, učinci previše soli su skriveni. “Nema vidljivih simptoma ili nuspojava”, kaže Sonia Pombo, voditeljica kampanje za Action on Salt i istraživačica na Sveučilištu Queen Mary u Londonu, za The Guardian.

Srčani i moždani udar nisu jedine stvari o kojima treba brinuti. Višak soli također je povezan s rakom želuca, bolestima bubrega i osteoporozom.

Opasnosti od previše soli odavno su poznate. Dok se vlasti ne dogovore oko načina na koji će se moći uvesti ograničenja proizvođačima hrane, o unosu soli morat ćete se brinuti sami.

Što pojedinci mogu učiniti kako bi smanjili unos soli?
“Do 85 posto soli koju jedemo već se nalazi u našoj hrani, zbog čega je jako teško jesti u skladu sa smjernicama”, kaže Kate Howard, koordinatorica kampanje Recept za promjenu.

Najbolja stvar koju možete učiniti je kuhati vlastitu hranu. Budući da kuhanje od nule 100 posto vremena vjerojatno neće biti izvedivo za većinu nas, koje su druge mogućnosti? Dobar je početak znati koja je hrana bogata solju. Prema nekim istraživanjima, najviše soli jedemo u kruhu. Sljedeći najveći izvori soli, redom, su: Slanina, gotova jela, sirevi tipa cheddar, pizza, juha, šunka/suhomesnati proizvodi, slani maslac/namaz, kobasice, pečeni grah, žitarice za doručak, keksi, čips od krumpira, tjestenina/ kuhati umake i različiti temeljci. Neki od njih, poput slanine, očito su slani; drugi, poput pečenog graha i keksa, mogli bi vas iznenaditi “Pola grama ovdje, četvrtina tamo, sve se zbraja”, kaže Pombo.

Tracy Parker, viša dijetetičarka u BHF-u, kaže da su među slanim namirnicama i smrznute kozice, povrće u konzervama (mnogo ga je u slanoj vodi) i pakirani kolači. Osim toga, “sokovi od povrća kao što je sok od rajčice često imaju dodatnu sol za pojačavanje okusa”. Ostali proizvodi s visokim udjelom soli uključuju: Dimljenu hranu (meso, riba, sir, tofu), umake i začine kao što su kečap, sojin umak, preljevi za salatu i granule za umake, inćune i masline, osobito one u salamuri, fermentiranu i ukiseljenu hranu i neke zamjene za meso, poput umjetnog mesa i ribe. Neki od njih se smatraju i zdravim dodaci maprehrani – masline, kimchi, itd. – sve dok se jedu umjereno.

Problem je što je slana hrana ukusna. Sol je prirodni pojačivač okusa. “Ne želimo bljutavu ili gorku hranu; žudimo za nečim slanim ili nečim slatkim. Ali što više soli jedete, to više i želite – postajete ovisni o njoj”, objašnjava dr. Swrajit Sarkar, viši predavač nutricionizma na Sveučilištu u Londonu

Ima dobrih vijesti. Naši okusni pupoljci mogu se prilagoditi na manje soli. Budite strpljivi i dajte si tri do pet tjedana da se prilagodite.”

Učinci viška soli
Učinke viška soli ne osjećaju svi jednako. Prema Action on Salt, mnogi ljudi iz etničkih manjina, uključujući ljude crnog afričkog i južnoazijskog podrijetla, posebno su osjetljivi na sol i izloženi su većem riziku od povezanih zdravstvenih problema. Rizičniji su i stariji ljudi: S vremenom svi postajemo osjetljiviji na sol, a ona više utječe na krvni tlak koji ionako raste s godinama. Oni s nižim primanjima vjerojatnije će jesti previše soli zbog nedostatka dostupne, pristupačne zdrave hrane.

Je li moguće jesti premalo soli?
Ako se brinete da jedete premalo soli, ne brinite. To gotovo da nije moguće. Natrij je prirodno prisutan u mnogim namirnicama, a trebamo samo jedan gram soli dnevno – oko prstohvat – da bi naše tijelo funkcioniralo. Čak i ako puno vježbate i znojite se, malo je vjerojatno da će vam trebati dodatna sol. Samo pijte puno vode.

Naravno, prevencija hipertenzije nije samo ograničenje soli. Redovita tjelovježba, smanjenje unosa alkohola i praćenje težine također su korisni za vaš krvni tlak.

Parentifikacija, poznatije kao preuzimanje uloge roditelja, događa se kada djeca preuzmu ulogu skrbnika. Djeca postaju odgovorna za emocionalne potrebe roditelja, a ponekad i mlađe braće i sestara, često pružajući podršku i utjehu.

“Osim toga, preuzimaju i roditeljske zadatke poput upravljanja kućanstvom i donošenja odluka. Ovaj disfunkcionalni obrazac najčešće se javlja zbog nedostatka zdrave roditeljske skrbi i može ostaviti trajne posljedice na djecu, osobito kćeri koje se često suočavaju s pretjeranom odgovornošću i emocionalnim opterećenjem”, objasnila je terapeutkinja Kaytee Gillis za Psychology Today.

Također, kćeri koje u ranom djetinjstvu preuzmu uloge roditelja, mogu razviti određene navike i osobine. Prema Gillis, ovo je šest najčešćih osobina kćeri koje su prošle kroz takvu situaciju kao djevojčice.

Pretjerana odgovornost i oslanjanje na sebe
“Parentificirane kćeri često osjećaju odgovornost daleko veću od svojih godina. Postaju izrazito samostalne jer su rano naučile oslanjati se samo na sebe”, kaže Gillis.

Teškoće s ranjivošću
Naučene uvijek biti “jake”, ove žene teško pokazuju slabost ili traže pomoć. To ih može opterećivati tjeskobom pri pomisli da ovise o drugima.

Perfekcionizam
Zbog pritiska da ispune očekivanja, kćeri koje su preuzele ulogu roditelja razvijaju težnju za savršenstvom. “Često se preopterećuju i iscrpljuju pokušavajući uspjeti u svim područjima života”, dodaje terapeutkinja.

Problemi s postavljanjem granica
“Zbog rane izloženosti odraslim odgovornostima, djevojčice koje su kroz to prolazile u djetinjstvu teško razlikuju vlastite potrebe od potreba drugih, što otežava brigu o sebi i postavljanje zdravih granica”, pojasnila je Gillis.

Potreba da pomažu ili “popravljaju” druge
“Parentificirane kćeri osjećaju stalnu potrebu za brigom o drugima, često na štetu vlastitog blagostanja”, kaže terapeutkinja. To ih može dovesti do odnosa u kojima stalno preuzimaju ulogu roditelja.

Teškoće s povjerenjem
“Ako su djevojčice u djetinjstvu preuzele sve ove obaveze, u odrasloj dobi često ulaze u odnose s emocionalno nedostupnim partnerima. Mogu osjećati nesigurnost u intimnim vezama i truditi se dokazati svoju vrijednost. Na kraju, ako se borite s posljedicama oporavka od traume iz djetinjstva, potražite podršku terapeuta koji vam može pomoći”, zaključila je Gillis.